Trump : ‘Želim da me pamte kao čovjeka mira i ujedinitelja’ – rekao je američki predsjednik a onda udario ‘ponoćnim čekićem’ po Iranskim postrojenjima prateći bombe na monitoru u svom uredu…
* Još dok se borio za svoj drugi ulazak u Bijelu Kuću Donald Trump je uz svoj slogan MAGA (‘učiniti da Amerika ponovo bude najveća’) kritikovao ‘nesposobnu prethodnu administarciju’ Joe Biden-a i ismijavao se njegovom polusvjesnom padanju i dezorijentisanosti, posebno ju je okrivljavao za rat u Ukrajini.
‘Da sam ja bio predsjednik, nikad ne bi došlo do rata u Ukrajini’ a kad se vratim u Bijelu Kuću, ‘završiću taj prokleti rat za 24 sata’ – bio je decidan. Skoro isto je ponovio i prilikom inauguracije januara ove godine. Kazao je da ‘želi da ga zapamtimo kao čovjeka mira’ i da će ‘ujediniti i obnoviti Svijet’, da ništa neće biti više kao prije.
Zaista, poslije njega, sve je drugačije, ali gle čuda, i on se u par mjeseci promijenio. Vidjeli smo kako je pored nalaza ljekarskog konzilija o njegovom ‘nevjerovatnom zdravstvenom stanju’ za razliku od ‘pospanog Joe Biden-a’, i on kao i Baden posrnuo na stepenicama aviona, ali ni to nije sve. Svašta smo čuli i vidjeli. Prvo, mir u Ukrajini umjesto da bude dogovoren za jedan dan, pretvorio se u nepristojno trgovanje i postao zamjena za ‘minerale i resurse Ukrajine’, još nije ni blizu mirnoće, onda je došla sasvim pristojnija ponuda, zapravo zahtjev da Canadu pripoji Americi, da Greenlad kupi ili ako neće pare – da ga zauzme silom. Poslije toga su uslijedile Trumpove kontroverzne izvršne naredbe o protjerivanju migranata, pa još kontroverznije carinske tarife (koje je mijenjao i još mijenja, niko ne zna kako će se sa njima završiti), pa onda put na Bliski Istok i ‘nevjerovatan deal’ kojim je prodao na milijarde oružja Arapima, čak se susreo i sa nekadašnijim kmandantom ‘Islamske države’ a sad predsjednikom Sirije. Za uzvrat Arapi su mu, Katar, poklonili avion optočen zlatom vrijedan 400 milioam dolara.
* Kod kuće su zbog Tuump-ovih poteza u hapšenju migranata otpočele demonstracije i snažno protivljenje njegovoj politici predsjednikovanja, prje toga se vidjela očigledna nelagoda i nezadovoljstvo njegovim uvođenjem u Bijelu Kuću bahatog i fašizoidnog najbogatijeg čovjeka Elon Musk-a kojem je dao ovlasti da uređuje budžet i administraciju. Tada smo vidjeli zapravo da je od svega onog što se pisalo i pričalo o Trump-u, najtačije i najopasnije ono ‘da je nepredvidiv’, ma šta god to značilo, a ne znači ništa dobro. I vidjeli da malo ili nikako (po)sluša i savjetnike i šefove službi, da je autoritativan i da obožava snagu i silu, da radi onako kako zamisli, osiono i arogantno, na mahove i diktatorski. Podijelio je američku javnost, potrošio mnoge svoje ljude, posvađao medije pa čak i svoje Republikance. Posebno, vidjeli smo da je sklon promijeni mišljenja. Poslao je čak i federalnu vojsku na proteste u LA, California iako su se tome protivile vlasti te države. Kad je po uzoru na slične moćnike i predsjednike uprkos protivljenju građanske i medijske javnosti organizovao vojnu paradu u povodu svog 79. rođendana pod maskom 250-te godišnjice američke vojske koja je prošla neslavno i uz podsmijeh, već smo mogli naslutiti šta je to što Trumpa čini mirotvorcem, koji istupa i postupa kao da je Božanstvo, iznad svih pa čak ponekad i iznad Ustava Amerike.
Narano, čitavo vrijeme je podržavao Izrael u njegovim napadima na Palestinu i Gazu, čak je uz to dao i morbidnu i bezobraznu izjavu kako će taj prostor očistiti, preseliti Palestince na druge destinacije a tu sagraditi hotele, plaže i tornjeve. Mediji su javljali kako je lično Trump uključen u pregovore sa Iranom oko ograničenja nukelarnog naoružanja, da bi se ubrzo saznalo da su dogovori propali. Iako je obećao mir ‘odmah’ u Gazi i razmjenu zarobljenika, ne bi ništa od toga. Kada je Izrael napao Iran 13. juna ove godine, sve su oči bile uprte u Trumpa. Hoće li podržati Izrael i hoće li mu se pridružiti. On je svojim sakodnevnim twitt-porukama ostajao nadmoćan i tajanstven, najavljujući konačnu odluku za dvije sedmice. Dok je američka javnost svesrdno bila potiv ulaska u rat sa Iranom, čak i mnogi u Senatu i Kongresu među Republikancima, Trump je pokrenuo vojsku i avijaciju prema Iranu i pritisnuo dugme. Uz obrazloženje da se nikako ne smije dozvoliti Iranu da ima ovo moćno oružje jer je ‘stalna prijetnja miru’.
* ‘Ponoćni čekić’ (Midnight Hammer) – je udario o stol i ratna operacija napadom na tri fabrička postrojenja nuklearne iranske industrije je otpočela. De facto i de iure, Trump je uveo Ameriku u još ko zna koji po redu rat na Bliskm Istoku i opravdao ratne operacije Izraela. Da li Iran ima ili nema nuklearno oružje, to više nije interesantno, odnosno jeste koliko i razlog George W. Busha za ulazak u rat sa Iraqom, koji kao što se saznalo daleko kasnije nije ni postojao, jer Iraq nije imao ‘oružje za masovno uništenje’. Američka javnost nije za rat, međutim Trump je odlučio tako, po njegovoj procjeni Iran je blizu dovršetka proizvodnje nuklearnog naoružanja i to se ne smije dozvoliti. Ovim je Trump otpočeo svoj pohod za Nobelovu nagradu za mir, koju mu je, vidi sudbine, kao kandidatu zvanično zatražio Pakistan, jedna od država koja posjeduje nuklearno naoružanje. Kao zahvalnost u posredovanju u sukobima Indije i Pakistana. Ovaj prijedlog Pakistan je zvanično povukao nakon napada Amerike na Iran, nakon samo par dana od predlaganja, ali kasno je, Nobel se smiješi Trump-u i da ironija bude veća, dolazi upravo sa Bliskog Istoka. Nobelova medalja za mir je odavno izgubila svoj sjaj jer više nije ništa na Kugli Zemaljskoj kao nekada, spisak nekih dobitnika to potvrđuje. Šanse za Trump-a još postoje, kao što znamo, George Orwell u poznatom proročanskom svom romanu ‘1984’ kojeg je sigurno pročitao i Trump fino je to pojasnio. ‘I rat je mir, sloboda je ropstvo a neznanje moć’. Uostalom, i Obama je dobio nagradu za mir a tada, te 2009. je Amerika bila u ratu sa Afganistanom.
* Šalu na stranu, Trump, iako po mnogim javnim kritikama i pozivima da ne ulazi u rat sa Iranom, iako je i sam kritikovao američke neuspješne ratne operacije do sada, nije odolio američkoj istoriji ratovanja. Da li Iran posjeduje atomsku bombu ili ne, da li je blizu sklapanja ovog najopasnijeg oružja na koje imaju pravo samo neki (Amerika, Velika Britanija, Rusija, Kina, Francuska, Pakistan, Indija Izrael i Sjeverna Koreja) dok drugi moraju bit kontrolisani i stopirani, ko to zna (Iran tvrdi da nema, Izrael, Amerika pa i neke evropske zemlje tvrde da je blizu tome), Trump je presudio i ušao u još jedan neizjestan i teško predvidiv rat, pridružio se Izraelu i sada više ništa neće biti kao ranije. Kako nam je sam rekao. Svijet se podjelio, Evropa posebno, ostaje strah i strepnja šta će i kako postupiti Rusija i Kina, međutim ipak smatramo da ovaj rat nije trebao Americi. Potrebno je bilo nastaviti pregovore sa Iranom za koje oni tvrde da su naprasno i namjerno prekinuti da bi Izrael ušao u rat a sa njm i Amerika po svaku cijenu osim cijene rata, ne samo zbog ekonomskih posljedica i gubitaka života već i zbog same činjenice da se na Bliskom Istoku nalazi na desetine vojnih baza Amerike koje bi ovim mogle biti ugrožene. I što terorističke grupacije tipa Hamas li Hezbollah ili Huti, samo čekaju ovaj trenutak a ko zna ko se sve još može priključiti, što će obzirom na protok roba i usluga u ovom dijelu Bliskog Istoka i Hormuškog prolaza pogoditi i Ameriku. Istovremeno ovim potezom ne samo što su pokošena obećanaja Trump-a već je sa tim i Amerika podvela svoj krediblitet pod sumnju.
* Iran je, to se zna, bio oduvijek sponzor terorističkih akcija na Bliskom Istoku i u svijetu, ali svaki mir i razgovor su bolji od rata. No, čak i da nije bilo ove akcije Izraela, čini se da je Americi ‘malo falilo’ da uđe u rat sa Iranom, sankcije, tenzije, prijetnje, ratne čarke i sukobi traju decenijama. Od 1953. kada se Amerika pridružila Englezima u svrgavanju režima Irana, preko revolucije u Iranu 1979. i krize sa američkim taocima (59) ili rata Irana i Iraqa 1980, posebno je za Ameriku neoprostivo zarobljavanje i držanje američkih talaca 80-tih, da bi sve kasnije eskaliralo teorijom o nuklearnom naoružnju kao prijetnji za svjetski mir. Ta želja je tinjala i u mislima predsjednika George W Bush-a pa i ranije u željama njegovog oca također predsjednika, kada je Bush mlađi uveo Ameriku u rat sa Iraqom, umalo je tada napao i Iran. Svi znam kako je ova misija završena.
Zbog svega toga, ovaj napad na Iran kojeg je kao i Bush napad na Iraq Trump već ocijenio uspješnim dodatno će usporiti nastavak mirovnih pregovora na koje sada poslije napada Trump upire prstom. Čak iako se sukobi ne bi proširili. Ratna istorija Amerike govori da bi se to moglo pretvoriti u višegodišnje ratovanja, dajBože da ne bude tako i da sve završi na ova tri udara na iranske fabrike. Tim prije jer su dosadašnji ratovi trajali decenijama a zamišljeni kao ‘kratki i uspješni udari’, koliko su života odnijeli, koliko je trpjela Amerika finansijske udare i krize zbog toga, te koliko su bili besmisleni, nikada se neće utvrditi.
* Podsjećamo. Amerika je osim civilnog rata uglavnom involvirana u ratove van svoje kuće a pod paradigmom bezbjednosti i očuvanja slobode, iako su to većinom bili ratovi u očuvanju imidža ‘svjetskog policajca’. Primjerice, rat u Afganistanu trajao je od 2001. do 2021. pod operacijom kodnog imena ‘Endurig freedom’ (Trajna sloboda), u Vijetnamu pod nazivom “War Against the Americans to Save the Nation’ (‘Spašavanje Nacije’) od 1955. do 1975. godine, u Kambodži kao ‘Freedom Deal’ (‘Posao za slobodu’), u Iraqu kao ‘Iračka sloboda’ od 2003. do 2011, Amerika je bila uključena i u rat u Koreji…
Dakle, sve je uz slobodu ili radi slobode, međutim posljedice su ogromne i trajne i poprilično neslobodne.
Zna se da Iran nije drag susjed ni ‘braći’ u okruženju, zna se i duboka podijeljenost među arapskim svijetom, pa i pored toga, ovaj rat Americi nije trebao, vrijeme će to pokazati. Osim zbog Nobel-a za Trump-a. Jer, u svim dosadašnjim ratovima riječ sloboda (freedom) su bile zaštitni znak ratnih opeacija, u ovoj zadnjoj to je ‘čekić’.
photo : Donald Trump, Nobelova nagrada za mir, karikatura, arhiv
