Oduvijek su se stvari koje čine funkcionalnu cjelinu u paru prodavale zajedno. Da li će mo uskoro kupovati čizme, patike, cipele, rukavice i čarape odvojeno?
Na svašta smo navikli u Americi kad je u pitanju najviši i najveći američki zakon-dolar koji je i ustav i opštinski propis, sve, ali čini se da u ovoj kapitalističkoj utrci za moći i bogatstvu nema granica.
Navikli smo da u prodavnicama jeftine robe (pa i u Wall*mart-u) kupujemo sprej za ose, pčele ili bubašvabe i žohare koji ničemu ne služe osim da uzmu lovu, ali to ipak isprobavamo da ne dajemo silne pare za ‘stručnjake’ i kompanije koje nude sigurnu zaštitu. Kad njih zovnemo i kad oni ‘zapraše’ posebnim prahom ili tekućinom koje nema kupiti u prodavnicama riješio si problem, ali i ostao bez nekoliko stotina dolara ne računajući one pare za bezvezna sredstva kupljena u trgovini. Koji se reklamiraju svaki dan i kojih ima na stotine, ‘ne znaš koji je djelotvorniji’. Jer je u USA dozvoljeno trgovcima da lažu na taj način. Isto ti je i sa začepljenim umivaonikom ili sudoperom, kompanije koje se tim bave imaju pristupa nabavci posebnih sredstava, džaba daješ pare za one u slobodnoj prodaji tvoj sudoper klokoće kao sipljiv konj.
Navikli smo također da u Americi postoje posebni zatvori za bogate gdje su zaštićeni i gdje imaju uslove kao kod kuće i sve ono što stotine i hiljade drugih zatvora nemaju, iako su privatne ustanove kao i svi zatvori u Americi, navikli smo i na taj osjećaj prema bogatstvu koji se ne krije. Biti bogat i moćan je stvar prestiža i neostvarenog cilja kome svako teži. Kad odeš u New York City i ako se provozaš metroom, tu razliku odmah uočiš : ispod Manhattan-a nema smeća i kupei voza su novi novcati, skreneš li prema Bronx-u ili Queens-u ispod zemlje klepeću stari vagoni a na izlazu gomile smeća, umjesto mermera i čistoće na bogatoj strani grada. Tako je i sa kućama i ‘erijama’.
Razlika između bogatstva i kokuzluka se u Americi vidi ne samo po smeću po cesti, to se vidi i po komunalnom otpadu i reciklaži. U sirotinjskim erijama odredili su da smeće moraš obavezno stavljati u posebne vreće za smeće i moraš reciklirati i odvajati plastiku, papir i metal u posebne manje posude inače ti ništa neće odvesti iako si platio komunalije, čak možeš dobiti i kaznu. Bogati imaju velike kontejnere i ne moraju reciklirati, trpaju sve zajedno u njih i sve odvoze. U gradu Utica NY su tako vreće za smeće plave boje i samo njih prihvataju a koštaju skoro dva dolara po komadu. Mala je nešto jeftinija ali u nju ne može ništa stati od smeća. Ne postoji nijedan razlog da smeće mora biti u plavoj ili žutoj boji vreće osim zarade, a što su izmislili opštinski političari kojima je uvijek malo para, jer smeće je smeće. Ipak, plave vreće su tražene i ima ih u svakoj prodavnici i na svakoj benzinskoj pumpi. U nekom drugom gradu su druge boje, valjda.
Navikli smo da je ovdje na Kontinentu dolar i zakon i molitva i trgovci su u namicanju love toliko maštoviti da to nije za priču. Baška ono ‘kupi jednu dobiješ drugu za džabe’ (buy one get one free), ili onu zamku sa ambalažom, kad ti se daje jeftinije proizvod ali unutra ima duplo manje, sve je ‘otišlo’ na kutiju. Nije riječ ni o o tome da je ovdje kupiti madrac za krevet prava umjetnost dok na polovnim autima trgovci skupa sa bankarima zarađuju kao da prodaju nova. Govorim o stvarima koje bi se trebale prodavati ili kupovati u paru, zajedno a one se nude pojedinačno.
Par je, ili par su dva predmeta (mogu biti i dvije osobe ili dvije životinje) koje obično idu zajedno, imaju istu funkciju i zajedno čine cjelinu. Kao par čizama, čarapa, par volova ili par rukavica. Najnormalnije bi bilo da se par nudi na prodaju u paru, ali u Americi je sve naopačke, kako od mjere za daljinu, težinu ili mjere obuće i konfekcije, tako da se ovdje par prodaje kao nepar, ili raspar. Kapitalištička logika je iznjedrila ovu zbunjujuću ali žalosnu činjenicu samo zato da zaradi više. Da recimo minđuše koje stoje u izlogu imaju pojedinačnu a ne jednu cijenu. Sada su to zamislili tako da je cijena pojedinačna, kao da kupujem lijevu ili desnu minđušu. Ili recimo, kupaći kostim za žene, posebno se kupuje gornji a posebno donji dio. Ima čak i zdravstvenog osiguranja koje nudi pojedinačno osiguranje, recimo samo jedne noge ili jedne ruke. Svojim rođenim očima sam vidio u prodavnici auto-dijelova da se okviri za tablice za auto prodaju i naplaćuju pojedinačno. Do prije prije nekoliko godina to nije bilo tako, prodavalo se u paru. Sada za dva okvira platiš duplo više nego ranije za jedan par.
Izgleda da će Joe Biden, sadašnji američki predsjednik dokusuriti ovo malo ekonomije što je preostalo jer cijene iz dana u dan skaču nemilice. Posebno nakon bespotrebnog uključenja Amerike u rat sa Rusijom preko Ukrajine.
Ostaje još da se u prodaji ponude pojedinačno čarape, rukavice ili cipele. Kako je počelo, sve je moguće.
Čak i par-nepar vožnja autima, cijene benzina su otišle nebu pod oblake.
photo ilustracija : par minđuša ali cijene su pojedinačne, odvojene, arhiv
