Medicina je nemoćna kao i zakonski propisi, jedina djelotvorna vakcina je zdrava izolacija na duži period

 

Da, davno smo napisali ali vrijedi opet ponoviti : za balkanske oboljele političare, nikakvi imovinski kartoni nisu potrebni ni važni, njima treba oformiti pa izvršiti uvid u medicinske kartone.

Kao što smo mogli vidjeti u ove zadnje tri decenije oni su teški bolesnici zadrigli duboko u psihičko oboljenje koje se u zadnje vrijeme zove ‘politička šizofrenija’ i ako se ne budu liječili, prijeti opasnost i njima a i narodima. Jer, oni vladaju državama i nacijama bolesno, opasno i isuviše dugo i bolest je karakteristična za političare po čemu je i dobila ime, oni od nje prvi oboljevaju a narod koji je uz njih i sa njima je prvi do zaraze i bolesti. Osim ‘zvaničnih političara’ politička šizofrenija je zahvatila i ‘vjerske velikodostojnike’, hodže, popove i sveštenike, što je sasvim logično za Balkan gdje su prvo nastale vjere pa onda nacije i države i gdje vjerske zajednice nemaju nikakve veze sa državom i politikom, bezvezne su.
‘Politička šizofrenija’ je bolest novijeg doba i ima velike sličnosti sa ‘klasičnom’ bolešću šizofrenijom, s tim što je virus mutirao u više pravaca i kombinovan je dodatno sa narcisoidnošću.

Osnovni simptomi balkanskih političara i vjerskih vođa se ‘u bobu’ poklapaju sa medicinskim knjigama koje precizno definišu oboljelo stanje mozga pacijenta i njegovo (njihovo) duševno stanje. Zbog čega, svakog ko im kaže da su bolesni tužakaju a Sudovi dosuđuju odštetu po vještacima koji potvrđuju da su oni prebolesni.
Po medicini, oboljela osoba nije u stanju razlikovati stvarne (realne) od nestvarnih (nerelanih) doživljaja i iskustava, ometena je u logičkom razmišljanju i normalnim osjećajima prema drugima što sveukupno narušava društveno funkcionisanje oboljelih. Tako kaže savremena medicina i dodaje kako je zbog takvih poremećaja u mozgu vidan i vidljiv poremećaj mišljenja, zapažanja psihe u globalitetu, dok se poremećaji mišljenja očituju u promjeni forme (neologizmi), izmišljanju novih riječi, laži i lagarija, promjeni sadržaja (najčešće sumnaute misli), mesijanske ideje i ideje veličine. Poremećaji opažanja oboljelih se pak očituju kroz halucinacije (zvučne ili optičke), poremećaj pažnje kroz ispoljavanja nesposbnosti koncentracije, dok su najočitiji poremećaji izvršnih funkcija mozga (kognitivni simptomi) u sferi odabiranja zadataka i izvršavanja zadataka te u ostaloj ‘radnoj memoriji’ mozga.

U niz simptoma navodi se još i poremećaj ‘doživljavanja sopstvenog JA’, nedostatak osjećanja vlastitih misli želja i raspoloženja, poremećaji efekta i emocija, poremećaja volje, nagona te posebeno ‘nedostatka uvida u postojanje poremećaja’ gdje bolesnik ne vjeruje da je bolestan, sve što im se događa čini im se stvarnim.

Tako kaže medicina, da li ste u opisu ove patološke bolesti prepoznali Bakira Izetbegovića, Željka Komšića, Dragana Čovića, Šefika Džaferovića, Reisa bivšeg i sadašnjeg, fratre i sveštenike svih fela i vrsta ili, šta znam, evo recimo Aleksandra Vučića, Milorada Dodika ili Milanovića, predsjednika Hrvatske? Možda i Donald Trumpa, Erdogana, Bidena ili Putina, svjedno, bolest je internacionalnog karaktera i širi se na sve strane?
Ja jesam, Tite mi, mogao bih danima nabrajati simptome, pokušat ću biti što kraći.

Je li zdravo i normalno ili je bolesno nenormalno da srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić laže i petlja sa tolikom strašću da ti obična medicinska šizofrenija dođe kao obična prehlada? Pa ono teatralno zastajkivanje sa nedokučivim pauzama, pa pogled u nebo ili na stranu, pa miješanje u svaku poru države (vodi i najavljuje istrage, uviđaje i hapšenja), proglašava pobjednike u sportu i politici, predstavlja državu, smjenjuje policajce, vojne komandante, zadužuje državu zajmovima do besvijesti a to posmatra kao investicije i dobitak, bira sudije i tužioce, obećava milione, gradnju puteva, priča o mljevenju ljudskog mesa i pravljenju ćevapa od toga kao da govori za kulinarsku tv ekipu dok pojašnjava sa ‘kakvom bandom se bori’, natalitet u Srbiji pojašnjava niskogradnjom (djeca se ne prave u neboderima, sve do tri sprata je boom, četvrti sprat nije za seksa), izmišlja neprijatelje svuda oko sebe mirovnjaka i dobročinitelja ali u svim ‘bitkama’ on pobjeđuje, frizira budžetske i druge državne račune, stanje u njegovoj državi  je najbolje, svi uživaju samo ‘neki tamo’ osporavaju njegove vrijednosti, hoćete još, ima toga ?

Čovjek jednostavno vidi ono što mu se pričinjava da vidi, mediji na kojima ‘čuči’ 24 sata to prenose. Raja sluša, smijuri se i očekuje njegov skori kraj a on se ne nazire. I svi bolesni a on zdrav. Njegove simptome citiramo jer su najvidljiviji ali ništa manje nisu vidljivi ni oni kod bh političara. Poklapaju se sa 90% tačnošću sa simptomima Vučića, samo su u BiH još teži jer se kod nas sve množi sa ‘3’, mi smo trocifrena konstitutivna koruptivna i bolesna zajednica, tako da to ne treba ponavljati. S tim što recimo Dodik svoje simptome poprati obaveznim ljuljanjem, zanošenjem kao da će svaki čas pasti ili gestikuliranjem rukama i psovkama, Bakir Izetbegović svojom bolesno sprčenom facom i igrom sa donjom protezom, počesto prijetećim prstom i hroptanjem kod naglašavanja svojih riječi, dok Čović pokušava tihim nenametljivim a dosadnim glasom zatomiti bolest koja se vidi pri otvaranju usta i lukavom poluosmijehu. Dosta njih se ‘gađa’ nekakvim poštapalicama ili poskočicama iz naroda da bi svoje riječi potkrijepio mudrošću kao hrvatski predsjednik Zoran Milanović ili Izetbegović, Željko Komšić pak preferira u sakrivanju simptoma primitivne ulične sintagme nabijene patriotizmom, Džaferović Šefik pokušava mesijanskim a smiješnim nastupom dokazati nemoguće-da je normalan. Vođe u vjerskim zajednicama svoju nenormalnost ni ne sakrivaju.

Uporedite njihove izjave samo u zadnjoj godini dana i njihove poteze sa medicinskim opisom bolesti pa će te vidjeti da oni nisu normalni i da trebaju našu pomoć.

Kad smo kod liječenja i pomoći, medicina je nemoćna kod političke šizofrenije u BiH budući da je bolest uzela maha i metastazirala, generacije su već sa njom zaražene. Stanje postaje opasno po državu koju ovi mentalci vode, posebno po narod koji, iako voli svoje političare i vjerske predstavnike ništa ne poduzima da im pomogne.
Pomoć im se mora pružiti. Kako nema lijekova koji pomažu u klasičnoj šizofreniji, jedina ‘vakcina’ je zdrava izolacija dok virus ne ugine, na duži period. Dakle, treba ih pod hitno izolovati u ustanovu zatvorenog tipa, oduzeti im imovinu koju su opljačkali od naroda u zadnje tri decenije i posmatrati ih uz zvanične medicinske radnike i medicinske konzilijume.
To jedino može učiniti narod i ulica i ako se to ne učini, države će nam uskoro postati mentalne ludnice poluotvorenog tipa ili ludare zatvorenog tipa budući da je nacija sve zaraženija i bolesnija. Čekanje da ‘vakcine’ stignu izvana od strane međunarodnih laboratorija je jalov posao, ovaj virus je zahvatio njihova predstavništva i ambasade u BiH odavno, čak i oni to sami priznaju, predugo su se družili bez distance i sa puno žara.

Ako nam za polaganje vozačkog i lovačkog ispita treba potvrda psihologa i ljekara, bilo bi najnormalnije da oni koji vode državu, pišu i donose propise i uređuju naš život znaju bar kako se postavlja maska, zakopčava sako ili da nam ne ugrožavaju pamet i život. Svjedoci smo da je ugrožavanje uveliko otpočelo.

photo ilustracija : Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, arhiv