NELOGIČNO A IMA LOGIKE : Najveći problem ovogodišnjih izbora nisu skeneri, birački spiskovi ili glasači, programi i obećanja pogotovu, problem su vjerovali ili DA – sale za skupove
Smiju se bh mediji američkom predsjedniku što hoće po svaku cijenu da izgradi salu za balove i sastanke a ne vide zbog dugačkog ‘pinokio’ nosa da je to problem i za bh političare, jedan od većih.
Evo, odkada je počela izborna kampanja, svaki dan u medijima vijesti počinju isto. I u Sarajevu, Gračanici, Tuzli, u Zavidovićima ili u Velikoj Kladuši, ili u bilo kojoj popizdini koja je dobila status ‘grada’, svuda gdje su stigli politički prvaci glavni eksponati bh izbornog cirkusa, glavne vijesti počinju i završavaju sa istim. ‘Sala je bila premala da primi sve’. Istina, negdje počinje i ovako ‘u prepunoj sali napunjenoj do zadnjeg mjesta’, ili ‘sala nije mogla primiti sve koji su htjeli da uđu’, ali sve se svodi na isto : tolika je i svuda potražnja za kandidatima i na hiljade željnih je ostalo bez svog doživljaja i užitka samo zbog tih malih i neudobnih prokletih sala. Dakle, nama u BiH je najveći problem sala ili konferencijska dvorana. Nisu fabrike ili džamije, ili šta znam, penzioneri i socijala te nedajBože putevi i škole, svuda se ističe da nema nijedan grad ‘pravu’ i toliko potrebnu veliku salu već se jadni političari upeglani i ofarbani u posebne boje gužvaju stiješnjeni u nekakvim kao MZ malim i skučenim prostorima.
Nešto tu ne štima, nije valjda da nigdje nema sale koja ‘može primiti sve’. Nisu se valjda političari stisli, ta zaboga ne daju svoje već državne pare pa da nemogu izrentati veću salu ili prostoriju, ili se to možda ciljano narod nabija u takve male klaustrofobične sale i sobice da izgleda kako ih ima ‘peviše’ a mediji dobro plaćeni napumpavaju nas čitaoce da glasamo za one što ‘ne mogu stati u salu’. Sve to izgleda nelogično a ima logike. Jer, nigdje nismo mogli pročitati da kad gostuje neki od pjevača čak i na stadionu da se vrišti kako ‘nije bilo mesta za sve’, a ovdje i sada opšti krkljanac i nedostatak prostora čak i za najortodoksnije anonimuse u politici. Sve podsjeća na one prve korake u pisanju naših eseja i priča na času srpskohrvatskog jezika koji su počinjali sa onim ‘Jednog finog i sunčanog dana’, što je dizalo kosu na glavi čak i ćelavim profesorima.
Nelogične logike fali i u ovome. Niko od političara nije u svojim obećanjima predvidio pravljenje većih sala za ubuduće usljed čega ovo izvještavanje medija poprilično ‘tukne’ na političare i sponzorske obaveze. I jedni i drugi su skroz naskroz nemaštoviti.
photo ilustracija : sala za skupove i sastanke, arhiv
