SVE ŠTO DAJEMO ‘SVOJIMA’ PERSPEKTIVNA JE IMOVINA : Sandžaklija iz Crne Gore od načelnika Irfana Čengića dobiva bivšu vojnu kasarnu Faletići u Sarajevu i 168.000 m2 atraktivnog prostora ‘neperspektivne vojne imovine’ i još mu asfaltira put do nje, dok je u Mostaru zbog 400 m2 napuštene vojne streljane iste kategorije zaustavljena gradnja auto-ceste.
– U moru bh propisa a posebno u tumačenju istih, teško se snaći, da bi to uspio, moraš biti dobar poznavalac prava i struke, pa regulacionih planova i svega ponešto. Načelnik opštine ‘Stari Grad’ kojem je kao falsifikat oduzeta diploma pravnika i menadžera iz Banja Luke Irfan Čengić nema te probleme. Dok se po medijima i skupštinskim salama vode rasprave o imovini države zbog koje se najviše ratuje sa Republikom Srpskom u čemu djelimično učestvuje i visoki bh predstavnik Schmidt pa i Ustavni Sud, načelnici kao Bogovi krčme državnu imovinu i spomenike kulture, sad je došla na red i vojna imovina, koja je također državna.
– Podsjećamo samo na neke eklantne primjere pljačke ove imovine u Sarajevu a slično se događa i u entitetu i u ostalim gradovima i Kantonim BiH. Svjež je primjer u kojima je ‘kolegica’ Čengića Benjamina Karić izdejstvovala odluku Suda po kojoj se plaća mjesečna zakupnina Rijasetu u još tajnom ali velikom iznosu jer je Vijećnica po šerijatskoj hipoteci na zemljištu ‘vakufu’ IZBiH, za uzvrat Reis je odustao od tužbe da se Vijećnica vrati Islamskoj Zajednci. Nisu tako stari ni primjeri iste načelnice u kojima je obnovljena željeznička stanica na Bistriku izdata u zakup Turcima a u njeno podkrovlje nazvano ‘Muzej’ prebačen kip antifašiste i heroja Sarajeva Vladimira Perića Valtera, nakon što je poznata sarajevska električna Centrala državni spomenik gdje je Valter izgubio život oslobađajući Sarajevo ‘kao ruševina i ruglo grada’ prodata Arapima i sarajevskim biznismanima.
– Po sličnom receptu je i načelnik Irfan Čengić odlučio da vojnu napuštenu kasarnu u Faletićima ustupi po ugovoru o zakupu Sandžakliji iz Crne Gore tajkunu Hajrizu Brčvaku, o kojem smo nedavno pisali, nakon što je od NS BiH kupio staru poslovnu zgradu u Ferhadiji ulici. Niko ovu kasarnu nije obnavljao 30 godina pa je logično da je postala ‘ruglo i ruševina’ a to je prvi korak da bi se imovina prodala, nije se potrudio da je sačuva i obnovi ni načelnik, lakše je ovako hvaliti se kako ‘izvršava obećanje’ i kako Sarajlijama slijedi izgradnja modernog centra, fitnessa, hotela, staza za rekreaciju i drugih turističkih sadržaja uz Miljacku. Kao i Benjamina, potrudio se da još napravi i asfaltira put ovom tajkunu, da čovjek ne ulaže previše svojih para, mašine već rade, vidite to i na slici uz ovaj tekst.
– Brčvak je tako dobio na korištenje atraktivnu lokaciju i 168.000 m2 prostora navodno na pet godina i po cijeni od 2,000 KMa mjesečno u kasu opštine. Šta će biti nakon pet godina kad tajkun tu uloži svoja sredstva, znate i sami. Ugovor o zakupu će se tiho pretvoriti u kupoprodaju i sve će se zaboraviti, ali država je izgubila još jednu vrijednu imovinu, u kojoj iskreno Brčvaka ne zanimaju ruševine i smeće, njega zanima prostor i mjesto. Ova bivša vojna kasarna u Faletićima spada u kategoriju državne, odnosno vojne imovine, u resor oko čega se kao što rekosmo vode silne bitke ‘jer je državna imovina crvena linija’ i na njoj pravo odluka ima samo država, međutim stvarnost pokazuje šta je i koliko zapravo nemamo države. Naime, iako je i Ustavni Sud zabranio rasturanje imovine u vlasništvu države, tumačeći zakon naši ‘državnici’ su nadmašili sve pravnike i sudije. Na način da su se ‘zakačili’ za tumačenje Ustavnog Suda i zakona koji poznaje dvije vrste ove vojne imovine. Jedna se zove ‘neperspektivna’ a tu su i ove napuštene kasarne i slični vojni objekti, druga je perspektivna, a to su objekti koje koriste sadašnje zajedničke vojne snage. Pa su onda ‘isčitali’ da o ‘neperpektivnoj imovini vojske’ mogu odlučivati i Kantoni i opštine, o ovoj drugoj samo država. I to zbog toga jer se tu ‘pita’ i NATO, inače bi oni i ovu krčmili. Sama riječ ‘neperspektivna’ znači da ta imovina nema perpektivu, međutim, eeo vidi se da ima, zato je formulacija smiješna i stvorena samo radi izigravanja propisa. Što bi neko kupovao nešto što ‘nema persektive’, pitaće se neko. Jednostavno je ‘ko pasulj : zemljište i lokacija imaju perspektivu, to zna svako, nisu samo pametni Čengić i njemu slični.
– Iam tu još jedan ‘kamen spoticanja’ a vezan je za bh perpektivu. On se ogleda u tome da je imovina ‘neperpektivna’ ako ‘naši’ tako odluče i može se ‘mahnuti’, ako odluče drugačije, ona je ‘prespektivna’ i naša budućnost. Tako smo svjedoci ovog tumačenja i prisvajanja države u Mostaru. Tu je zbog 400 m2 bivše vojne streljane uz buduću auto-cestu u izgradnji koja je ‘neperspektina vojna imovina’, zaustavljena gradnja ceste. Neda Sarajevo, jer je to za njih ‘državna imovina’ sa perpektivom. Zna se ko odlučuje o tome, neće valjda ‘podstanari’ države ‘nama’ donosit odluke o ‘našoj’ imovini. Nisu se ni osvrnuli na zahtjev ministra Zukan Heleza koji je čak i onako pripit rekao da je to ‘budalaština’ i zlonamjerna odluka, jer ‘ta imovina ne vrijedi ničemu’. Denis Bećirović i Željko Komšić su drugačijeg mišljenja i svojim tumačenjem i glasanjem su zaustavili gradnju autoputa zbog 400 m2 samo da bi dokazali ‘ko je gazda’ države i imovine. Nisu našli ni razmatrali da je u Faletićima 168.000 m2 imalo ‘perpektvno’.
Kad bliže pogledaš tu je perpektiva naše države. Jer, stranac i tajkun iz Sandžaka već najavljuje da će se, kad završi svoj projekat, tu perspektivno naplaćivati ulaznice za Sarajlije, posjetioce i turiste.
photo : asfaltiranje pristupa vojnoj imovini kasarne Faletići, Sarajevo, arhiv
