Utica NY : Turska fiskija ‘Sebilj’ i 25. novembar ‘Dan državnosti BiH’ idu zajedno kao ulje i voda, međutim kriminogena džematska udruga koja se bavi politikom iz Sarajeva iskrivljuje istoriju i uče Amerikance istoriji
Svi znamo da zvanično Sarajevo slavi 25. novembar kao ‘dan državnosti’ po Zakonu bivše RBiH koji nije dobio pravnu snagu u bh Parlamentu ali samo iz dva razloga. Prvi je, jer im se više dopada ‘dan nezavisnosti’ 01. Mart koji je za njih ‘statehood’ – državnost odnosno nezavisnost, dok im 25. Novembar služi ne kao dan nastanka države BiH već ‘dan kad je samo obnovljena državnost BiH koju je po njima država BiH dobila 1463. godine, kada je Bosna potpala pod upravu Osmanske imperije’. Dakle, zvaničnoj politici Sarajeva ništa ne znači ovaj datum ni Mrkonjić Grad (a što je drugi razlog zbog kojeg se ovaj datum 25. novembar tobože slavi i proslavlja, jer obavezno se mora i ide protiv onoga što zastupaju Srbi ili obratno, op. Cross) ni datum 25. novembar 1943. godine osim navedenog. Taj datum Srbi u entitetu ne slave nikako jer njima država BiH ne zači ništa, u Hercegovini ga slave ‘onako i ovako, uglavnom nikako.
Kako kriminogena džamijska udruga i političko krilo SDA partije iz Sarajeva ‘BACA’ Utica NY prati kako ‘Sarajevo diše’ i tako i ‘kiše’, onda se sasvim ‘normalnim’ ukazuje da i oni uz ovaj datum slave dan Otomanskog carstva a ne Dan državnosti BiH. Tako će odprilike i izgledati podsjećanje na bh državnost 24. i 25. novembra ove godine koja će se pomenuti uzgred a onda će se u Biblioteci našeg grada pričati o prvoj ‘godišnjici’ turske fiskije ‘Sebilj’, sarajevske replike izgrađene u ovom gradu. Nikakve veze nema ‘Sebilj’ – spomenik posvećen živom hadžiji Bajri Smajiću i mrtvom džematliji Bričić Muhamedu, kako i piše na ploči sa danom državnosti, ali kad tako kažu oni koji nas stalno predstavljaju u Americi kod domicilnih organa, a to su hodže, online istoričari i doktori, automehaničari, priučeni majstori građevinci, kafedžije ili džematlije, onda i nelogično izgleda logično i normalno. Biće tu i žrtava genocida bez toga ne može, džamija-bez toga tek ne ide, i uspjeha ‘naših u dijaspori’ koji su ‘preporodili ovaj grad’, o Mrkonjić Gradu koji je za Bošnjake Varcar-Vakuf neće se puno šta reći, jer kako kažu džematlije ‘nema potrebe’. Umjesto toga, slavićemo Hanku Grabovicu šeficu ovog opskurnog udruženja, ‘Sebilj’ i ‘našu istoriju’, gledaćemo čak i izložbu o ‘našim Bosancima’ koji su tu došli bez da se spomene da ‘smo’ se odrekli te nacije i da ‘smo’ ovdje listom svi ‘Bošnjaci’, niko se neće sjetiti da kaže Amerikancima šta nama znači Mrkonjić Grad i 25. Novembar 1943 godine, kada smo dobili državnost. Uostalom, Sarajevo je odavno iz istorije i sa imena ulica i škola izbacilo i predsjedavajućeg ‘ZAVNOBIH’a i sve druge antifašiste partizane koj su mu dali i utvrdili državu, spomenik ‘Vječna vatra’ se permanentno gasi i zapišava, umjesto njih se tamo smiju u lice antifašizmu osvjedočeni fašisti, NDH bojovnici, begovi i šeici, drugačije ne mogu i neće zboriti ni ove naše džematlije iz udruženja. Biće to zapravo u gradu Utica NY reinkarnacija bošnjaštva iz nekadašnje Centru za izbeglice u gradu Utica NY (Refugee Center) nekadašnje ‘bosanske zajednice’, kakvom se sada predstavlja ova bošnjačka džematska liga uz hvalospjeve vodstva udruge i uz ‘Sebilj’.
Da bi ugođaj bio potpuniji, ova udruga sprema i kratki film gradu o Utica NY i ‘Bosancima’ snimljen uz suradnju i čak sponzorstvo (a sve se nema, dajte braćo harač) te foto- izložbu lokalnog pfotografa (Brian Arnold) pod imenom ‘Cvijeće za Amira-Pronađi Bosnu u Utici’ (“Flowers for Amir : Finding Bosnia in Utica).
photo : sa zasjedanja ZAVNOBIHa u Mrkonjić Gradu novembra 1943, arhiv
