REPRIZA 2003. ILI PREMIJERA? Ulazak Amerike u rat sa Izraelom protiv Irana makar i sa ‘ograničenim trajanjem’ i ‘na daljnu’ uvodi podijeljeni Bliski Istok ali i Svijet u zonu straha i nesagledivih posljedica koje može osjetititi i Amerika

 

* Kada je 2016. godine sadašnji predsjednik Donald Trump vodio izbornu kampanju, žestoko je kritikovao rat predsjednika George W Bush-a sa koalicijom u Iraqu. ‘Najgora odluka’, ‘velika greška’, ‘nismo nikada trebali biti u Iraqu’, ‘možemo počiniti grešku ali ova je bila tako slatka i lijepa’ – govorio je Trump, pozivajući se na silne žrtve i materijalnu štetu nastalu tim ratom u svrgavanju Sadama Husseina pod geslom ‘uništavanja oružja za masovnu proizvodnju’ kao prijetnjom svijetskom miru i interesima Amerike. Dvadeset šest godina poslije i umalo u istom mjesecu (operacija u Iraqu je počela februara mjeseca), Trump, koji je ogorčen jer nije dobio Nobela za mir a po njemu zaustavio najmanje osam ratova, čini se, po medalju iz Norveške krenuo je stopama Bush-a- ratom. Ovaj put bez velike koalicije sa Zapada ali, što je ovdje i najtragičnije i najčudnije, sa velikom koalicijom arapskih zemalja u okruženju. Sada je razlog za rat ‘nuklearno naoružavanje Irana’ i ‘gušenje demokratije građanima Irana’ te kao i obično ‘prijetnja miru u Svijetu i američkim interesima’.
Svi znamo kako je ‘brzi rat’ Bush-a završio i kakve su posljedice, pored na brzinu sklepanog suđenja Sadamu Husseinu i njegovom vješanju nakon presude, znamo da je rat trajao osam godina i da su se američke trupe otuda povukle tek decembra 2011, da nije nađeno tragova oružja za masovno uništenje, da je u tom ratu 4,5 hiljade američkh vojnika i ostalog osoblja stradalo a u Iraqu više od pola miliona ljudi, a Bush je proglasio pobjedu sa onim famoznim ‘mission accomplished’ (operacija je završena) maja 2003. Ostalo je zabilježeno kako je George Bush pred početak ovog rata isti nazvao ‘kolačićem’ (cakewalk), nešto što će se brzo i slatko završiti lako i jednostavno.

* Da li ovim ulaskom Amerike u rat doživljavamo reprizu 2003. godine ili je ovo nova ‘premijera’? Niko ne zna, možda jedino Trump koji je oštro kritikovao Bush-a a krenuo njegovim stopama, nakon što je manja ‘pokazna vježba’ juna prošle godine sa djelimičnim udarima Amerike na Iran i obratno-iranskim udarima na susjedne arapske zemlje gdje su smještene američke vojne baza, obavljena bombardovanjem nukleranih postrojenja u Iranu. Tada je, podsjećamo, Trump izjavio kako su izveli ‘uspješnu operaciju’ i da ‘nema šanse da Iran nastavi sa nuklernim programima i proizvodnjom’, te da će se ‘stvari rješavati diplomatskim putem’. Gdje Trump dolazi u kontradikciju sa samim sobom, budući da ovaj napad na Iran obrazlaže ‘uništenjem nuklearnih potencijala’. Početak rata začuđuje tim prije jer se desio u sred diplomatskih pregovora u Švicarskoj uz pomoć posrednika predstavnika države Oman. U Americi, ovaj rat ponovo oživljava iste teme i dileme : da li je Trump odobrio i naredio rat samoinicijativno ili je imao po Ustavu potrebno odobrenje Kongresa? Demokrate tvrde da je postupio mimo Ustava i samostalno, Republikanci koji su u ovom zakonodavnom tijelu većina tvrde da su obaviješteni i da je to dovoljno po propisima i Ustavu.

* Iran je poznat kao država koja zaista guši demokratska prava i u održavnju režima nemilosrdno ubija svoje stanovništvo ali i po tome što finansira i naoružava teroriste ugrožavajući susjede i Svijet generalno, međutim rat se trebao izbjeći po svaku cijenu jer njegovo proširenje ne samo na Bliskom Istoku već i u svjetskim razmjerama je više nego izvjesno. Američki sekretar Rubio je izjavio da nema šanse da američke trupe kroče na teritoriju Irana što nagovještava da će veći dio ‘posla’ tamo obavljati Izrael uz pomoć Amerike ‘na daljinu’, međutim, ostaje nejasno kako će i kuda djelovati Iran i da li je toliko jak koliko se hvali. Za povjerovati je da će prvo ‘uzvratiti’ na američke baze u susjedstvu i napadom na Izrael. Podsjećamo da su i svrgnuti lideri Iraqa i Libije ponavljali istu priču o snazi i moći a nestalo ih je u kratkom vremenu. Isto priča i iransko vodstvo, koje je svojim izjavama o nepobjedivosti i prijetnjama kako će uništiti Ameriku i ostale ‘dušmane’ zauvijek, iako svi znamo da je to samo obična provokacija bez pokrića. Što se tiče Amerike, Iran je uvijek bio ‘trn u američkom oku’, još od 1979. godine i poznate ‘talačke krize’ koja je trajala 444 dana u kojoj su držani taoci Amerikanci prvo u američkoj ambasadi a onda i na drugim lokacijama, zbog podrške Amerike svrgavanja režima u Iranu, krizi koja je uzdrmala i tadašnjeg predsjednika Cartera i proizvela rat Amerike sa Iranom koji je trajao sedam godina. Još dok je vodio rat u Iraqu Bush je imao planove za napad na Iran od kojih je tada odustao.

* U svakom slučaju, svijet se u startu podijelio. Amerika ima podršku arapskih zemalja u okruženju Irana i tu vidi opravdanost svojih poteza i uspjeha nad diplomatskim inicijativama koje Iran po njima odbija, Rusija je ovo nazvala agresijom na suverenu državu što zači da će i potezi oko mira u Ukrajini zastati, očekuje se i reakcija Vijeća UNa. ‘Kolač’ će ipak biti gorak za sve strane, ukus će zaoštriti dodatno podjele vlasti u Americi. Na diplomatskom planu, poslije eskapada Trump-a u vezi Greenland-a, Canade, Venecuele i Kube i svađe sa saveznicima u EU, ugled Amerike će dodatno biti pod lupom. Koliko će njegov željeni Nobel ovim potezom zasijati ili zatamniti zauvijek, ostaje da se vidi, no sama činjenica da je u utrci za svjetsku nagradu za mir dok je istovremeno Ministarstvo odbrane promijeni o i nazvao ga Ministarstvom rata, ne sluti na mir i dobro. Ima naznaka da je u ovaj rat ušao i zbog dolazećih ‘međuizbora’ za popunu Kongresa kada je po mnogim anketama njegovo vođenje države ocijenjeno vrlo nisko, jer rat uvijek ‘popravlja rejting’, no za sada to nisu potvrđene informacije.

* Biće zanimljivo kako će se u ovom sukobu ‘svrstati’ BiH, ako uopšte i budu imali snage da se o tome izjasne, prvenstveno Predsjedništvo i ministarstvo odbrane BiH na čelu sa Zukan Helezom ili MVP na čelu sa Dinom Konakoićem? Kao što znamo, Predsjedništvo je uputilo zvaničan prijedlog da se Nobelova nagrada za Mir u 2025. dodijeli američkom predsjedniku Trump-u a na inicijativu Željke Cvijanović i Dodika, dok je Helez krajem prošle godine sa iranskim generalima (bio) dogovorio na tragu SDA zvanične nekadašnje politike čak i bilateralne sporazume sa Iranom u domenu odbrane, pa je sve ‘povukao’ i proglasio to ‘nesporazumom’ nakon što je reagovala američka ambasada u Sarajevu. Ili, hoće li i šta će reći bh ‘Ajatolah’ Kavazović, bez njega se ništa ne dešava u BiH i u Svijetu, da li će osuditi ‘braću’ u Saudi Arabia-i zbog podrške Izraela ovom ratu?

photo : Amerika, George W Bush desno i Iran-lijevo, u karikaturi, arhiv