ŠERIF PATKOVIĆ  U ‘DATOM TRENUTKU’ – Nakon presude Suda BiH za ratni zločin Šerif Patković komandant 7. Muslimanske br. ArBiH bi mogao kao i njegov šef Sakib Mahmuljin u Turskoj, postati nevidljiv u Palestini, uz braću ‘El-Hamas’

 

Činjenica da je Sud BiH osudio Šerifa Patkovića bivšeg komandanta 2. Bataljona po ratnim zoločinima poznate 7. Muslimanske Brigade Trećeg Korpusa ArBiH na deset godina zatvora zbog ratnog zločina u Dusini januara 1993. godine, ne znači nešto posebno u BiH. Zato, jer je još presuda nepravosnažna ali još više zbog toga što postoji nepisano pravilo kojeg se često drži i Sud da ‘ArBiH nije počinila nikada nijedan ratni zločin’ i da je ratovala ne sa oružjem i oruđem, već je neprijatelje dotukla ‘legalno’ i sve Konvencijama o ljudskim pravima ili Konvencijama o postupanju sa ratnim zločinima i civilima sa malo više ‘tekbira’. Dakle, ‘ako se išta i ubilo’ to je bilo u domenu ‘incidenta’ ili u ‘odbrani od agresije’ kada je dozvoljeno ubijati i proglasiti vojnim ciljem sve što poželiš. Više od kazne koja je u BiH ‘izazvala ogorčenje’ i ‘sramne presude’ (‘za jednog oficira HVOa i to ranjenog 10 godina, a šta su oni nama pobili i uradili a dobili ‘samo’ …), skandaloznija je činjenica da se Patković kao i mnogi prije i poslije njega optuženi ili osuđeni ratni zločinci i ‘naši’ i ‘njihovi’ šetaju slobodno a konačnu presudu odslušaju njhovi od države plaćeni advokati jer njih to ne zanima, međutim to je u BiH već odavno postala ‘sudska praksa’. I to vrlo djelotvorna, čim presuda postane pravosnažna, nema osuđenog. ‘Pobjegao’, jave nam, a znamo da se mirno odšetao ili u Srbiju, ili u Hrvatsku, a Tite mi i u Tursku. Ne mora značiti da će tako ‘nestati’ i penzionisanog pukovnika a presuđenog ratnog zločinca Šerifa, no prateći tu ‘pačju školu’ bh ratnog zločina po kojoj niko nije kriv i ne smije biti osuđen, svašta je moguće. Vidjeli smo to na silnim primjerima drugostepenih oslobađajućih presuda i na primejrima presuđenih ratnih zločinaca koji su nakon pravosnažnosti izrečenog zatvora postali nevidljivi i svi zadovoljni. Niko ih ne traži da idu u zatvor, ako ih slučajno ko zatraži, države koje su ih prihvatile nedaju ih izručiti jer su i njihovi državljani i ovaj spoj pravosuđa i Sporazuma sa susjedima odlično funkcioniše. Ratni zločinci tako u ‘novim državama’ normalno rade, čak se bave i politikom i naukom a Sudovi i Tužilaštva uspješno provode ‘agendu’ Haaškog Suda i rješavaju ratne zločine. Podsjećamo da je tako Sakib Mahmuljin šef ‘našem’ Šerifu Patkoviću nakon osam godina zatvora nestao i osvanuo u Turskoj i evo dvije ili tri godine, nije bitno jer više niko ne računa, uredno prima generalsku penziju a vlast ga ‘ne može locirati’ niti pronaći.

Može se desiti, ne kažem da hoće, da tako i Šerif Patković nakon drugostepene presude ako se ona ne bi ‘korigovala’, kao Mahmuljin jednostavno postane nevidljiv. Gdje i kako, ne treba gatati ali obzirom na medijsku pripremu i odbranu Patkovića, za očekivati je da se po žalbi njegova kazna smanji ili čak ukine i ‘vrati na ponovni postupak’, da se dobije drugačija i zadovoljavajuća presuda a što smo do sada doživjeli mnogo puta. Ako se slučajno i desi da Patkoviću ipak opstane zatvor, postavlja se pitanje gdje bi mogao ‘zgladiti’. Ima više opcija, jednu je sam izbacio Šerf nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael oktobra 2023. godine, tog početka krvavog rata koji i danas traje, kada je sa ‘braćom’ Palestincima u BiH i uz prisustvo tadašnjeg ambasadora u BiH našao vezu sa ArBiH i ‘braćom’ Hamasa te se ponudio da im se pridruži u ‘datom trenutku’. Evo, ovako.
‘Brigada pokreta El Hamas nastala je iz političkog krila Mladomuslimanskog bratstva i mene duboko podsjeća na Sedmu (Muslimansku brigadu Armije BiH) i ja kao komandant, evo kažem i ambasadoru, ali i kao čovjek stavljam se na raspolaganje u datom trenutku da im se pridružim..’
Aplauzi i ovacije publike u Sarajevu su bile snažne isto kao kad je taj napad Hamasa podržao Željko Komšić sa izjavom da ‘sve treba gledati kroz istorijski kontekst’, što će reći pa oni su, taj Izrael, to i zaslužili to što se dešava’, nakon čega je notorna načelnica Benjamina Karić označila početak demonstracija za Palestinu po Sarajevu koje i danas traju, stoga nije za odbaciti činjenica da je ‘dati trenutak’ Patkovića došao. Baš sada, kada su ovu ‘sličnost’ sa mudžahedinima u ArBiH i pristalicama ‘Muslimanskog Bratstva’ u Egiptu stavili na listu terorista i povezali to preko udruženja ‘Akos’ u BiH, i kad mnoge duge države ne vide te ‘sličnosti’, nema boljeg trenutka.

Za svaki slučaj, Patković koji se sa slobode javio nakon objave presude umjesto iz zatvora, sam je krenuo a bh mediji, tačnije bošnjački mediji to prihvatili pa se krenulo listom u pranje svog ratnog zločina na već uhodani bh način. Prebrojavanjem krvnih zrnaca sudija i vijeća.
‘I to je moguće u mojoj Bosni. Istragu vode poslije 30 godina: Grga i Mirjana. Tužbu podiže: Sanja, Mateja. Sude: Željka predsjedavajuća, Tanja član, Minka član. Rezultat 10 godina zatvora. Pravedno, zar ne? Sami prosudite.’
Prosudili smo. Opet ‘nam’ prave zvrčke ‘tamo neki’ Srbi i Hrvati koji ne bi trebali tu sjediti i ‘nama’ suditi. Ne posebno Trećem Korpusu ili 7. Mulimanskoj kad se zna da je to bila omiljena destinacija Alije Izetbegovića tokom bh rata. Tu ne bi trebalo biti čak ni ‘Minke’ kao ‘člana vijeća’, makar bila i predsjednica Suda Minka Kreho.

photo : Šerif Patković lijevo sa Alijom Izetbegovićem i Sakibom Mahmuljinom, ratna slika, arhiv