VEĆ VIĐENO, GRAĐANI SU ‘KURBANI’ : Požar u domu penzionera u Tuzli gdje je u najvećim mukama živote izgubilo (za sada, još ima spašenih u bolnici čije zdravlje je kritično) 12 stanara koji su skupo platili svoju smrt, još je jedna stavka na crnoj listi vlasti koja ubija svoje građane gdje stigne
* Nalaz obdukcionih vještaka o uzrocima smrti stradalih u požaru u Tuzli iako gramatički i medicinski ispravan, totalno je netačan. A i pomalo čudan jer glasi : ‘sve osobe su smrtno stradale usljed trovanja ugljenmonoksidom, s tim da je tijelo jedne žrtve i opožareno’. Bogati! Pa nisu nastradali od poplave ili padom niz stepenice već su nepokretni i bolesni umrli u najvećim mukama gušenjem i trovanjem od dima i vatre, šta bi drugo mogao biti uzrokom smrti. Za smrt je kriva vlast Tuzle, opštinska i kantonalna sa direktorom Doma, dogovorena političkim i interesnim nagodbama, sklepana po uputama i direktivama iz Sarajeva, kako po pitanju lične tako i objektivne i političke odgovornosti, gdje krivicu treba potražiti i u državnom ministarstvu. Ako ni radi čega drugog, a ono bar po pitanju objektivne odgovornosti koja se ne može zaobići. Ni u ratu ni u miru, jedino se zaobilazi kod odgovornosti bh vlastele. Što svakako ne mogu konstatovati vještaci medicinari, oni nisu ni mogli drugačije. Da su mogli, nalaz bi glasio ni nalik na ovaj. Bilo bi : vlast je uzrok i posljedica ove tragedije a ne ugljenmonoksid koji je posljednična veza sa vlašću koja nije ništa poduzimala da se to ne desi a znala je i morala znati šta sve dolazi iza njenih propusta. Obzirom na odsustvo bilo kakve odgovornosti, možemo očekivati da će i vještaci za protivpožarnu zaštitu imati sličan nalaz. Ako je bar i jedan nesretni stanar ili njegovatelj ovog Doma bio pušač, vrlo lako je za očekivati da se uzrokom požara proglasi ‘nesavjesni pušač’, ako to ne ‘prođe’, moguće je da budu ‘krive’ instalacije.
* Nalaz bi mogao biti popravljen istragom, međutim to je samo fantazija u BiH jer i tu boravi vlast. Zato će biti ‘svi su krivi osim vlasti’, zato vlast ubija nemilice i bez stida. Poslije dolazi ono ‘teško me pogodila ova tragedija’ i još ono gore i bolnije – ‘poduzećemo sve što je u našoj moći da se slično ne dogodi’. A slično se događa iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Policija ubija žene i prostituše maloljetnice bez odgovornosti, poplave ubijaju građane jer vlast pare za poplave krčmi na druga mjesta i druge džepove, ubijaju ih i kamenolomi odobreni od vlasti, bolesni umiru jer nema ljekova i jer vlast o tome ne brine, siromasi i bolesni skaču sa vrhova zgrada jer se nemaju kome obratiti, dok za to vrijeme vlast hinji žalost i izražava saučešća. Dom penzionera u Tuzli je još jedana u nizu spomen-grobnica bahate i osione vlasti. Vlast je horor a ne ovaj Dom gdje su ljudi smješteni uz jedne od najvećih cijena smještaja u BiH, u zgradu gdje se raspored spratova i kreveta dijelio politički i vezom, u zgradu koja nema požarne stepenice niti vodnu zaštitu, koja je uz mudrost direktora ‘poslovala’ kao biznis ustanova, štedila pare u Banci u Banja Luci (nekoliko stotina hiljada KMa oročenih zbog zarade i kamate) štedeći na svojim štićenicima, koja je domaćinski štedila na broju zaposlenih i na potrebnim sredstvima ishrane i održavanja čistoće.
* Još će mo par dana slušati bljuvotine i kao što je red a onda sve ćemo zaboraviti jer će nas stići neka druga nevolja bez poznatih krivaca i odgovornosti. Direktor Doma u Tuzli je podnio ostavku ‘zbog moralnih razloga’ a ne zbog svoje krivice koja je sve jasnija iz dana u dan, od ostalih – od načelnika pa do kantonalne ili federalne vlasti neće biti ni ‘moralne odgovornosti’. Navikli smo se već na to.
Šta ćemo onda sa dokazima koji izviru po medijima nakon tragedije? I koji govore da je prije nekoliko mjeseci, maja mjeseca, izvještaj o poslovanju ovog Doma prošao u Skupštini i ocijenjen pozitivno iako je bilo prigovora o žoharima i nehigijeni od strane jedne vijećnice, kad se govorilo o malom broju radnika (svega desetak njegovatelja na blizu 200 bolesnih i drugih stanara Doma), šta sa sadašnjim pričama o smještanju preko veze pokretnih osoba na prve spratove a nepokretnih i najtežih na sedmi i osmi sprat, gdje je i izbio požar, šta sa tim što je ovdje jedino renoviran treći sprat i preobličen u Mesdžid i kapelicu što je za vlast važnije od nepokretnih na sedmom ili osmom spratu, što nema požarnih stepenica i vodne zaštite, što se biznis odvijao sve do požara u prostorijama prva dva sprata pa je direktor bio sposoban ‘jer je poslovao sa dobitkom’, šta sa odsustvom potrebne medicinske zaštite i ljekara ili sa prijavama o krađi stvari od štićenika, o krađi hrane i ostalog ili o neradu štićenika uz nepokretne, šta će mo sa svim time čime nas sada mediji bombarduju, kad su životi nestali a papreno plaćali svoju smrt uvećanim stanarinama za 30 %?
* Sve to okačiti mačku o rep, eto šta ćemo. I šetati, šetnje su nam već tri decenije ‘jedino demokratsko sredstvo borbe ‘ protiv moćnika i ubica. Pa šetajmo onda i pokažimo kako smo puni ideja u pisanju parola koje vlasti ne vide i kojima se smiju. Vlasti koja se ne može dogovoriti čak ni o danu žalosti u ovakvoj tragediji. Nažalost, ni to nije rješenje. Više se sakupi za Gazu i Palestinu Sarajevu svaki dan nego zbog smrti nedužnih i nevinih naših građana. Narod je svjesno postao ‘kurban’ vlasti, žrtva koja se morbidno sama prinosi svome božanstvu.
Zato uživajmo u svojoj prividnoj nemoći. Sve dok ne dođe red na nas.
photo : Dom penzionera u Tuzli, arhiv
