SUSRAMLJE BOŠNJAKA U HRVATSKOM SABORU : Armin Hodžić predstavnik Bošnjaka u Hrvatskom Saboru bio suzdržan u glasanju Rezolucije ‘koja ruši Bosnu’, isto kao i ‘braća’ iz UAE uz Rezoluciju o Srebrenici UNa
Nedavno donešena u Hrvatskom Saboru Rezolucija o položaju Hrvata u BiH digla je na ‘sve čet’ri noge’ čitavo Sarajevo i širu okolicu. Iako se radi o formalnom aktu koji nema nikakvu pravnu snagu već političku analizu i opciju kao i svaka deklaracija ili rezoluciju, u BiH je to proglašeno ‘udarom na Ustav i državu’, ‘miješanjem Hrvatske u poslove druge države’, pišu se pisma međunarodnim organizacijama, šalju prijave tužiocima, proziva se Predsjedništvo i Bećirović sa Komšićem ‘zašto ne reaguju’ i ne zovu hrvatskog ambasadora na protest, piše i Munira Subašić, sve pršti od ‘reakcija’. ‘Brani se država’ napadnuta izvana, neka se piše i reaguje. No, država je indirektno napadnuta i iznutra zbog čega je uslijedila i ovakva ‘rezolucija’, napada se godinama iz ureda Željka Komšića kojeg već 16 godina biraju Bošnjaci koje i predstavlja u Predsjedništvu glumeći predstvanika Hrvata, međutim od siline vanjskih napada unutrašnji se namjerno prešućuju i ignorišu. Čak, podstiču se, privremeni zamjenik Komšića kojeg se planira ustoličiti Slaven Kovačević u ovim opštim izborima na jesen, nastavlja tam gdje je stao ‘gazija’.
I kad se konačno došlo do prilike da Bošnjaci javno i na pravom mjestu u Hrvatskom Saboru podignu svoj glas i da to pokažu uz glasanje o Rezoluciji koja ‘radi o glavi državi BiH’, Bošnjaci zažmurili i zaspali. Predstavnik Bošnjaka u Sabor Armin Hodžić je, kad je trebalo da glasno i jasno kaže ‘NE’ i da glasa protvi tog dokumenta i da ‘spasi državu’, ostao suzdržan. To ti je ono ‘baš me briga’, ono staro pravilo kad hoćeš da si ‘baja’ i patriota a ti ni jedno ni drugo. Kao kad Zlatko Lagumdžija u UNu ostane ‘suzdržan’ u glasanju kad mu stigne ‘hatiferman’ iz Predsjedništva a onda poslije nam fino objasni koliko vrijedi njegova šutnja i kako je to ‘strateški važan potez za državu’. Ili kad Nermin Nikšić trkne u vrijeme glasanja u WC pa kaže ‘majke mi nisam glasao za brata i funkciju’. Suzdržao sam se u zahodu.
Ne kažem da bi glas Hodžića promijenio konačni ishod jer znam da ne bi, ali bi bar opravdao njegovo bošnjakovanje i brigu o Bošnjacima u Hrvatskoj i u BiH jer to se kod nas ne razdvaja, razdvajanje je samo ako se ‘oni’ drugi brinu o ‘svojima’. Međutim, u BiH o Hodžiću muk i tišina, njega niko ne spominje. Zvijezda bošnjačke medijske scene Armin je u silnim intrevjuima najavljivao ‘popravljanje odnosa Bošnjaka i Hrvata’, ‘promjenu slike Bošnjaka u odnosu na Hrvatsku i obratno, najavljivao ‘bitku ne samo za Bošnjake u Hrvatskoj već i za BiH’, da bi na kraju sve zalio ‘suzdržavanjem’, od glasanja. Čak je jednom prilikom izjavio kako ‘odnosi Bošnjaka i Hrvata ‘nisu takvi kako nam izgledaju’, evo, vidimo da nisu. Čak iako je za svoj glas morao imati saglasnost sa predstavnicima ostalih manjina koje predstavlja u Saboru, ovakvo njegovo postupanje je klasično ‘susramlje’ ali neće dobiti ni mrvu kritike. Slično je bilo i sa glasanjem ‘braće’ iz UAE u UNu o Rezoluciji o Srebrenici, kasnije su kao i Turska koja nikad nije zvanično osudila genocid u svojim zakonodavnim tijelima, opet sa raširenim rukama dočekani u Potočarima, dok je ‘nekim drugima’ koji su bili uzdržani ili glasali protiv, odmah rečeno da ne trebaju dolaziti u Srebrenicu. Slično će kao i braća Turci ili Arapi i Hodžić reći za svoju uzdržanost i kod Bošnjaka će to biti dovoljno za ‘halal’. Znamo mi da je Amin ‘naš’ i da voli BiH.
Cross Atlantic saznaje da je razlog ovakvog ‘merhametluka’ sabornika Hodžića čisto praktične prirode i ‘potrebe’. Naime, u eri islamizacije Hrvatske i gradnji velikog broja ‘islamskih centara’ širom Lijepe Naše koji se prave uz pare BiH, arapske i turske dolare i donacije vjernika čime su plaćene i dozvole za gradnju vlastima Hrvatske, proces izgradnje ovih džamija, jer to su svakao i ‘islamski centri’, pored već izgrađenih i onih pri završetku kao onaj ‘islamski centar’ u Maljevcu na granici sa BiH i Vel. Kladušom, zacrtana je gradnja sličnih objekata i u Puli i u Zadru. Ostala još Istra ‘ne pokrivena’ pa se Hodžić fino uzdržao od glasanja, obećana mu je pomoć i vlade i Sabora da se upotpune ‘potrebe’ muslimana u Hrvatskoj a Arapi velikodušni i ‘džometni’. Iako, ruku na srce ni u Puli ni u Zadru nema muslimana ni za jednu manju džamiju, u Puli ima malo više. Nema puno ni Bošnjaka u Hrvatskoj. Kao što znamo a ‘pravimo se’ da ne znamo, u Hrvatskoj po zadnjem popisu ima više muslimana od Bošnjaka.
photo : predstavnik Bošnjaka u Saboru Hrvatske Armin Hodžić, arhiv
