U Bosni, 09. maj ima sasvim drugu dimenziju : ne slavi se dan borbe protiv fašizma, već se slavi Dan zlatnih ljiljana. I to nije sve, ljiljani se uporno hoće izjednačiti sa partizanima. Ako ne vjerujete meni, pitajte fašistu Abdulaha Skaku načelnika Sarajeva, ili Fadila Novalića premijera. Ili, ne pitajte nikoga, pratite brojke i slova. I Željka Komšića, odličan je primjer bh ‘partizana’, samo još da obavi hadždž kao Lagumdžija.
Bosna je puna raznih ‘čuda’. Od čuda sa kašikama, sa Maki-jem Thorabi-jem, liječenjem Kur’anom ili dovama na daljinu, do ‘čuda’ od ‘otpora’, ‘pobjede u ratu za jedinstvenu i cjelovitu BiH’ ili ‘čuda’ od multietničkih karaktera svih nacionalističkih fela i vrsta i vojske i naroda, do ‘čudne’ demokratije, pravde i antifašizma tipično fašizoidne i fašističke vlasti i vjere.
Postaje degutantno te stvari ponavljati ali nema se druge.
Takvo licemjerje i bezobrazluk još nije zabilježen u istoriji i to je, može se komotno reći, naše najnovije bh ‘čudo’.
Nije evidentirano ni u medicini, a trebalo bi jer je očigledno da poslije ratnih, na sceni imamo civilne psihijatre bolesnike.
Kako drugačije pojasniti ta naša čudesa, kad su u vrhu vjere i državne vlasti, sve poznate face ili ratni zločinci koji sa antifašizmom imaju veze koliko i riba sa biciklom i kad osiono, bahato, bolesno i bezobzirno pričaju jedno a rade i učvršćuju suprotno. Meni lično to ne bi zasmetalo, znam da je politika sva satkana od ‘čuda’ i ‘čudesa’ ali ono što para i oči i uši je očigledno a to je po svaku cijenu prekrajanje istorije.
Posebno ovo sa Danom brobe protiv antifašizma i Danom Evrope (09. Maj) kojeg su bh vlasti, posebno SDA, namjerno izabrale kao Dan zlatnih ljiljana. Samo sa jednim i jedinim ciljem : da se izjednače borci ArBiH sa najvišim odlikovanjima iz bh rata sa antifašistima, sa partizanima od kojih ne mogu mirno još spavati.
Kao što se pravimo da ne znamo, partizani su to zaista i bili, ovi potonji naravno nisu, ne umanjujući njihovu borbu za BiH.
Nije potrebno pojašnjavati definiciju fašizma niti antifašizma, to znaju i djeca u vrtiću, nije loše, dapače, slaviti Dan borbe protiv fašista, međutim trpati i jedne i druge u isti lonac, makar on bio i bosanski, bolna je ironija i šnitovanje ‘novije istorije’. ‘Da se vlasi ne dosjete’. E, ne može.
Partizani Yugoslavije su oni istinski i iskreni antifašisti koji su svojim životima i doprinosom učestvovali u slamanju Hitlera i njegovih fašističkih saveznika i živote su davali za sve nacije ovog svijeta, vjera im je bila zadnje utočište u njihovim bitkama, nakon čega je stvoren novi istorijski poredak. I Bosna ‘po mjeri čovjeka’, ali ne ovog današnjeg SDPovskog. Bosanski ‘poredak’ nastao poslije bh rata a uveliko otpočet u toku samih borbi, ne može se ni izbliza porediti sa borbom partizana i njihovim ciljevima.
Vidljivo je to po etnički očišćenim teritorijama po završetku rata, u toku rata smo to mogli vidjeti po komandama, titulama i posebno logistikom koliko je vjera stvari preuzela u svoje ruke da smo i prije kraja rata imali a što nam je ostalo u naslijeđe za ‘zajedničke oružane snage BiH’ – čistu nacionalnu armiju na tri različite strane.
Vlast osnovana poslije Daytona je formirana od komandanata, predsjednika i vjerskih službenika, istih onih koji su ili bili ili trebali biti optuženi za ratne zločine, koji su se obogatili na račun prevarene raje i sirotinje međutim to ih nije spriječilo da svako za sebe ispisuje svoju istoriju.
Tako je ‘multietičnost’ u armiji BiH odjednom postala top-tema, a pripadnici ArBiH postaše antifašisti veći i zaslužniji od partizana, čiji potomci su se uz rat i poslije uredno prestrojili i udaljili i od komunizma i njegove ideologije i od njegovih uspjeha i zasluga, prispisavši ih sebi.
Onda, po Tuđmanovom ‘miksanju kostiju’ ustaša i partizana, koje miksanje još i danas traje, ili srbijanskog peglanja partizana i četnika, i bh vlast je podgrijavala i podgrijava svoj ‘bh lonac’.
Deveti maj je namjerno uzet da bi se uz Dan borbe protiv antifašizma učile dove na partizanskim spomenicima koji se svih ostalih dana u godini zapišavaju i ostavljaju zubu vremena, da propadnu što prije, a ujedno da bi se isti dan i u isto vrijeme učile dove i zlatnim ljiljanima ili na svim drugim mjestima zločina bh rata. Sa osnovnom i jedinom tezom, da se izjednače partizani i borci ArBiH iako voda i benzin ne idu zajedno.
A kako na ulicama Sarajeva i drugih bh gradova, tako se istorija prekraja i filuje i u udžbenicima, po školama ‘dvije-tri nacije pod istim krovom’ za što su se, je li, partizani borili, po mejtefima i džamijama obavezno, dok mediji u službi vlasti antifašističku borbu komunista već odavno vide kao ‘genocidnu ideologiju koje smo se srećom oslobodili’ (fašizoidno i nacističko SDA glasilo ‘Stav’ bošnjačko-turskog vlasnika, op. Cross).
No, ‘neće jezik nego pravo’, kaže narodna poslovica, pa tako mladomusliman Abdulah Skaka gradonačelnik glavnog bh grada, uz Dan borbe protiv fašizma ‘mrtav hladan’ izlupeta kako su ‘naši’ ‘pobijedili antifašizam’ a onda to ponovi i uživo pred tv kamerama, a mi veseli Bosanci kojih zapravo i nema u Ustavu BiH ali ima u medijima, to prihvatimo kao šalu i gaf i otpočnemo se sprdati sa njim, ne vjerujući kako je on itekako ozbiljan. Jer, i u povodu oslobođenja Sarajeva 06. aprila, Abdulah Skaka posveti više pažnje sultanima iz istorije i sunećenju Bošnjaka kojih nije bilo ni u pelenama ni u onoj dičnoj muškoj stvari u tadašnje vrijeme, daleko više nego partizanima, čak, po njemu, partizani nisu oslobodili Sarajevo već ondašnji muslimani a ‘četnici’ su samo umarširali u oslobođeno Sarajevo par dana iza pravih oslobodilaca i pobili malo više mladomuslimana i ustaša, nego što je trebalo. Pa im zato Skaka uz aminovanja vjerskog klera daje imena ulica škola i trgova, da se istorija dofarba.
I premijer SDA Fadil Novalić je na ‘fonu’ Skake pa na partizanskom groblju dade javnosti definiciju partizana, obrazlažući da su se oni ‘borili protiv antifašista’ a mi i to shvatismo kao bh dokolicu i zajebanciju, iako je to mrtva zbilja, Fadil je uvijek ozbiljan.
Tako mi i ovo marširanje SDPa uz 09. maj Sarajevom i slikanje sa yugoslovenskim zastavama i govorancije opštinskih vlastodržaca dođe kao kukavičje jaje za istoriju, jer i oni poslije ‘vječne vatre’ odlaze na ostala mjesta stradanja iz bh rata, dok mnogi od njih uče dove partizanima kao da su poginuli na hadždžu a ne u borbi protiv i vjere i fašizma.
Sreća pa ove 2019. Abdulah Skaka nije bio u Sarajevu, već je guzicu odvukao u Italiju na izložbu našeg poznatog slikara Zeca tako da humorističku morbidnu poskočicu u povodu ovako važnog dana nismo mogli čuti od ovog borca protiv antifašizma, no ugođaj je u BiH ostao isti. Miksanje se nastavlja.
Koliko i kako daleko doseže ova lažna briga i borba protiv fašizma dokazuju i silna udruženja koja propagiraju čiste fašističke ideje a u BiH djeluju bez ikakvih posljedica i konsekvenci od rata i sada, posebna ona četnička, pokazuje i ovaj slučaj, još jednog u nizu od ‘bh čudesa’. Kažu, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je podnijelo zahtjev za istragu protiv četničkih udruženja u Republici Srpskoj, ima ih petnaestak koji regularno forsiraju četničke događaje, simbole i tradicije klasično fašističke orijentacije, i sve o trošku države BiH, pa se konačno ‘oštro’ krenulo u obračun sa tim pojavama.
Smiješno i žalosno. Ne zbog toga što je, nažalost, vickasto i pomisliti da išta vlast iz Sarajeva može nauditi nekome u Republici Srpskoj, već zbog ovoga.
Još 2008, na prijedlog fondacije ‘Imam petlju-Gariwo’ Ministarstvo pravde BiH je pripremilo i dalo u proceduru ‘Nacrt Zakona o zabrani svih fašističkh i neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola u BiH’. Zakon je na tenane precizirao koje su to organizacije i kako ih zaustaviti i sankcionisati ali u Parlamentu BiH je zakon izbačen iz procedure ‘jer je ugrožen nacionalni vitalni interes’. Kako četnika i ustaša, tako i balija i islamskih fundamentalista. I do danas nije ‘ušao u proceduru’,niti se znakad će.
Ko je bio u vlasti 2008. taj je i danas tamo, nisu antifašisti sigurno, zato jebo ih nacionalni vitalni interes, gade mi se njihove čestitke u povodu Dana borbe protiv fašizma ‘svome narodu’.
Kao što mi se gadi i ‘prvomajski grah’ seviran bilo gdje u BiH u povodu ‘dana radničkih prava’, zato jer se uz njega i od njega samo prdi. Na politički način, ‘jer nada još postoji’. Dok postoji graha.
Postoji govno, što bi se na čistom bosanskom reklo za negaciju.
Ono je uvijek postojano i jednako smrdi kao i ovo bezvezno i licemjerno čestitanje i ‘podsjećanje na fašizam’.
I šta me onda ima podsjećati koji klinac, kad to gledam svaki dan.
photo : plakat u povodu Dana zlatnih ljiljana, ilustracija
