Bijelo obojeno

Kako bije srce ahmedije : za Islamsku Zajednicu BiH mješoviti brakovi opasniji od genocidnog silovanja u ratu?!

Odkako se vjera umiješala u naš život i našu državu, nema tu više ni jednog ni drugog.
Sve ono što se načelno može i mora reći za političare i politiku, vrijedi i za vjerske poglavare. Kapice, ahmedijice, krunice i tespiščiće. Svi su oni, kako bi to fino ‘bijele ahmedije’ pojasnile ‘srodnici po mlijeku i sisi’, (Ono kad šerijatski objašnjavaju do kojeg srodničkog koljena se možemo ženiti i udavati, a ne ide se daleko od sise.), jer bezobzirno i brutalno zajedno vladaju državom i našim životima, i jer bezočno lažu i muljaju zavađajući bijedu i jad od naroda.

Vlast je raspadom ex-Yugoslavije i zasnovana na ovoj ubitačnoj po građane i narod simbiozi koja je i jedan od glavnih uzroka nastanka rata na prostorima nekadašnje nam države, pa ipak, narod i dalje ovoj ‘braći po sisi’ daje mandat vlasti iz godine u godinu, evo već skoro tri decenije.
U BiH, vjera je posebno odigrala svoju ratnu ulogu, poratna se još ‘igra’. U ratu, Islamska Zajednica BiH je bila glavni vjerski i onaj drugi armijski logističar za armiju BiH, ‘nosilac vjerskog života’ za muslimane koji će vrlo brzo preko noći postati Bošnjaci, isto je za ‘svoju pastvu’ činila Pravoslavna odnosno Katolička Crkva. U ratu, oni su blagosiljali mladu i svježu a ‘benastu’ krv da ratuje što bolje i žešće ‘jer će nas nestati’, da ne brinu ako poginu jer će se vratiti, šehidi se vraćaju zar ne, u miru koji je dakako prividan ali vidljiv, blagosiljaju otvore benzinskih pumpi, mostova, džamija, crkava i kapelica, i mnoge druge i prekobrojne i neizbrojive vjerske objekte. Sreća pa se fabrike i puteve te škole i bolnice ne otvaraju i njih bi ‘osvještavali’, opojavaju ili dove i urede, kancelarije pa čak i aerodrome.
U ime Jednog Boga a ispred Tri zvanične religije sa Tri različita Stvoritelja.
Uz ogromne plate, uredne prostorije i ‘utopljene’ vjerske objekte, u skupim i luksuznim autima špartaju cijelom Bosnom i dijele pamet. Puna im usta ‘suživota’ ali svako na ‘svojoj zemlji i u svojoj vjeri’, bez njih se ne donose zakoni, bez njih se ne odobravaju akreditacije stranim ambasadorima, bez njih ne postoje oružane snage BiH, ni Policija ni Tužilaštvo a boga mi ni Sudstvo. Vjera je u vrtićima, u školama Osnovnim pa i Srednjim, imaju svoje fakultete, biblioteke, banke, svoje bazene, studentske domove i staračke čekaonice smrti, svaki objekat je pored osnovne namjene dodatna džamija ili kapelica.

Posebno je aktivna, superaktivna Islamska Zajednica BiH. Ona pored toga ‘što priznaje’ civilne organe vlasti, svakodnevno truje javnost i te iste organe svojim paralelnim propisima, paralelnim vjerskim strukturama koje ‘se pitaju’, vladaju i dijasporom jer su razgranali svoju mrežu u sprezi sa vlašću po konzulatima i ambasadama i otvoreno, bez trunke srama godinam podržavaju SDA stranku ‘kao garanta Bošnjačkog identiteta’. Počesto i ostale manje ‘probošnjačke stranke’ najbliže SDA stranci. Islamska Zajednica BiH ima i svoja predstavništva po Evropi i u Americi, i stalno, iz dana u dan jezdi na ratnim dešavanjima u BiH, koristeći maksimalno status žrtve, i skoro svakog petka se sa minbera džamija odašilju silne hutbe iz kojih proizilazi samo jedno : ‘žrtve bh rata se ne mogu i nesmiju zaboraviti’.

Srebrenica im je posebna ‘poslastica’ jer je genocid u ovoj enklavi zaista nešto najstrašnije što se desilo u BiH, nju su ‘isprofitirali’ do iznemoglosti. (Vidi pod ef. Cerić Mustafa i cvijet Srebrenice, vlasništvo njegove hanume Azre i njegove sestre.)  Nema skoro nijedne hutbe bijelih ahmedija (govora) a da nije sa podsjetnikom na ovu temu. Silovanja u bh ratu su također česta tema ‘nezaborava’, po Islamskoj Zajednici BiH ‘silovano je preko 50.000 Bošnjakinja’ iako su procjene validnih organizacija upola manje (i taj broj je bolan i težak), ubijeno je preko 250.000 iako zvanične cifre govore daleko manje, gade im se mješoviti brakovi (oni fetvama naređuju i zabranjuju sklapanje takvih brakova, još se ‘drže’ fetve iz 1938. godine koja je na snazi), svaki prelazak na islam je u svim bošnjačkim medijima top-tema, dok se odlično zna kakva je sudbina onih drugih, i polako ‘stap by stap’, korak po korak, od građanske Bosne napraviše šerijatski  kalifat.

A kad smo već kod mješovitih brakova, tu se vrijedi malo zadržati, sa razlogom. Bosna je prije rata bila ‘poznata’ po mješovitim brakovima, vjerske guzonje nisu smjele zucnuti ni prdnuti o tome. Odmah po izbijanju rata krenuli su u osudu takvih zajednica. Brzo su djeca rođena u takvim brakovima postala ‘nedonoščad’, ‘kopilad’, ‘miješano meso’, ‘faširano’. Glasilo SDA stranke ‘Ljiljan’ je grmilo o ovoj temi iz dana u dan, posebno apostrofirajući Krajinu i ‘abdićevu kopilad’, kao leglo ‘miješanaca’.
Vjerski rad ‘na terenu’ i u medijima je urodio plodom. Danas najmanje 38% ispitanika u BiH ne želi ni čuti za ‘miješani brak’, odnosno brak između različitih nacionalnosti.

Silovane Bošnjakinje u bh ratu, česta su tema ahmedija ali sva žal i kuknjava nad ovim žrtvama rata pretvorio se u odličan marketing Islamske zajednice BiH uz podjelu kurbanskog mesa, ako šta preostane od mućki i nakon što se podmire islamske ustanove, te nešto crkavice-hedije nevladinim udruženjima koje tretiraju ovu tematiku. Više je love istrešeno i suza proliveno nad ‘braćom na Bliskom Istoku’, nad mudžahedinima ‘humanitarcima’, nad Palestinom ili Abu Hamzom nego nad svim silovanim ‘majkama’.

Tako se to radi. Ako baš hoćete saznati iskreni stav Islamske zajednice BiH o silovanjima i njenom ‘farzu’ i o djeci iz mješovitih brakova koje tamo nazivaju ‘bezbojnim’, pročitajte knjigu ‘Mješoviti brakovi’ izdatu 1996. godine pa se sami uvjerite.
“Mada su nam svima ova silovanja teška, nepodnošljiva i neoprostiva, ona su sa stajališta islama lakša i bezbolnija od mješovitih brakova, djece i prijateljstva iz njih”.
Tako govori knjiga iza čijeg izdavaštva stoji Islamska Zajednica BiH ali to nećete naći u dovama ljigavog bivšeg Reisa Cerića ili sadašnjeg nasmiješenog, sa horor očima – ef. Kavazovića, niti u mrziteljskim hutbama izvjesnog mudžahedina Muderrisa iz džamije Kralj Fahd u Sarajevu.
Najstrožije krivično djelo ‘silovanje u ratu’ koje je ravno genocidu, bijelim ahmedijama je manje opasno od mješovitih brakova i djece rođene u takvim zajednicama.
Takvih, bez obzira na svu ‘obojenost’ BiH ima i dalje samo u Sarajevu bar desetak hiljada, šta će mo sa njima? A šta sa onima u ‘ostatku’ Sarajeva, u BiH? Hoćemo li ih prijaviti u Haag?

‘Naše majke, sestre, naše Bošnjakinje’ silovane u bh ratu ‘koje nesmijemo nikako i nikad zaboraviti’ eto, u jednoj rečenici ‘padoše ispod’ opasnosti od ‘bezbojnih’ potomaka još bezbojnijih roditelja. Nije ‘za džaba’ bivši Reis ‘Hižaslav’ Cerić, isticao u svojim silnim kolumnama kako su ateisti za ‘našu vjeru’ opasniji od bilo kojeg drugog vanjskog ili unutrašnjeg neprijatelja.

Naplatio je on to. Eno ga u srcu Sarajeva, uvalio se u kuću od nekoliko stotina kvadrata vlasništvo ‘bezbojnog’ komunističkog generala Rate Dugonjića. Nama ostaju njegove svakodnevne dove koje nimalo nisu bezbojne. Naprotiv, i bijelo je farba.

photo: statistički prikaz ankete o mješovitim brakovima u BiH, ilustracija