Utica NY, breaking News : Prekosutra, 15. augusta na nacionalnom parku ‘Sebilj’ i uokolo sve do Pogrebne firme ‘Roefaro’, desiće se ‘Krajiški Teferič’, 27. po redu sjećanje Krajišnika na njihov egzodus, donosimo manje poznate detalje o ovom patriotskom veselju u dijaspori
Nećemo ulaziti u staru dijagnozu i bolest Krajišnika da li je ovo okupljanje dijaspore ‘profitno’ ili je halal-neprofitno, jer je to suludo. Kako god okreneš i obrneš, obrće se i profitira se. Neko sa batakom piletine neko sa dolarima, najvažnije je da je veselo i da nas ‘mashanllah’ ima. I da se vidimo, da nas svi vide i da čuju za nas, što nam je jako važno, i napose da je unaprijed ovo ‘najbolji Teferič do sada’. Ono, šta se sa Krajišnicima dogodilo i zbog čega su dijaspora, koga to zanima, ej! Samo one smutljivce koji ne vole zajedništvo i druženje i državu čak, zato udri veselje na brigu. Ovaj bratstvojedinstvujući predjesenji drmež ulazi u završnicu priprema, saznajemo kako će taj protokol izgledati a što su organizatori ostavili kao ‘iznenađenje’ za posjetioce i za domaćine.
Program će svečano otvoriti jer je on poznati bh otvordžija utički načelnik Mike Galime, ‘naš prijatelj’ koji ne propušta nijedan iftar ili Bajram a da nije sa nama, ako se ne odluči drugačije. Kad je već mogao otvarati ‘našu džamiju’, hoću reći džamiju Bajre Smajića hadžije i ‘englendisati’ sa muftijama iz US Kantona gostima, što ne bi i ovaj skup otvorio. Prilika za slikanje i vijest za lokalne medije, ‘berićet’ za kriminogenu džamijsku udrugu ‘BACA’ i Hanku Grabovicu jer se otvor planira ispred ‘Sebilja’, naše male džamije u istom parku gdje je i Teferič. I pogrebno društvo ‘našeg prijatelja’ bivšeg načelnika Roefaroa je tu također atrakcija za slikanje ko hoće. Poslije slijedi obavezno slikanje uz ‘Sebilj’, poneki tekbir uz dovu za izgubljene ‘krajiške duše’, za sve duše, ali ne naglas već ‘u sebi’, pustiće se voda da narod pije jer jedva čeka vodu sa pipe koja je ‘osveštana’ tekbirima i dovom hadije odranije, a onda će se ići na fudbalicu. Ekipa ima ihahha, pa udri po lopti. U međuvremenu će raja razgledati reklame dobrotvornih donatora i firmi, i grickaće pileće batake ili jesti ćevape, koji jesu free a možda i nisu, i to je iznenađenje, i opet se slikati sa ‘Sebiljem’, treba imati materijala za fejsbuk.
Za one izvana preporučujemo ‘meni’ uz ovaj tekst kafedžije i trgovca ‘Ružnić’ kao najbolje rješenje. Ima svega i za svakoga. To ‘meni’ znači, ja tebi hranu, ti ‘menu’ pare. Najveće iznenađenje je ipak sendwich ‘Sebilj’ halal konstrukcije i ‘Besnian kaHva’ ma šta god značio taj napitak.
Večernji program uz plaćenu ulaznicu je rezervisan za ekskluzivnu salu iznajmljenu po paprenoj cijeni u sportskoj hali zvanoj nekada ‘Auditorium’ gdje može sjesti i 10.000 duša. Da smo mi emigranti Poljaci, Njemci ili Italijani pa i Rusi, ne bi sad rentali skupe hale po 8 hiljada dolara za par sati, već bi imali svoj Klub i svoje mjesto pod emigrantskim suncem. Ali, zato mi imamo četiri velike džamije i petu ‘malu’ zvanu ‘Sebilj’, i šta nas briga, oni nemaju nijednu. A pare daje raja, eto rješenja. Elem, ovdje u toj izrentanoj sali će se đuskati i pocupkivati uz narodnu nošću i pjevati i zapijevati uz ulaznicu, tako se gosti čekaju. Već smo pisali da će glavna zvijezda večeri biti Melina Hamza, znači gostuju ‘Hamze’, i ista pjevačica koja je nedavno pjevala u NY uz Dan ArBiH i slavila sve Korpuse, uključujući i o onaj Peti zbog kojeg smo i mi iz Zapadne Bosne postali dijaspora. Pjevaće se uobičajene pjesme, kao ono ‘Moja duša Velika ko Kladuša’ a mi urlamo i uzdišemo i to je jedini put kad se sjetimo zavičaja, pjevaće se i slične druge nostalgične poeme. Kao ona ‘Bosno moja’, pa ‘Poljem se širi miris paprike i karpuza’, svašta ima na repertoaru. Jer, ‘mi smo jedno’, kako to reče vesela Hanka Grabovica. Poslije će biti lokalni ‘oscar’- dodjela pehara i šetnja parketom sale, te najava slijedeće bratske žurke u drugoj državi. Nadvikivaće se sponzori, ima da se čuje.
Kad se poprilično popije i nauživa, svako svojim kućama pa na fejsbuk. Da se javi javnosti kako smo se proveli.
Kafana ima ih kod nas četiri puta više nego džamija jer mi smo pravi muslimani, a džamija imamo najmanje četiri, pa računaj, i u njima, u kafanam će biti gužve, one rade paralelno. Najveća gužva se predviđa kod izvjesnog ‘Pame’ nekog biznismana iz Cazina inače člana bivše ‘Sile Nebeske’, koji je na opšte iznenađenje ovdje pokazao pravu dozu pomirenja i sjedinjenja žurkama u svojoj kafani ‘Milano restaurant’. Posvećenim kobajagi Teferiču. Na njegovom repertaoru se pripema ista muzika koja nas ovdje zbližava kao što su hitovi ‘Vukovi sa Une’ i Drine, ‘Evo me Babo kraj zatvora tvog’ i slične emotivne pjesmice koje Kajišnike obaraju s nogu.
Dragi gosti i domaći, navalite. Dobro nam došli, mi se Bogami poprilično snašli!
P.S. Svaka sličnost sa Teferičem i sa licima pomenutim u priči, sasvim slučajno je – namjerna.
photo : montmontaža Cross Atlantic – Menu firme ‘Market Ružnić’ uz Krajiški Teferić u Utica NY, arhiv
