TIHO ŽALOVANJE U SARAJEVU ZA IRANOM : Nema šetnje za Iran u Sarajevu ‘gradu šetača i protestanata’, žaliti možeš samo u kući ili u iranskoj ambasadi kao što je to učinio DF poslanik u skupštini Sarajeva Vedad Deljković, ili u medijima kako to žaluje Jahja Muhasilović urednik tursko-bošnjačkog portala ‘Stav’
* Sarajevo je poznato kao grad šetača i protestanata, svaki dan se žali za nečim, na stotine je ‘neformalnih grupa’ naroda u gradu ili češće na fejsbuku koje prizivaju i organizuju proteste i šetnje. Kao što je Švicarska poznata po svojim uspješnim referendumima ili Dodik sa svojim rasprskavjućim, sarajlije su poznate po protestima, šetnjama i utjerivanjem pravde na ulici. I po maštovitim’ parolama i uzvicima. Uglavnom se žaluje i šeta za vjeru i ‘svoj narod’ i nepravdu koja mu se čini bilo gdje, ponekad protiv viskog bh predstavnika, i osim izuzetka protesta zbog tragedije sa ‘ludim tramvajem’, nije se vidjelo da sarajevska raja i političari koji sa njom tresu i upravljaju preko tih ‘udruga’ i ‘neformalnih grupa’, ozbiljno protestvuje za svoje lične i prave probleme. Zbog korupcije u vlasti, zbog životnih nedaća, zbog ubijanja građana od strane sistema, zbog plata ili penzija.
* Sjećamo se dobro protesta za Ukrajinu (slava Urajini) s početka rata koji su ubrzo, čim se Zelenskey sastao sa premijerom Izraela utihnuli i umalo pretvorili u ‘slavaPutinu’, pa onda svakodnevnih šetnji i vike po glavnom gradu zbog Palestine i Gaze koje su predvodili čak i političari uz silne palestinske organizacije u našem gradu, među prvima načelnica Benjamina Karić ili Haris Zahiragić sa Šefikm Džaferovićam, pa onih tobože protesta vehabija Sanin Muse i Nihada Aličkovića, i posebno onih organizovanih protiv američkog ambasadora u BiH Mr.Murphya i ‘Švabe Šmita’ Christiana visokog bh predstavnika, kad se orilo Sarajevom ‘go home’ ili na našem ‘marš kući’.
* Nakon rata Amerike i Izraela protiv Irana, logično je bilo da se i za bratski Iran malo prošeta, ako nigdje dalje a ono bar do američke ambasade, kao nekad ispred Izraelske ili Slovenačke. Jok! Kažu nam vijesti da vlasti, policija u Sarajevu nisu dozvolile protest protiv rata u Iranu kao ‘izraz solidarnosti i podrške narodu Islamske Republike Iran, i skretanja pažnje javnosti na kršenje međunarodnog prava, te na vojno-političku agresiju koja uključuje ciljanje stambenih objekata, škola, civila i djece’. Koja je to grupa, formalna ili eformalna ne zna se, ali se zna da u cilju ‘bezbjednosnih razloga’ ova šetnja nije dozvoljena. Kako je moguće, dali se zapitamo? Moguće je, ako ste primjetili, o Iranu su zamukle ne samo ‘neformalne grupe’ već i zvanična vlast, pa i Rijaset (osim dove Reisa) koji u našim šetnjama debelo odlučuje maršrute i ciljeve, jer ‘nužda zakon mijenja’. Mijenja i osjećaje i način žalovanja. Da prevedemo, da ‘nas ceo svet razume’ : ne smije se javno žalovati, samo se to ne smije i neće reći. Zato je odluka Policije takva a za pretpostaviti je da su ‘odahnuli’ i pokretači ove neodržane šetnje. Ono jeste da nam je Iran u srcu i duši ali nam je Amerika glavni čuvar i države i vjere, i vojske i policije i vlasti generalno, zato žali u kući. Pa nećeš valjda šetati kod ‘Sebilja’, morao bi doći do američke ili izraelske ambasade a to u ovakvoj situaciji ne dolazi u obzir.
* Providno je i licemjerno do bola objašnjenje ‘nepoznate grupe’ kad kao hoće protestirati zbog ubijene djece u Iranu asocirajući na američko-izraelsko bombardovanje škole i tešku tragediju i smrt preko 100 djece, jer ta ista ‘grupa’ nije ni trepnula kad je režim u Iranu ubio nekoliko hiljada svojih građana i djece u protestima prije ovog rata. Što znači da je njihovo žalovanje upereno protiv Amerike i Izraela a ne prema ubijenoj djeci u ovom bombardovanju, što je svakako za svaku osudu, o čemu će se znati više detalja nakon zvanične istrage. No, ako ne možeš pustiti suzu na ulici ili jebati mater Americi i cionistima, možeš u Iranskoj ambasadi, što je uz tekbire i molitve učinio poslanik u Sarajevu Vedad Deljković, iz partije DF Željka Komšića. Ovaj preletač iz SDA kod ‘gazije’ Željka se upisao u knjigu žalosti u ambasadi uz riječi ‘tugu koju osjećam zbog nepravde koju trpi iranski narod nisam uspio riječima izraziti, ali bar nek se zna“, i evo, zna se. Dok je njegov šef Komšić prije desetak dana špartao po Americi uz bošnjačke džematske udruge i uz američke senatore na večeri u državi Maryland hvaleći Ameriku i njenu pomoć, njegov poslanik je indirektno izružio Ameriku dovama i tekbirima. Pomalo i očekivano i duhu političarenje Komšića, idu izbori krajem ove godine, treba stimulisati vjernike za glasove. Komšić je, podsjećmo, među prvima nakon napada Hamasa na Izrael 07.10.2023, kao i Vedad sada, osudio Izrael a Hamas opravdao u njegovom terorističkom napadu gdje je živote izgubilo više od hiljadu ljudi, žena i djece te odvedeno preko 250 zatočenika u njihove bunkere što je dovelo Palestinu u nestanak, posmatranjem te akcije u ‘daljnjem istorijskom kontekstu’. Htio je reći, obzirom šta oni rade Palestini godinama, ovo je zasluženo i opravdano.
* Da je sarajevska vlast shvatila suštinu šetnji i žalosti, potvrđuju i vjesti na portalu ‘Politički.ba’ vlasnika novinara Seada Numanovića bliskog SDA i DF/Rijaset neprincipijelnoj kolaciji u vlasti, gdje se ispotiha pojašnjava zašto je policija ‘s pravom zabranila ove proteste’. Nećemo ništa time pomoći narodu Irana, nećemo zaustaviti rakete u Iranu, ovaj luksuz sebi ne možemo priuštiti. Mi smo zemlja koja stoji na staklenim nogama, u srcu Evrope, čija je većina stanovništva muslimanska, i vječito na udaru… Dakle, došlo iz dupeta u glavu.
Žaliti možeš i žali se po internet kanalizaciji sakrivenh komentatora vjerskih i stranačkih botova koji sve znaju a velika većina njih tukci i neznalice i ratovali bi sa svakim na muslimanski način, posebno se žalilo u tursko-SDA glasilu, portalu ‘Stav’. U kojem je kormilo od ‘purgera’ iz Zagreba, Bošnjaka Mursela i Filipa Begovića koji je naprasno pobjegao u Zagreb – preuzeo SDA kadrovik, profesor na turskom koledžu u BiH i strateški analitičar Jahja Muhasilović. Slatka priča o ubijenom iranskom Ajtolahu je zorni dokaz zašto nam je duša u Teheranu a glava u Washington DCu. Prisjetli se ‘hutbe’ (govora) Khamneija u džamiji jednog petka 1993. godine. Kada je traži da se ‘Bosni pomogne koliko god se može’, pa izrazio žaljenje ‘što nisu bliže Bosni’ da iranska mladost preuzme stvari u svoje ruke.
A ko to kaže da iransk mladost nije bila blizu nas i da još nije? Zar teroristički kamp ‘Pogorelica’ nije bio tako blizu Irana? A mi išli u Iran po hurme, šta li?
photo : poslanik DF stranke Vedad Deljković u iranskoj ambasadi Sarajevo, arhiv
