‘ZMAJEVI’ ISPALI IZ ‘GNIJEZDA’ : Previše patetike, prošlosti, političkih smicalica i fraza, religije i dova, nelegalnih zastava i bajkovitih medijskih priča, manje dobre igre a više para
* Čestitke bh reprezentaciji na učešću na SP i ostvarenim rezultatima koji su zapravo pokazali pravo mjesto bh fudbala : tu smo gdje jesmo. Osvojeno jeste za priznanje i slavlje, međutim u BiH ništa ne može bez uplitanja politike i vjere, ništa bez prošlosti i poznatog medijskog kurčenja, inata, natakanja i glorifikacije uz neviđenu medijsku patetiku i budalaštinu, što je bacilo u sjenu čak i osvojene rezultate. Bh fudbaleri su ispali iz daljnjeg takmičenja u šesnaestini takmičenja, eliminisala ih je Amerika ali su pokazali da reprezentacija može uraditi mnogo toga što do sad nije viđeno još od 2014. godine, ujedno su poprilično zaradili i igrači i FS BiH. Spominje se cifra od preko 20 miliona dolara, za igrače i Fudbalski Savez. FIFA nije žalila para jer su prihodi veliki, iako je poprilično bezvezno, naporno i skupo na ovaj način određivati zemlju domaćina u tri države, međutim pare sve čine a pravila FIFAe određuju lova.
* U fudbalu kao u svakom sportu je sve moguće, pa ipak realnija je stvarnost i treba stvari prizemljiti. Bh reprezentacija nije kao što se medijski larma otišla na SP ‘historijskim pobjedama među 32 ekipe’ već je došla iz ‘baraža’ i zbog promijenjenih pravila FIFAe, po kojima je uvećan broj učesnika za 12 ekipa. Dakle, da nije bilo ‘baraža’ a svi znamo šta je to, bili bi među 32 ekipe i ne bi nas bilo na SP. Nije ponižavanje već samo uputa na činjenice. No, ostavimo po strani manipulacije FIFAe, da vidimo ko je zapravo stvarni pobjednik ovog Mundijala za bh državu? Sudeći po medijskim budalaštinama i poznatim političkim smicalicama i potezima to su bh vlastodršci političari koji sve živo i mrtvo svrate na svoj mlin. Podsjećamo da su ovi korupcionaši u vlasti uvijek svaki svoj poraz znali iskoristiti kao pobjedu, svačiju tuđu pobjedu sebi pripisati. Tako je bilo i sa ovim takmičenjem. Uz vjerski i ‘patriotski’ naboj svi su se obukli u dresove pa tako došli na svoja ‘radna mjesta’, neki otišli i u džamiju, pa onda su donosili nekakve nebulozne odluke u vezi neradnog dana poslije utakmice, o radu kafana cijelu noć. Načelnica Benjamina Karić lovatorica na simpatije i glasove, opasno nasmijana populistica SDPa je pustila Halida kroz zvučnike po Opštini i to servirala kao ljubav prema domovini i reprezentaciji i kao vijest. Onda smo vidjeli ‘patriotske’ postove i neviđena slikanja po kojima su svi listom prijatelji i jarani i sa selektorom Barbarezom i sa igračima, ‘pala’ su i ‘službena putovanja’ o trošku države da bi guzica vidjela Svijeta. Zbog euforičnog isticanja nelegalnh i ukinutih zastava u većoj mjeri nego zvaničnih koje su negdje i bacane na ulicu, došlo je i do pravog ‘rata’ sa zastavama, slično je bilo i sa himnom BiH. Umjesto zvanične, svi su se utrkivali ko će više puta izjaviti kako su ‘Halidovi ljliljani’ oživjeli, državu i kako se ‘širi miris ljiljana’. Tite mi kao da bh nema i zvaničnu himnu i zastavu. Ista atmosfera se prenijela i u dijasporu koju su mobilisali džemati i slične udruge a ‘istresla’ FIFA cijenama ulaznica. Iako je to dupliranje sa zastavama i himnama djelovalo zbunjujuće, od toga se nije odustalo, naprotiv. Medijski najbudalastiji dio je odrađen patetičnim i bizarnim pričama kako bi se pojačao emotivni naboj dijaspore i navijača kod kuće. Prese za printanje dresova su radile četverobrigadno, mnogi su zgrnuli lovu a ‘patriotizam’ sve platio.
* Odgledali smo i vidjeli ‘kako smo najjači’, ‘jači i od NATO Saveza, kako ‘idemo srušiti Ameriku’, pa smo ‘Bogu mili, udri po Americi -sili’, prognoze su davali i tetke i strine, i majke Srebrenice, učile su se dove igračima na ‘Ajvatovici’, učile su dove i ahmedije u Americi i Canadi, prognoze kojima pobjeđujemo davali su magarci i mačke, farbali smo i tuđe zastave kao onu Švicarske pretvarajući krst u ljiljan. I sve to nisu fanatici po nepoznatim portalima, već zvanični sarajevski mediji, što upućuje na zaključak da je rađeno ciljano da se repriziraju stare mantre. ‘Mi smo sila nebeska’ i sav Svijet se ravna prema nama.
Vjerovali ili ne, prema sarajevskim medijima jedan navijač iz Tuzle je odveo kćerku na utakmicu pa završio sa njom u bolnici gdje je operisana, ali ‘proradio kod njega bosanski inat i sila’ pa je otuda navijao iz kreveta, šta ga briga za operisano dijete. Ma ne samo on, ‘navijalo kompletno osoblje bolnice’, tako smo znani i poznati. Onima rijetkima koji ‘ne znaju na mapi pokazati Bosnu’, jebali smo materi uzduž i poprijeko, jer to je ne moguće da nas ne znaju. Horde navijača sa ljiljanima su sevirali neustrašivost i čak strah gangovima po opasnim kavrtovima Amerike, ‘svijet se divi samo nama’, ‘svijet drhti zbog nas’, navijači su uz ljiljane furali i Palestinu, fudbaleri citirali ‘hadise’ i Kur’an, te se slikali iz džamije… Jednostavno bosanski ili bolje rečno bošnjački štimung je prenesen na Mundijal iz Zenice ili Sarajeva, uz što ide i priča o ćevapima i burecima te o žrtvama Srebrenice kojih ima i među bh fudbalerima i čiji ‘osmijeh i fudbal će biti osveta’. Za svaki slučaj, i prije završetka meča sa Amerikom, ‘ogradili smo se’ već znanom konstrukcijom. ‘Mi smo već pobjednici, kakav god rezultat da bude’. Fakat, tako je i bilo. ‘Mi’ nismo ni u ratu nikad izgubili, ‘mi’ smo odbranili državu’, ‘mi smo Božji pobjednici’.
* Vilom bh reprezentaciju ali gledajući takve slike i zastave, postavlja se pitanje za koju državu se igralo i uz čiju himnu se skakalo? Sve su to oni ipak prihvatili jer im je odgovaralo i FSu BiH a posebno selektoru kojem je ‘važnije da fudbaler srcem igra za bh grb i zastavu od rezultata’. Da, međutim takvi simboli su bili samo na dresovima igrača, svuda na drugim mjestima su bili drugačiji. Fudbal se igra i za grb i zastavu ali i za golove i rezultate. Svuda osim ko kod ‘nas’.
Jedna od najvećih političkih podvala koja je prihvaćen kao parola je kovanica po kojoj je bh reprezentacija ‘ujedinila čitavu Bosnu’, te da smo ‘postali svi ko jedno’ i slične gluposti. Volio bi da je to tačno ali nažalost, pola države, to smo vidjeli, nije niti navijao niti prihvatio reprezentaciju kao svoju. Dokle će mo se lagati i do kada sanjati?
photo : zvanična bh zastava bačena na ulicu, navijači Toronto, Canada, arhiv
