SRBIJANSKI ‘ACA TRUMP’ : Amerikanci imaju glodara mrmota a Srbi estradnog medvjeda, kako se medvjed u Srbiji uplašio svoje sjenke pa zabrljao sa nagradama, i promašio prognozu, Ana Bekuta nagrađena kao visibaba-vjesnik proljeća, Aca Lukas zbog ‘sretenja’ sa Naserom Orićem ispao iz kombinacije …
Aleksandar Vučić predsjednik Srbije je snažan, nenadjebiv i moćan predsjednik, takvog majka više ne rađa a ni srpska istorija ne bilježi, tek hoće. Ne samo da vodi državu u prosperitet i budućnost već budno prati raju i njene probleme koje odmah rješava, pazi na ‘bake i deke’ penzionere, bolesne i zdrave, ne spava i ne jede osim malo sendvicha sa parizerom, i osim države vodi i tužilaštva, Sudove, univerzitete, vojsku i policiju. Smjenjuje i zapošljava, gradi i ruši, posebno voli rušenje, određuje i održava i državne praznike. Njemu ne samo da nebo nije granica, njemu nije granica ni Ustav Srbije a kamo li nižerzaredni propisi. Riječju, to je ‘mali Trump’ kojeg odmilja već zovu ‘Aca Trump’ a što mu jako godi jer ne vidi da je loša kopija.
Nema on snagu da se razbacuje sa carinskim tarifama kao Trump da ima Sud bi to ovjerio, nešto je malo uveo tarifa oko željeza i čelika susjedima u BiH ali samo kao ‘probu’, međutim penkalo koje mu je jednom dok je bio na eskurziji u Bijeloj Kući i čučao na onoj maloj skemlijici pažljivo zapisujući domaću zadaću ispred njega dao američki predsjednik – radi punom parom i ne prestaje kopirati Ameriku i američkog vlastodršca. Februar mjesec je srbijanskom predsjedniku dobrodošao da ‘upali kopirni aparat’, prije toga je i ideju i kopirni ozakonio.
Jednostavnom logikom : ‘kad mogu Amerikanci imati mrmota koji predskazuje zimu i dolazak proljeća, što i mi ne bi mogli’? A što ne bi moglo?
Zna se da se svakog drugog februara mjeseca u saveznoj državi Pennsyilvaniji održava tradicionalna veselica u gradu kojeg je teško izgovoriti (Punxsutawney) na našem jeziku zbog čega ga pišemo u originalu, kada se pacov, mrmot, vjeverica, krznar šta god da je, zvani Phil, koji se specijalno hrani čitavu godinu dana, pojavi a vlasti tog grada prate njegovo kretanje, posebno da li je ili nije ugledao svoju sjenku, po čemu da ju kraj ili produžetak zime. O ovom događaju je čak snimljen i odličan film ‘Groundhog Day’ kod nas preveden kao ‘Beskrajno isti dan’, ove godine mrmot je najavio još šest nedjelja zime, a da mu treba dioptrija i naočari to znamo samo mi koji ne vadimo loptae iz ruku.
Tragom toga, ‘Aca Trump’ je osmislio srbijanski ‘Dan Medvjeda’, kao pandan američkom ‘Danu mrmota’ u istom mjesecu Februaru, samo što je, da se izbjegne sličnost, uzeo 15, 16, da je htio mogao je uzeti i 18 i svaki drugi dan ili cijeli Februar. Međutim, kako je u Srbiji drugačija i manje popularna životinja kao simbol slavljenja i kako bi bilo ružno po njoj nazvati državni praznik i zabavu jer to ne bi imalo nikakvog smisla, Aca je to okvalifikovao a zakon zapisao kao ‘Sretenje’ državni i vjerski praznik. Iako je po tradiciji glavni lik bio medvjed, koji kad se ‘susreću ljeto i zima’ (odakle je i osmišljeno ime ‘sretenje’, susretanje) izađe iz jazbine sredinom februara pa ako tada bude sunčan dan, to onda znači ‘još šest nedjelja zime’ a ako bude drugačije, eto i proljeća i ljeta odmah, da bi sve bilo u duhu i po želji predsjednika ‘Aco Srbine’, u propise je umjesto medvjeda i i jazbine ubačeno nešto drugo, ali sve se svodi na isto. Tako je ovom predskazanju pridodato da je to i sjećanje na početak Prvog srpskog ustanka (1804) i usvajanje prvog modernog ustava – Sretenjskog ustava, i Pravoslavna Crkva je sebi našla ponešto te smo dobili i Sretenje Gospodnje. Kako god, toga dana predsjednik prati sjenku medvjeda i njegov uticaj na Srbe ma gdje bili, sa posebnom pažnjom na Republiku Srpsku, dijeli odlikovanja i priča o istoriji u kojoj po svaku cijenu traži sebi mjesta. Medveđa istorija i narodna predana su zaboravljena namjerno jer iako se medvjed šuljajo iz jazbine i prije, ovaj državni praznik se slavi tek mnogo kasnije, od 2002 godine skoro neprimjetno a od Ace Veličanstvenog sa posebnom ceremonijom i medijskom pažnjom.
Ove godine, medvjed je sve pobrkao. U desetinama onih koji su dobili silna državna i vjerska znakovlja, a Vučić ih je isprintao na tone, ordenja i plakete su dobili oni koji su najviše vjerovali u medvjede, najmanje oni koji su služili državi i vjeri. Najviše su nagrađeni članovi stranke Vučića, simpatizeri i čuvaoci njegove plitke države, ‘ćaciji’ koji hoće da uče, čak su nagradu dobile i estradne pjevačice Ana Bekuta i Snježana Đurišić. Orden je čudo jedno umakao Jeleni Karleuši a nije trebalo jer se zna da je i ona kao i Ana Bekuta i baba i vjesnik proljeća. Aca Lukas zbog ‘sretenja’ sa Naserom Orićem, načisto je ispao iz kombinacije a već mu je jedna mdalja bila pripremljena. Bekuta je zaslužila državni orden jer je pjevala prvo pod nametima leda i snijega kojima je bila zasipana od razdragane mase, da bi nadnaravnim sposobnostima nastavila pjevati iz kombija vičući ‘gdje je policija’ na koncertu u Čačku, budući da joj narod nije dao da pjeva na trgu, ogorčen što je inkasirala najmanje 30.000 eura za Srpsku Novu Godinu za dva sata grudvanja. Još se ne zna da li je Milorad Dodik koji je ‘nazočio sretenju’ u Beogradu u svoju vitrinu sjećanja ubacio koji ordne ili plaketu, ako nije, to je velika greška. Medvjedi sa Kozare su u predskazivanu ljeta i zime precizniji od onih sa Avale ili Kopaonika ili Zlatibora.
* Medvjed je najavio, a šta bi drugo jer s euplašio svoje sjenke, najanje još šest nedjelja patnje sa hladnoćom i snijegom, mogućim čak i ratom, te teške dane susreta proljeća i ljeta a praznik umjesto u državne, otplovio u estradne političke potoke i plićake.
Tamo gdje je više od decenije i sam predsjednik sa estrade.
P.S. Svaka sličnost i svako ‘sretenje’ sa Aleksandrom Vučićem, Anom Bekutom i ostalim likovima, ordenjem i mrmotom, te posebno sa medvjedom, sasvim slučajno je – namjerna.
photo ilustracija : medvked ispred jazbine, arhiv
