‘LIJEPA VEČER’, LIJEPO PRETUMBAVANJE ANTIFAŠIZMA – ‘Based on a thrue  story’ : Prvobitni scenario o ‘gay’ dečkima Domovinskog rata u Hrvatskoj, prepravljen i logično radnja smještena među teroriste i fašiste partizane i ‘Goli Otok’

 

* Film”Lijepa večer, lijep dan” po scenariu i režji Ivone Juka, filmska ‘drama o hrabrosti, slobodi i cijeni istine u režimu nesklonom drugačijima, u ovom slučaju homoseksualcima’, kako se reklamira, poslije stranih festivala i nominacija za ‘oscara’, premijerno je prikazan i u Zagrebu. Sa glavnim glumcima se uslikao čak i predsjednik Hrvatske Zoran Milnović koji je nasmijan stao rame uz rame sa jednim od glavnih likova glumca Emira Hadžihafizbegovića. Zaboravljeno je ono ‘prvo sapun pa onda miris’ upućeno Bošnjacima i uzvratno ‘Bošnjaka, lorda, glumca i ministra SDA Emira Milanoviću – ‘pederu’ i ‘ološu’, sve sa razlogom i povodom. Priča o homoseksualcima među antifašistima partizanima najlogičniji je slijed događaja u modernoj istoriji Balkana kada se iz dana u dan istorija šmirgla, prepravlja i mijenja, i po kojoj Tito i partizani nisu bili samo ubice, teroristi i fašisti, već evo, bili su i gay momci. Dok je omrznuti ‘Goli Otok’ gdje je Tito smještao protivnike režima i države postala, logično’ – gay destinacija, a UDBA sa posebnim ‘specijalcima za pedere’ činila nezapamćeni zulum nad ovom vrstom građanske populacije. Temu će, računa se u ditribuciji filma lako i sa oduševljenjem prihvatiti svuda, jer se zna koliko je komunizam ‘omilio’ svakom i svugdje.

* Lijepo, nema šta, samo sa jednom manjom primjedbom. Prvobitni scenario je napisan na temu ‘zabranjene ljubavi’ ali ne u partizanima već u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, međutim promijenjen je, ko bi to molim Vas prihvatio, snimio i na kraju gledao. Da ne kažem, ko bi dao lovu za takve dramske zaplete. Lakše je, bolje i učinkovitije to pripisati Josipu Brozu i antifašistima, koji su do sada bili sve, samo se nije znalo da su pored ‘zabranjene jabuke’ zbog koje su padale glave, vodili mušku ljubav, u pauzama kad nisu pucali uokolo bez veze i ubijali nemilice svoju raju.

* Holywoodski pamflet za svaku boraniju od scenarija pod logom ”Based on a thrue  story’ (zasnovano na istinitom događaju) ekipa filma je pretvorila u slatku priču i neistinit događaj o homoseksulanoj ljubavi koju su partizani gušili nemilosrdno, dok je Hadžifahizbegović ‘džemsbondovski’ kao član UDBE za lov na LGBTQ dečke herojski ‘došao tobe’, izišao na pravi put i zavolio ove mlade i nabildane momke koji su u filmu strastveniji nego u realnosti. Kako je po priči iz filma pun ‘ovakvih’ bio ‘Goli Otok’, ovim je donekle promijenjen i koncept ovog ‘logora smrti’, jer proizilazi da je tamo više bilo homoseksulaca nego nacionalista svih fela ili protivnika režima. Za razliku od ‘onda’ i današnjeg ‘sada’, vidi se koliko je ova populacija poštovana i cijenjena u današnje doba. Posebno u Hrvatskoj a nema velike razlike ni u BiH ili Beogradu. Bez kordona policije, mlaćenja i jurnjave za njima, ne smiju ni proviriti na ulicu, ali ko bi takvu priču progutao.

* Istina je da je u onom ‘mračnom komunizmu’ bilo i muške zabranjene ljubavi, možda je bilo i u partizanima mada sa ovolike distance je to teško prihvatiti jer se tada nije ni znalo ni čulo za ‘gay ljubav’, i sudski se to kažnjavalo ali takve pojave i procesi su bili u domenu skoro nepoznatog i nepostojećeg, dok recimo u Sloveniji to i nije bilo kažnjivo. Međutim, čak sa takvim sankcijama koje su bile poprilično niske a u optuženjima rijetke, bolje su ‘akteri prolazili’ nego u današnjim ‘modernim’, ‘demokratskim’ i ‘građanskim’ državama.
Postoje i danas doduše rijetki svjedoci ‘Golog Otoka’, bilo da su državni službenici ili zatvorenici, o njemu se sve skoro zna, ali nigdje do ovog filma nije zabilježeno da se ‘Otok’ punio homoseksualcima i da su partizani bili ‘gay fašisti’. Eto, sad će nas film ‘prosvijetliti’. Možda u nekom od nastavaka saznamo da je i Broz bio ‘gay’, čudan je odnos imao sa suprugom Jovankom?!

photo : Emir Hadžihafizbegović u filmu ‘Lijepa večer, lijep dan’ u ulozi specijalca UDBE za lov na ‘gay partizane’, arhiv