Utica NY : kako uvesti šerijat u dijaspori a da to niko ne primjeti, zašto je jedan bh građanin bio ‘zamrznut’ u hladnjači mrtvačnice 6 mjeseci, zašto ‘vlasti grada Utica NY namjerno ruše nišane muslimanima’, kako je propala inicijativa džamije u gradu Utica NY da se svi muslimani iskopaju iz gradskog i sahrane na islamskom groblju …
* Bošnjaci grada Utica NY ‘step by stap’ – korak po korak, uvode šerijatska pravila u ovom gradu izbjeglica na sjeveroistoku države New York u svim segmentima života. Prateći instrukcije Islamske Zajednice BiH koja kao paralelni organ BiH i za razliku od drugih vjerskih organizacija u Bosni, kao država ima svoje zvanično predstavništvo u Washington DCu. Recept je jednostavan i zove se zloupotreba žrtava rata, genocida, Srebrenice, demokratije i vjerskih prava, ima dosta i toga da domicilne američke vlasti u bitkama za izborne glasove povlađuju bh vjerskim zajednicama-džematima i često ih stimuliše. Za uzvrat one im po direktivama daju glasove i one postaju umalo jedini i glavni koordinator i kontakt tačka sa vlastima. Kao da su sve izbjeglice sa prostora Ex Yugoslavije ovdje, njih oko 6,000, isključivo muslimani i vjernici i kao da smo svi ovdje Bošnjaci a ne Bosanci. Tako se naime sve Bosance predstavlja ovdje u dijaspori iako smo u zvaničnim dokumentima Bosanci. I to se radi ciljano, već godinama džemati provode online i druge ankete po kojima smo svi Bošnjaci a sa kojima pritišću američke lokalne i državne vlasti da se i u dokumentima ta nacionalnost izmijeni.
* Domicilne vlasti države New York su zaista po ovim pitanjima tolerantne i predusretljive, međutim Bošnjaci i džemati nikada da stanu, uvijek imaju dodatne uslove i zahtjeve. Kao da su u BiH. U protivnom, reaguju, marširaju, svađaju se sa vlastima a često i prijete glasovima na izborima znajući da je izlaznost na izborima veoma niska a apstinencija prisutna i uživajući u mitu kako ‘Bošnjaci odlučuju o izborima u Americi’.
Tragom toga u gradu Utica NY postoje četiri (4) bh džemata i džamije u prečniku od 2 km i sve su skoro nastale kao političke bh stranke. Iako se sve hvale brojem vjernika i džematlija, uglavnom zvrje prazne osim u vrijeme islamskih praznika i mejtefske škole, silne veselice i gosti hafizi, predavači i prodavači knjiga te političari iz BiH, ne mogu pokriti tu činjenicu da su tolike bogomolje više radi bismillah biznisa’ i političarenja nego što su u funkciji molitve i vjere. Od svega, u njima su najviše angažovane nove kuhinje i restorani u sklopu džamije te igraonice kockarnice za djecu i omladinu. Kao fol, posvađaju se u džematskom odboru i idu sebi graditi drugi džemat. Na izgled to je podjela ljudi i vjernika međutim to je ‘finta’, kad se dobije dozvola i sagradi nova džamija ili džemat, pomire se kao stranke u BiH i postupaju kao jedno. Domicilne vlasti grada najviše kontaktiraju sa Bosnian Islamic Association of Utica koja je uz prozore Opštine grada staru Metodističku crkvu poklonila 2008. godine ovom džematu i on ju je konvertovao u džamiju. Zvonik je pretvoren u malu munaru a fasada cigle ofarbana u bijelo. Tadašnji načelnik David Roefaro je osim toga javni dio parka poklonio ovom džematu za parkiranje auta džematlija a što je bila prava mala afera koja je ubrzo zataškana. Rofaro je sa hodžama napravio dobar ‘deal’ : vi meni glasove a ja vama usluge moga ‘Funeral Home’ servisa za umrle. I posao je cvjetao a Roefaro zaposlio preko džemata u Opštinu sve najveći šljam i neškolovan kadar po preporuci džemata što su mu počeli zamjerati i domicilni stanovnici. Nije bilo praznika muslimana a da ga nije proslavio sa njima i često je opjevavan i slikan u žamiji, po bh kafanama kojih, vidi ti muslimana, u ovom gradu ima ravno 16, toliki su vjernici. Posebno su bila zanimljiva političarenja. Roefaro načelnik ispija kafe sa bh propalim političarima i kriminalcima tipa Muhameda Šaćirbaya nekadašnjeg bh minisra i ambasadora koji je završio u zatvoru u New York-u zbog pljačke par miliona dolara državnog novca, dok su uz svake izbore u BiH ovu džamiju posjećivali i kandidati otuda tražeći glasove dijaspore.
* Nikada nije zabilježeno da je načelnik Roefaro obišao ijednu drugu džamiju ili džemat, čak je uzeo sebi tjelohranitelja iz odbora džamije tipa koji u Policiji ima dosije a lokalne novine su bile preplavljene o ‘uspjesiam Bosanaca i džemata’ kao da u ovom gradu nema na stotine drugih nacionalnosti i izbjeglica. Zbog više afera ovaj načelnik je izgubio bitku za ponovni mandat ali ostao je dogovor i dan-danas : jedine usluge za umrle Bosance koji se poturaju kao Bošnjaci je njegov privatni servis ‘Scala& Roefaro Funeral Home’. Gdje je Roefaro dozvolio ‘volonterski’ opremanje i kupanje mrtvih po islamskim običajima. Njegov nasljednik načelnik Palmieri je samo nastavio tamo gdje je ovaj započeo, ovaj sadašnji aktualni od ove godine se ne viđa u džamiji što ne sluti na dobro. Imamo izuzetak od pravila.
* A koliko je ovaj džemat na ulazu u opštinu promijenio sliku Bosanaca i BiH vidi se jednostavnim odlaskom na njihov zvanični ‘face’ ili web, slično je i u ostalim džamijama. Djeca, ratni simboli ljiljani, učenje arapskog pisma i što više omladine uz ‘muslimanski party’ akcije – to im je glavni zadatak. Slike i događaji podsjećaju kao da smo u Pakistanu ili Afganistanu, ni nalik na nekadašnje muslimane BiH. Iz ove džamije idu i sve političke i vjerske akcije iz BiH i Rijaseta, tako je radila i korumpirana udruga BACA (Bosnian American Association of Utica) koja je upala u aferu sa doniranim novcima od nekoliko desetina hiljada dolara i koja je registrovana kao non for profit udruga a bavi se vjerom i politikom po uputama Sarajeva. Skoro je isti odbor tog udruženja i džamije, prošle godine je u javnost procurila afera sa nestankom love i arhive ali ništa se još ne zna. Čak više, novi odbor koji je smijenio stari se ne oglašava a nakon skoro godinu dana prikrivanja stari odbor ponovo uz džemat djeluje, tako da nemamo udrugu a imamo dva odbora, nemamo ništa. Nestale pare niko više ne spominje zbog ‘muslimanskog bratstva i jedinstva’ sve je zakovano.
* Pored zahtjeva koji su muslimanima ovdje ispoštovana kao što su da djeca imaju u školama ‘halal ishranu’, da pacijenti u bolnicama jedu ‘halal hranu’ ili da se zaposleni puštaju petkom na molitvu-džumu i da im to bude plaćeno, da se u školskim kalendarima ozvaniči i islamski praznik – Bošnjaci hoće još. Hoće da se islamski praznik Bajram tretira kao i Christmas, hoće u školama bosanski jezik, hoće deklaracije domicilnih vlasti o genocidu, hoće sve ono što ne bi imali ni u BiH da su tamo ostali i što nisu imali prije u BiH. I, iskreno ponašaju se kao i Bošnjaci u zavičaju : hvali Ameriku ali drž’ se ‘braće muslimana’. Tako im je važnija Palestina ili Gaza od života i uslova života ovdje u Americi. Razumijem bol i patnje naroda Palestine ali ne razumijem Bošnjake koji su iako nemoćni, sebi uvrtili u glavu da su značajni i odlučujući faktor. Jedan je tako vječiti parazit od Refudži centra pa do današnjih dana, ‘bizisman’ koji je promijenio desetinu zanimanja i firmi a sada slika konzerve i ženske udove kao ‘umjetnik’ javno pisao u lokalni list da ‘neće polagati ispit za državljanstvo dok je predsjednik George Bush u Bijeloj Kući’. Rekao je ‘čekam da pobijedi Obama jer on voli muslimane’. I fakat, baš je položio ispit i postao ‘Amerikanac’ kad je Obama uselio u Bijelu Kuću. Ta sintagma o ‘ljubavi prema muslimanima’ i danas je svježa. Slavio se odustanak Joe Biden-a iz utrke jer ‘on podržava cioniste Židove’ a kad se Kamala Harris susrela se sa izraelskim premijerom pa nije bila po ‘našima’ jasna i glasna, počeli su i u nju sumnjati. Kako Trump nije nikada bio ‘simpatizer muslimana Amerike’ zbog istih razloga, Bošnjaci džematlije koji su sebi umislili ‘da odlučuju američke izbore’ još ne znaju za koga glasati. Joe Biden ih je prije rata u Palestini ‘kupio’ samo što je malo citirao sveto pismo Kur’an i rekao jednu riječ : inshanllah. Da je ostao u utrci, ne bi glasali za njega. Tragom te pogubne filozofije vjerski obojene, kod nas u gradu Utica se javno o Americi i gradu priča kao o ‘obećanim mjestima’ ali tajno – ‘što dalje od nje’, cionisti ‘drže Ameriku’ a ‘zna se ko su naši neprijatelji’. Volimo javno i hvalimo američko školstvo ali djecu u sve većem broju šaljemo u džamiju u šerijatsku školu (pored Javne škole koja je obavezna) gdje dolaze djeca od pet-šest godina pa na više i uče arapski. Gdje se pokrivaju ženska mala djeca i uče ‘našoj tradiciji’, da ne smiju jesti svinjetinu, da su ‘mješoviti brakovi’ prokletstvo i uče ih o svemu ostalom što šerijat zahtjeva. O ratu u BiH najviše i o mržnji među narodima BiH. Organizuju se također vjerska vjenčanja u džamijam i to nelegalno. Naime, i po propisima u BiH ali i ovdje, prvo se mora sklopiti građanski-civilni brak a onda vjerski, crkveni ili džamijski. Oni rade obrnuto, čak i po privatnim kućama. Uplati 100 dolara i eto ti hodže da te bez da mu pokažeš vjenčani civilni dokument ‘ovjeri’ i vjenča.
* Kao što rekosmo, problem Bošnjaka je što ‘na mala vrata’ uvode islam u dijaspori zloupotrebljavajući domicilnu demokratiju i razumljivost i vjersku osjećajnost. Tako uz blagoslov vlasti masovno se u državi New York kupuju za milionske iznose crkve i pretvaraju u džamije i nekakve ‘islamske centre’. Odakle ta lova, da li stiže od braće Arapa ili iz Sarajeva što je manje vjerovatno – ne zna se, ali se zna da su Bošnjaci iliti Bosanci uz manje izuzetke ovdje srednja klasa – sirotinja, dok raskošno daju pare za džamije i za džamijske akcije kao da su milioneri dok su uveliko i uglavnom korisnici SSI socijale. Po hiljadu, pet ili više hiljada dolara se daje i davalo se za ovu džamiju uz Opštinu a džemat printao zahvalnice i učio dove. Pojašnjavajući još kako se sa njenom potvrdom možeš oprihodovati kod povrata ataxe. Kao što se odboraši džemata koriste sa ID brojem udruge pa nemilice kupuju građevinski materijal bez poreza. Tako da samo u državi NY ima oko 400 islamskih objekata, džamija i nekakvih fantomskih ‘centara’ (koje još zovu i kulturnim) ili mekteba. Slično je i u ostalim saveznim državama Amerike, Missouri i grad St.Louis su posebni u tome. Tamo ima preko 50.000 Bosanaca koji se predstavljaju Bošnjacima (svaki put će kod prijevoda riječ Bosanac zamijenit riječju Bošnjak) i bukvalno ovaj grad drže u rukama na isti način kao i svuda : ucjenama glasovima.
* Vjera je lična stvar svakog pojedinca međutim poslije bh rata muslimani BiH su otišli u krajnost, radikalizirali su se i sve su agresivniji. Kako se agresivnost ne siplati i odmah se uoči, promijenili su taktiku. Treba se sve više infiltrirati u vlasti. U policiju, u opštinske organe, u lobističke organizacije i tu promovisati vjeru. I ono najpoznatije sve kod njih : to mora biti vidljivo. Ako poste uz Ramazan, ako klanjaju, sve se to mora medijski obraditi, da se što bolje vidi i da se pokaže da je islam prisutan, da je najveći i da je to ‘najčistija vjera’ čime se implicira da su ostale možda ‘prljave’. Ako im se ne dozvoli eto kukanja i protesta. Mi žrtve, genocid Srebrenica, mi poklani, rastjerani i slične mantre.
Jeste, protjerani su ali istina je da niko od nas ovdje nije ni pomislio naći novi dom u Afganistanu, Iranu, Saudi Arabia ili u Turskoj, svi smo pohrlili na Zapad a onda kad su nas Zapad i Amerika primili, dali nam identitet i posao ili socijalu, i na stotine džamija, onda smo u znak ‘zahvalnosti’ počeli uvoditi svoju vjeru u zakon. I mrziti Zapad ‘jer ne voli muslimane na Bliskom Istoku i ubija ih’. Za ‘nas’ ovdje u džematima je vijest stoljeća što su dozvolili da muslimani senatori ili guverneri ‘polažu zakletvu na Kur’anu’. Kao da će nam od toga biti šta bolje. Sad ima inicijativa da se oforme ‘islamske bolnice ili ambulante’, da doktori za žene moraju biti samo žene, svašta ima i sve korak po korak, čak se prave i testamenti i ugovori po šerijatu, postoje u Americi posebne arapske advokatske kancelarije koje to rade. I uglavnom su svi Bošnjaci po džematima uvezani sa bh ambasadama i sa arapskim i turskim organizacijama i njihovim lobistima doktorima i advokatima. To je nama najglavnije.
* Toliko je to otišlo predaleko da su, primjera radi, ovdje u gradu Utica NY srodnici jednog umrlog držali zamrznutog 6 mjeseci u prostorijama groblja, nisu htjeli da ga ukopaju drugačije osim po islamskim propisima. Taj događaj je bio povod za otvaranje još jedne afere bh muslimana ovog grada koja je okončana tiho a zaslužuje da bude malo glasnija i jasnija, vezana je za umrle i islam.
Postoji ovdje fino uređeno gradsko groblje ‘Forest Hill cemetery’ gdje su vlasti odredile dio u kojem su se sahranjivali muslimani i tamo su i ukopavani niz godina. No, džamija je htjela više pa je ova uz Opštinu čim je sredila crkvu i pretumbala je u džamiju, kupila ogromnu površinu zemljišta na adresi 10969 Cosby Manor Rd, Utica, NY 13502 gdje je otpočela i dovršila groblje za muslimane prvo nazvano islamsko a onda samo groblje, ‘da se Amerikanci ne dosjete’. Tu je planirano i fudbalsko igralište ali se od toga odustalo jer zemljište je većinom ispod strujnih dalekovoda. Šuma i nekadašnje lovište pretvoreno je u groblje, parcela je kupljena 2011/12 i paralelno uz dozvolu za ukopavanje ‘po islamskim propisima’ zatražena je i dozvola za formiranje ‘Islamic Funeral Home’ servisa 2012. Dozvola za ovaj servis nije još dobivena a groblje je u funkciji, međutim šture vijesti govore da je već nabavljena hladnjača i ostale potrebne stvari, čeka se dozvola.
Razlog je, pored pomenutog događaja sa držanjem umrlog u frižideru i taj jer su navodno vlasti i menadžment gradskog groblja Forest Hills ‘sručile spomenike muslimana’ a što je povreda njihovog prava. I to opet sa pozivom na rat, žrtve i Srebrenicu. ‘Tako su nam srušili naša groblja i džamije u ratu’, kažu za lokalne medije članovi rodbine jednog umrlog kojem je navodno ‘srušen spomenik’.
Čista laž i naravno uvođenje šerijata i u ovaj segment. Naime, u ovom dijelu groblja u kojem je bio zamrznut jedan bh ‘rahmetlija’ dok ‘nije proradilo islamsko groblje’ gdje je ukopan (uz plaćene troškove groblju zbog čuvanja mrtvaca u zamrzivaču) muslimani iz BiH su počeli kao kod kuće da postavljaju cvijeće i nišane – muslimanske nadgrobne spomenike po svojim običajima te da ograđuju grobno mjesto ciglama ili betonom i svako različito pa je menadžment groblja takve ‘spomenike’ i ciglu uklonio jer je to u suprotnosti sa propisima Grada o uređenju groblja. Vlasti su im pokušale objasniti da postoje pravila o sahranama i uređenju groblja i da pravila važe za sve, u protivnom to ne bi izgledalo ni na šta jer je ovdje na desetine i stotine različitih vjernika i nacionalnosti, ali članovi porodice umrlog su to podvele pod ‘namjerno ugrožavanje njihovih religijskih prava’ pa su po lokalnim medijima počele agitovati i tražiti povrat nišana sa oznakama IZ BiH i sa rapskim slovima, uz tvrdnju da se ‘rušenje obavilo samo nad muslimanima’, što je opet notorna laž i planirana, da bi džamija ubrzala postupak dobivanja dozvole za islamski servis na svom groblju. Uklonjeni su ‘spomenici’ i drugih nacionalnosti a ne samo islamski nišani jer propisi su svima jasni samo ne ‘našima’. Mi smo ‘ugroženi jer smo muslimani’, pa dreka i vika samo da se što više talasa i čuje. Čak je bilo i ovakvih tvrdnji. ‘Rekli su nam iskopajte ga i nosite gdje hoćete’, a što su u kancelariji groblja to demantovali. Dakle, svi moraju poštivati propise ali ‘mi’ ne moramo jer smo posebni i ‘mi’ i ‘naša vjera’. I jer uvodimo šerijat gdje god da se nalazimo.
* U ovoj laži porodice umrlog ‘iskopajte ga i nosite’ kriju se instrukcije džemata. Naime, nezvanično ali smo čuli za to, postojala je i pismena inicijativa opštinskim vlastima da se svi muslimani ovdje sahranjeni iskopaju i prebace na islamsko groblje. Ova morbidna ideja ako je to tačno je zaustavljena jer vlasti nisu spremne za to, posebno iz raloga je se tu moraju umiješati i organi gonjenja i bezbjednosti a osim toga to puno košta i morale bi sve porodice dati pristanak za to, a takvih nije bilo. Dakle, zbog nišana Bošnjaci su napravili ‘aferu’ koja je okočana tako što su nišani uklonjeni a spomenici kao što su kod ostalih muslimana ili nemuslimana su dozvoljeni, pa ko hoće neka izvoli. Spomenik koje propisi nalažu sadrži ime i prezime umrlog, datum rođenja i smrti, ožalošćenu porodicu, od mermera je ili od betona i sa traženom veličinom. No, ostao je gorak ukus patvore prema vlastima kao smišljen dokaz pritiska da muslimani budu opet posebniji i drugačiji od drugih što se koristi i proizveden je samo radi pritiska u dobivanju dozvole za islamski servis na islamskom groblju.
* Valja reći i to da muslimani ovog grada imaju pored ovog ‘gradskog’ čak dva islamska groblja. Ne mogu muslimani a da se ne dijele, čak i u smrti. Pored ovog u vlasništvu crkva-džamije, i džemat ‘Western Islamic Association of Utica’ ima svoje posebno groblje, kao što ima i džamiju koju je privatno dao sagraditi na svom placu zapaljene kuće izvjesni vjernik i hadžija, kao ‘kontru’ Bošnjacima jer on je navodno ‘autonomaš’ Fikreta Abdića pa se ne mogu ‘miješati kruške i jabuke’. Vraga, hadžija sve fino izmiksao, eno ga čak plaća i islamski porez Reisu u Sarajevu koji mu je dao dozvolu za njegovog privatnog hodžu, uvezao se u halku iz koje je kao fol pobjegao. No, da nije ‘autonomaš, dokazao je samo na jednom primjeru koji kaže da nije ni vjernik, džaba mu ekskurzija u Saudi Arabia gdje je išao po pamet. Na njegovom groblju nema mjesta za nemuslimane, glatko je odbio sahraniti jednu umrlu osobu, bosanku u mješovitom braku sa muslimanom i porijekom Hrvaticu, što je samo pokazatelj kuda vodi ovaj vjerski opasni biznis sa mrtvima.
Navodna ‘ugroženost’ muslimana i njihovih prava te pozivi na genocid, Srebrenicu i žrtve bh rata nisu ‘urodile plodom’ oko ovih navodnih rušenja nišana. Vlasti su ostale dosljedne primjeni gradskih propisa, međutim muslimani neće tu stati. Sve dok ‘ne ostvare svoja prava’. Da mogu staviti mrtvaca umjesto u sanduk na daske i nositi ga ili voziti da se vidi, pa doviti ili tekbirati kao u bh čaršiji a na kraju ga sahraniti po islamu i postaviti mu nišan. Uz naplatu šerijatskih dažbina : od kupanja do kopanja groba. Što znači hoćemo svoje propise u drugoj državi i baš na briga. Ako ne dobijemo ‘svoja prava’, eto problema i priče o rušenju demokratije i ljudskih i vjerskih Konvencija.
Takvi smo ‘mi’, samo nas treba bliže upoznati.
photo : islamsko pa onda bosansko groblje Utica NY, grob sa kojeg je uklnjen nišan i ograda, tabla iz St. Louisa gdje se vidi kako Bosanac u prijevodu postane Bošnjak, arhiv
