Ko je autor i najzaslužniji za donošenje Rezolucije o Srebrenici gdje se priprema stolica za Muniru Subašić u Skupštini UNa i kuda dalje rođaci : Munira Subašić – to smo Murat i Ja, Suljagić – mi sami protiv snažnih sila, Lagumdžija – na tome se radilo još prije agresije na Ukrajinu, Konaković – ne mogu vam otkriti tajnu …
Već je počelo, znamo mi nas, sad kad je Rezolucija o genocidu o Srebrenic usvojena, slijede analize, novi planovi, razbrojavanje i prebrojavanje, ‘ubiranje kajmaka’ i zasluga. Aleksandar Vučić i Dodikova mašinerija u dubokoj matematici po kojoj su pobjednici – najavljuju nove bitke, Vaskršnji Sabor i mirno razdruživanje, Bošnjaci uz slogan nećemo euforiju o novim planovima i namjerama a opštenarodno veselje, opšta ‘gužva’ će ipak biti oko patenta i autorstva na Rezoluciju. Sad kad smo u ovom natjecanju kao u sportu pobijedili, valja naći pobjednika i između nas i podijeliti medalje. Stiže ono naše, zbog čega dokument ‘koji nikog ne optužuje niti obavezuje‘ i koji osim međunarodnog mjesta praznovanja i podsjećanja u kalendaru UNa donosi i otkriva i obaveze i optužbe.
Kad je već svakom laiku jasno da ‘inicijatori’ nisu ni Njemci ni Ruanda, niti glamurozna i silna lobiranja, vrijedi saznati ko će se ovom pobjedom najviše okititi zaslugama i lovorikama, bez toga kod nas ne može.
Denis Bećirović i Željko Komšić su svojim odlascima više puta u New York i izjavama tokom priprema Rezolucije indirektno sebe označili kao zaslužne, uz Zlatka Lagumdžiju bh ambasadora pri UNu. Tajanstveno govore o ‘timu za Rezoluciju’ ne navodeći nikog personalno. Lagumdžija, pak, sebe vidi kao glavnog i najvrijednijeg, što potvrđuju i njegova česta vickasta javljanja, ono zadnje oko ‘sportskog rezulata‘ i takmičenja mu je najbolje. Uzgred otkriva da ‘Rezolucija nije od jučer’, kaže pripreme za nju su otpočele još prije agresije Rusije na Ukrajinu. To bi značilo da je on već tada bio uključen u početak stvaranja Rezolucije. Znamo da je agresija na Ukrajinu otpočela 24.02.2022, a tada je Lagumdžija bio ‘na ledu’ čekajući državna jasla, budući da je na spisku Bećirovića za ambasadorsku stolicu došao tek januara 2023, a kasnije i izabran, međutim prema njemu, već tada je iako nije bio ambasador, vršio dužnost ambasadora i državnika.
Gostujući na zv ‘Face’ jučer, MVP BiH Elemdin Konaković je slično kao i Bećirović govorio o ‘timu’, pohvaljujući bezimenično svakog ko je učestvovao i pomogao u lobiranju, ne izostavljajući Lagumdžiju i svoje zasluge na tom planu. I potvrdio ono što se javno šuška po medijima : Rezolucija je pripremana u najvećoj tajnosti za koju su po Konakoviću ‘znala samo dva tri lica ali ne želi još ništa otkrivati’ (slično je o žalbi po Reviziji govorio i Bakir Izetbegović, radilo se u tajnosti), planovi Bošnjaka su da Rezoluciju iskoriste u nekom budućem postupku ili projektu koji bi zamijenio propalu Reviziju protiv Srbije koju je upropastio Bakir Izetbegović, jasno kazavši da ‘dok je živ neće stati’ sa svakom mogućnošću da se Revizija ili nešto slično ne obnovi. Dok se ne dođe do mogućnost ratne naplate odštete za žrtve. O čemu, podsjećamo vazi i Munira Subašić, majstor za naknade i novčane transakcije uz ratnu odštetu sa ‘svojim advokatima’. A sve uz ono stoputa ponovljeno ‘ne znamo zašto su Srbi skočili na ovaj dokument kad niti koga obavezuje niti ih navodi kao genocidni narod’. Podsjećamo, i Vučić i Dodik tvrde da se iza Rezolucije krije to o čemu sada govori Konaković.
Zasluge Konakovića, Bećirovića, Komšića i posebno Lagumdžije, kod kuće u BiH i u bošnjačkim medijima anuliraju pristalice SDA i Bakira Izetbegovića, pri čemu se otkrivaju dodatne informacije u vezi priprema Rezolucije i daljnjih planova. Tako ‘Patria’ – novina u vlasništvu nekadašnjeg savjetnika Izetbegovića i sive eminencije bošnjačke udbe imenjaka Bakira Alispahića – tvrdi da sve zasluge za Rezoluciju pripadaju Muniri Subašić i Muratu Tahiroviću, dakle ‘Majkama Srebrenice’ i ‘Udruženju žrtava i svjedoka genocida’. I kažu kako je priprema za ovaj hrkljuš u UNu oko Rezolucije otpočeo još marta 2019. a ne početkom rata u Ukrajini kako tvrdi Lagumdžija. U jednom od silnih sastanaka sa generalnim sekretarom UNa Antoniom Guterres-om, tvrdi ova novina, Munira i Murat su dale sekretaru inicijativu za Rezoluciju tražeći njeno donošenje. Čak više, kažu, tada se razgovaralo i o spomeniku žrtvama genocida ispred zgrade UNa ali i ono najvžanije, zatražena je jedna stolica u Skupštini UNu za žrtve genocida.
Dakle, Munira je odavno u politici u BiH i nije se zadovoljila samo putovanjem na posao u Potočare iz Sarajeva gdje je sagradila svoje imovinsko carstvo ili ispijanjem kafe u zgradi UNa kao turista, njeni planovi su kako vidimo i širi i dublji. I onda uz Reviziju tužbe protiv Srbije sa Bakirom, i sada bez Bakira.
Emir Suljagić, direktor najpoznatijeg groblja u BiH u Potočarima i jedan od, poslije Reisa, najvećih megalomana graditelja i autor nebrojenih projekata u Potočarima nad kojima niko nema kontrolu niti se usuđuje to preispitati, još nije jasno progovorio o inicijativi i o tome ko je stvarni autor ideje ovog projekta Rezolucije. Ipak, iz zjave koju je dao prije dan-dva da se naslutiti od kud vjetar puše, i ona govori kako je sve poteko iz Potočara. Izjava je kao u vicu (‘njih dvojica a ja i babo sami’), i već poznata kao ono naše.
‘Stajali smo sami nasuprot Rusije, Kine i Srbije koja je prijetila ratom…’
Mi i samo Mi. A mi znači – JA. Rečenica malo podsjeća na Vučićevu patetičnu izjavu iz New York-a, ali ujedno hoće reći kakvi lobisti i kakvi ‘timovi’ ambasadora i Predsjedništva, zna se kome ide medalja.
Za zvaničnu bh i svjetsku scenu sve do donošenja i usvajanja Rezolucije, BiH je samo co-sponzor, Njemačka i Ruanda su glavni nosioci ovog projekta.
photo : sekretar UNa Antonio Guterres i Munira Subašić, arhiv
