Sudovanje od 2014 – ludom radovanje : Hoće li optuženi ratni zločinac Zulfikar Ališpago izbjeći pravdu za ubistva hrvatskih civila u Trusini aprila 1993. i zgladiti u ‘majku’ Tursku kao i presuđeni zločinac general Sakib Mahmuljin?

 

Pravosudna farsa u predmetu ratnog zločina optuženog Zulfikara Ališpage komandanta ratne jedinice ‘Zulfikar’ ArBiH koja traje preko deset godina se nastavlja krajem ovog mjeseca. Pred Sudom BiH je nakon zadnje pauze duge godinu dana zakazano ročište u ovom predmetu, međutim već po objavi ročišta nazire se mogućnost da se neće moći ni održati. Zadnji advokati optuženog (do sada je namjerno promijenio 11 branilaca radi odgode i odugovlačenja postupka) su već zatražili da Vijeće Suda odobri odlazak ovom optuženom na liječenje u Tursku.

Podsjećamo. Iz optužnice za ratni zločin u Trusini nad Hrvatima u kojem je brutalno ubijeno najmanje 18 civila uključujući žene i djecu te četiri pripadnika HVOa aprila 1993. godine  u kojoj je pored Ališpage bilo još optuženih za ovaj zločin, postupak protiv Ališpage je izdvojen u samostalni predmet 2014 i od tada pa sve do danas, postupak protiv njega nije završen. Pauze zbog navodno lošeg zdravstvenog stanja optuženog te silnih vještačenja pravljene su po godinu dana i više, zadnji put 2019. predsjednica vijeća je nakon nalaza vještaka da je optuženi sposoban da učestvuje u postupku izjavila da on namjerno izbjegava suđenje i da Sud ‘neće to više tolerisati’. Te godine se ‘bolesnik’ potukao u kafani u Hadžićima u Sarajevu, napao čak i policajce pa je sutkinja sam izvještačila njegovu sposobnost.

Međutim, to je bilo za medije, poslije toga je uslijedila pauza u suđenju duga četiri godine i opet se ‘zbog bolesti’ Zulfikar nije pojavio.
Sud BiH očigledno prihvata ovakvu taktiku odbrane a ima i razloga i povoda. Ova svirepa ubistva nad hrvatskim civilima sežu do samog vrha vlasti BiH i osudom dobrano štete imidžu i karakteru ArBiH koji se gradi i njeguje a koji govori da ‘ArBiH nije počinila nikakve ratne zločine’. Zakazano ročište za kraj ovog mjeseca nagovještava da bi Zulfikar konačno pritisnut da mora doći na Sud, mgao zgladiti ‘u majku Tursku’, kao i Sakib Mahmuljin, osuđeni ratni zločinac general ArBiH koji je tamo našao sigurno utočište radi izbjegavanja odlaska u zatvor osam godina, na koliko je osuđen. Poučen primjerom države BiH koja nije u stanju dobiti Mahmuljina natrag u Bosnu (već je tri godine u prestižnim apartmanima Antalije, za to vrijeme Ministarstvo pravde BiH izjavljuje da ‘još nisu locirali bolnicu gdje se Mahmuljn liječi, umjesto da lociraju gdje stanuje on ili Interpol, op. Cross) jer ga zapravo i ne traži, Zulfikar najavljuje takvu mogućnost. Ako ne sada, onda zasigurno nakon eventualne presude. ‘Igranku’ sa liječenjem u Turskoj osim Mahmuljina koristio je i general ArBiH Fikret Prevljak, koji je bjekstvom u Tursku izbjegao hapšenje a kad se ‘stvar ohladila’, mirno došetao u Sarajevo i u tužilaštvo i od tada nema ni suđenja ni vijesti.

Za ovaj ratni zločin u Trusini kod Suda BiH su osuđeni ratni drugovi’ Zulfikara i njegove jedinice istog naziva ‘za specijalne namjene’ Nihad Bojadžić na 15, Nedžad Hodžić na 12, Mensur Memić na 10, Edin Džeko na 13 i Rasema Handanović na pet i po godina zatvora, dok su Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno oslobođeni. Jedinica ‘Zufikar’ kojom je komandovao Ališpago je počinila ovaj brutalni zločin, izdvojena optužnica tvrdi da je Zulfikar kriv jer nije spriječio ovaj ratni zločin. Također podsjećamo da je pred Sudom u Haagu Sefer Halilović između ostalog oslobođen i za ovaj masakr jer postoji snimka razgovora između njega i Zulfikara gdje Halilović traži da se ne diraju civili a za one ‘koji nose pušku ‘halal sagosum’ : u prijevodu rokaj. Za ovaj zločin je znao i Izetbegović što potvrđuju telefonski razgovori izeđu njega i Bojadžića te Sefera i Alije, gdje Alija kaže kako ‘se dolje nešto dešava, čujem da se pljačka i svašta radi, da vjeruje Zulfikaru kad kaže da neće ubijati civile ali opet ‘ne bi mogao staviti ruku u vatru za njegove ljude..’ A Sefer potvrđuje kako mu je Zulfikar oećao da je sve po propisima.

Jasno je, dakle, zbog čega se postupak ovako otegao i oteže. I ne bih kao ni Alija ni ja mogao ‘staviti ruku u vatru’ pa reći da jednog dana neće i Zulfikar osvanuti u komšiluku Mahmuljina.

photo : Zulfikar Ališpago, Trusina, arhiv