stižu izborna vremena u gradu Utica NY : džemat crkve konvertovane u džamiju pokrenuo akciju za izgradnju poznate sarajevske ‘Otomanske fontane’, učiteljica i predsjednica udruge ‘Bosanska Zajednica’ BACA Hanka Grabovica nesuđeni član džemata vodi akciju pod palicom hodže Amsala Memića
* Ništa u dijaspori se nesmije niti se provodi bez džamije i džemata, zato ih imamo po nekoliko u svakom gradu, ovdje u gradu Utica NY ravno četiri u prečniku od dva km. Ali da ne bi ‘paralo’ oči i uši, imamo i ‘Bosansko-američku udrugu BACA’ koja je zapravo nastavak nelegalne ‘Bosnian Community’ našeg grada zajednice oformljene još u Refudži Centru dolaskom izbjeglica iz BiH zvana ‘Bosanska zajednica’, sa kojom formalno upravlja i rukovodi Hanka BiČo Grabovica dok se sve važnije odluke donose u džematu ‘Bosnian Islamic Association of Utica NY’, u kolokvijalno zvanoj ‘Sakibovoj džamiji, po predsjedniku odbora.
Ova džamija je nastala tako što je Bosancima data stara Metodistička crkva pripremljena za rušenje koja je uz same prozore Opštine koju je raja renovirala i pretvorila u pravu bh ambasadu, sa tri jarbola i vjerskim i državnim zastavama ispred ulaza, tu je spiskano preko 2 miliona donacija dok se sve dovelo u red. Poslije toga poznatom džematskom svađom gdje je uredovala i Policija dio džemata vođena familijom Mehmedovića napušta crkvu i kupuje sebi drugu džamiju. Opština je dala ovoj crkvi-džamiji čak i veliki dio opštinskog parka što je uzrokovalo veliku aferu koja se jedva stišala tvrdnjama da će park koristiti svi a ne samo džamija. Tadašnji načelnik David Roefaro je bio veoma izdašan: vi meni glasove za načelnika ja vama crkvu za džamiju i poneko zaposlenje u Opštini. Tako je i bilo. Ovaj načelik je u dva mandata nazapošljavao mnogo Bošnjaka koji se ponekad zovu i Bosancima jer im je tako upisano u dokumentima, išao je dotle da je tamo ustoličio i osobu pod istragom i ‘poznatu Policiji’ o čemu je pisao lokalni dnevni list ‘Observer Dispatch’, kad je izgubio mandat nastavio je po starom : on nama usluge pogrebnog vlastitog servisa a mi njemu lovu. Ovdje je, svi znamo, skupo umrijeti, isto tako je lako postati načelnikom sa par hiljada glasova (od 60.000 koji slabo ili nikako izlaze na izbore), pa sve nas krenula karta.
Njegov nasljednik načelnik Robert Palmieri na isti način kupuje glasove bh emigracije, ovih dana kreće u bitku za obnavljanje mandata. Što se tiče nekadašnjih bh izbjeglica nastavio je po starom uhodanom receptu, budući da je ovdje izlaznost na izbore poražavajuća i za glasove se otimaju od kuće do kuće. I on je uposlio po preporuci ‘bosanske zajednice’ mladu bh osobu koja je bila prije nekoliko godina hapšena za provale po kućama, i on je stalno uz Hanku i džamiju, bajramuje, ode na ćevape i na svečane večere i druženja, uslika se i sa kriminalcem Šaćirbay Muhamedom bvšim ministrom i bh ambasadorom kad je kakva fešta u džamiji. A bh džematlije se druže svaki dan i feštaju, utičkog načelnika ćeš malo ili nikako vidjeti u drugim konfesijama ili zajednicama kojih ovdje ima preko dvadesetak, naučili ga Bosanci kako se to u politici i vjeri radi.
* Udruga BACA je organizovala uz Dan nezavisnosti i podizanje zastave na jarbol Opštine ali je to provela zbog nevremena danas umjesto 01. Marta, međutim iako je trebalo izgledati svečano, bilo je poprilično ‘tanko’ i sa veoma malim odzivom, tu nije bilo ni dvadesetak džematlija a ‘nas’ ovdje živi preko 6.000. Više smo gledali kako se načelnik pati sa štrikom zastave. Koliko smo ovdje pod uticajem džemata i vrha IZ BiH vidi se po tome što svako udruženje koje se osnuje zbog nas Bosanaca ili Bošnjaka, provodi zapravo politiku SDA vlasti u Sarajevu i vrha IZ. Američke domicilne vlast ne boluju od toga puno, gledaju samo svoj interes ali nagrađuju, zapošljavaju i ‘prepoznaju’ one Bošnjake ili Bosance koje džemat preko udruženja predloži. Tako je, vidi ironije, jedan od klasičnih trgovaca varalica u gradu Utica Osman Ružnić skupa sa još par naših zemljaka uz 1. mart u glavnom gradu Albany ‘prepoznat’ kao uspješan biznismen. Jašta, sa prehrambenom robom sa isteklim rokom koja se kontejnerima dovlači i raspoređuje ili nabavlja od šofera i sa pijaca i sa kafanom. Kafana imamo 16, to baš i nije neki važan biznis. On je, da bude ironija još veća sam finansirao i knjigu o sebi ‘kao prvom izbjeglici’, osoba koja je to radila sa jednim američkim profesorom je iako švercovala sa cigarama nagrađena i radi negdje u državnoj službi, odselila je u glavni grad. Osmana penzionera smo tako mogli vidjeti nasmijanog sa plaketom u ruci u društvu Hanke Grabovice i hodže Amsala Memića koji se ne odvaja od Hanke. Podsjećamo, Grabovica je prije ovog udruženja konkurisala i u džematski odbor ali nije prošla (nije to za žene po islamu), pa onda je išla u izbore za opštinsku vlast i tu je pala, u akciji sakupljanja pomoći za nastradale u zemljotresu u Turskoj hodža i Hanka su fino sročili ‘nevladin’ i nestranački’ plakat sa hadisom iz Kur’ana, tek da se zna koliko je BACA van politike i vjere. Osim Hanke, mnogi članovi njene udruge su i članovi odbora džamije, kao npr. Tarik Pehlić, pa je očigledno i jasno ko upravlja ovom ‘bh zajednicom’.
* Ipak, jedna od većih ‘akcija’ je ovih dana u punom jeku, Amsal i Hanka se dosjetili da u gradu u parku izgrade ‘Otomansku’ hair-česmu, repliku poznate česme u Sarajevu zvane ‘Sebilj’. Da se ‘ostavi nešto generacijama od naše tradicije’ i ‘naše kulture’. Da su pokrenuli akciju da se izgradi kakav sportski objekat ili stadion za mlade to bi nekako imalo prođu ali ne kod džematlija. Nama pored 4 treba još jedna malo manja džamija, što zapravo ova turska fontana i jeste. Opštinske vlasti su dale ‘urbanističku’ dozvolu a kad BACA obezbjedi 500.000 dolara i uplati na ime osiguranja onda će dobiti i ‘građevinsku’, zato je Hanka raspalila po ‘fejsbuku’, osnovala je i ‘go fundme’ aplikaciju, utvrdila sponzorstvo (5000 dolara i zlatan si, 3000 za srebrene, ostalo je za bronzu i bakar), pa navalila sa licitacijom i spiskovima. Za samu gradnju je navodno potrebno između 120 do 150.000 dolara međutim znajući nas, sa osiguranjem računa se na jedan miliončić. Treba kao u svakoj džematskoj akciji podmiriti i ono što se obavezno pokrade.
Da li će akcija uspjeti i da li ćemo dobiti hair-česmu u parku ‘Proctor’ na adresi East Utica 1399 Albany St, pred nama je. Najvjerovatnije hoćemo, ako ne ove a onda iduće godine. Pa će mo je svečano otvoriti, pa ćemo se napiti hladne vode i slikati se u povodu naših praznika. Možemo i avdest tu uzimati a ima i parka za klanjanje i ima i kandidata. Evo Bajro Smajić turbo folk hadžija i vlasnik privatne džamije voli to raditi u prirodi a nije jedini. Jer i to je ‘naša tradicija’.
A onda će mo, kaže Hanka, to ‘pokloniti gradu’. Jašta radi, pa nećeš česmu odnijeti u regal, u parku će biti. Ali nije to poklon BACA firme, ako se i desi darivanje, biće to poklon naivnih donatora i još boljih džematlija.
* Ovaj inatski takmičarski duh zemljaka po ‘fejsu’ i u džamijama, odavno je prepoznat, tako će biti i sa replikom ‘Sebilja’.
Još 2018. džematlije grada St. Louis u državi Missouri su izgradile u parku u naselju zvanom ‘Mala Bosna’ (tu u tom gradu živi preko 50.000 zemljaka) ovakvu repliku a iste godine je odmah jedan ‘zemčo’ u Chikago IL napravio sebi manju u svom dvorištu. Pa izađe i tu pije kahvu sa kockom šećera a ‘navale i komšije’ kaže ovaj biznisman Nermin Halvadžija koji je repliku svoje hair-česme islikao i poslao na sve strane, u Sarajevu su mediji o tome pisali naširoko. Tako će i Hanka uraditi a gdje će se dalje praviti ‘Sebilj’ vrijeme će brzo pokazati, znamo mi sebe tj nas. U Sandžaku ih ima nekoliko.
Originalni ‘Sebilj’ (arapski : zgrada kraj puta gdje ima vode, ima više značenja) česmu je u Sarajevu izgradio Mehmed paša Kukavica na Baščaršiji 1753, bila je rušena više puta i jednom i u požaru stradala no uvijek je obnavljana i danas je u glavnom gradu prepoznatljivo turističko odredište. Ovdje u Americi je i pored toga pravljenje njene replike bacanje para u vazduh.
Za Hanku i džematlije nije, jer u njenim očima političarke Turska je naša mati a ne okupator koji nas je davio stoljećima, vrijedi se podsjetiti na taj dio našeg slavnog robovanja. Uostalom, Hanka je učiteljica u turskoj privatnoj (charter) školi u našem gradu, nije nadaleko odlutala.
A kad fontanu napravimo i kad voda poteče, šta ćemo sa golubovima da li se Hanka i efendija upitaju?
Svi znamo da je stanište ovih ptica uz ‘Sebilj’ u Sarajevu i da je ovaj dio grada poznatiji po golubovima više nego po česmi. Dakle, ‘sebilj’ bez golubova je kao riba bez bicikla, šta ćemo kad su ovdje sve neke crne svrake i vrane, goluba nema ni za lijek?
Ništa ne brinite, napravićemo i golubove, ili ih uvesti. PolaHko, ima Hanka ideja. A imaju i efendije.
photo : replika česme ‘Sebilj’ u St. Luois, Mi i u Chicago Il, u okviru : bilo kuda Hanka Grabovica i hodža Memić Amsal svuda, arhiv
