Ne možemo nikako upoređivati Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, naprosto zbog toga jer su ova dva fašizoidna nacionalistička krvoloka JEDNAKI.
Samo što je u Banja Luci na ‘specijalnom zasjedanju’ skupštine Republike Srpske srpski član bh Predsjedništva Milorad Dodik u svom fašizoidnom i nacionalističkom stilu izjavio kako ‘BiH potvrđuje činjenicu da hrišćanska i muslimanska zajednica ne može naći koegzistenciju i da je svaki pokušaj na planeti da se upravlja ovakvim razlikama na svijetu propao‘, iste sekunde mu je iz Maglaja Bakir Izetbegović ‘žestoko uzvratio’.
‘Ko ne voli BiH, ko ne voli muslimane, slobodno mu bilo, nek ide gdje mu je ljepše, ali neće ponijeti ni saksiju njene zemlje“. (Ovdje je Bakir u svojim emotivnim i lirskim serotinama i metaforskim zanosima povećao ‘kvotu’ zemlje za Dodika, prije par dana je rekao da može ponijeti samo onoliko koliko ostane na cipelama, što znači manje nego u saksiji iako nije precizan u pogledu veličine saksije, to ostaje za treću pametnu doskočicu).
Uz ove izjave bošnjački (Bakirovi) mediji plaćenici su udarili u naslove od kojih ti se povraća kao na seoskom ringišpilu.‘Bakir opleo po Dodiku’, ili ‘Kako je Bakir spustio Dodika na zemlju’ … Igra se zakotrljala širom zemlje i ona u Bosni i Hercegovini zaista puno govori. Ponavlja se već tri decenije uz iste ili male nijanse razlika i posebno je agilna uz svake izbore, što znači uz naprđivačku politiku svake dvije godine BiH živi svoj kakav-takav život ‘nema nam zajedničkog života’.
Neki će reći do Dayton-a je nije do nas, neko će pomisliti da je zaista ovakav život nemoguć i da ga treba prekratiti kao i muke tamošnjih žitelja, moje je mišljenje da je sve do međunarodne zajednice. Dijagnozu dajem onom ko je bolest i uzrokovao.
Ako Visoki bh predstavnik Christian Schmidt ništa ne učini u smislu da ovakve narative zaustavi i sankcioniše, onda kao što smo rekli ranije može da potone još dublje u ‘mišju rupu’ (kako se samodopadljivo sprdaju sa njim i njegovom šutnjom bošnjački radikalni vjerski i SDA jastrebovi po socijalnim mrežama) i u tom slučaju i bez obzira na dugogodišnji, stotinugodišnji zajednički život tu zaista nema više smisla ni živjeti niti se borit za takvu državu.
Običnim ljudima, građanima i seljacima koji ne misle kao oni, ovaj autoritativni, bahati i bezobrazni dvojac je ogadio i vlast i državu do mjere da to postaje bolesno kontaminirano i neizdrživo, ali za divno čudo ne može se abolirati za tu svoju sramnu i podaničku ulogu, bez obzira na uslove i razloge jer svake dvije godine produžava i vlast i život svojim liderima barabama. Ako nam je Dayton svojom konstrukcijom države i vlasti zadao velike muke (a jeste, takav sistem države još nigdje nije izmišljen niti funkcioniše), ako je Visoki bh predstavnik tumač tog mirovnog Sporazauma a jeste, onda je najbezbolnije i najjednostavnije rješenje posmjenjivati ove radikale i kriminogene štetočine (kako nisu jedine štetočine u državi i mnogi drugi bi došli na red) i zabraniti im politički rad i djelovanje njihovih politika. I mirna Bosna.
Drugačije, nema mira u BiH može biti samo belaja, oni se kako voli proseravati Bakir ‘nikad neće umoriti’. Obični narod na izborima neće donijeti nikakve promjene to svi unaprijed znamo, to zna i međunarodna sila koja je zaustavila bh rat i ustrojila ovakvu državu, samo džaba bacamo desetine milina KM u kanalizaciju svake dvije godine. Niti će taj isti narod kojeg međunarodna zajednica permanentno upućuje da izađe na izbore i donese promjene išta promijeniti, to više i na žalost i nije narod, to je prepadnuta, potkupljena i mentalno i vjerski oštećena amorfna masa, to je hrpa politički ispranih zombija koji zapravo u mnogome podržavaju sve uz svakodnevnu kuknjavu ove fašiste ‘svoje lidere’ i ‘vođe’.
Kod takvih opštepoznatih činjenica ostaje nam jedino da se zapitamo šta čeka međunarod zajednica?
Da li je saučesnik sa ovom bolesnom i opasnom braćom po fašizmu i religijskom fanatizmu i da li i ona želi da se BiH zaista raspadne? Čekajući da se to desi pa da kaže : sve smo probali ništa nije pomoglo. Iako ništa nisu ni probali ni učinili.
Za početak, da sam vlast, naredio bih psihijatrijsko obavezno vještačenje za obojicu, za Bakira i Milorada a onda bih nakon što se utvrdi da su normalni jer smatram da jesu, strpao ih u ‘buvaru’ (u ‘ćorku’) a njihovu nelegalno i kriminalom i pljačkom imovinu ne ‘zamrznuo’ već oduzeo i dao narodu. Istovremeno bih ove sadašnje bh većinom potplaćene medije tako ustrojio i naučio ih osnovnim postulatima nezavisnosti i objektivnosti, da im ne bi palo na pamet da se ovako poseljačeno i navijajući fašistički kao i njihovi nalogodavci obraćaju javnosti, rečeno njihovim primitivnim i podlim jezikom ‘brutalno bi ih spustio na zemlju’. Pa da onda vidmo ko može a ko ne može zajedno.
I neka mi niko više ne kaže kako se Bakir i Dodik ne mogu i ne smiju izjednačavati, jer to može reći samo onaj ko bar u zadnjih par mjeseci ili dana nije pratio njihove izjave. Bakirovo plakanje po vehabijskim džematima i vehabijskim ramenima i dugim prljavim bradama (koje su antifašističke kao i ArBiH kako tvrde Bakirovi botovi i lobisti) sa nadom da time asocira na babu Aliju, pa onda ono njegovo licemjerno naricanje kako bi volio ‘da umre kao musliman’ (kao da ima i takvih koji misle da će umrijeti kao ‘građanin’ Željka Komšića), pa to brojanje saffova i džemata, prozivki i poziva na odbranu i ispravljanje kičme, i mnogo toga što mu niko ni ne brani niti ograničava, te hvaljenje sa sopstvenim imenom koje roditelji daju samo sa ciljem da se ‘Bakiri’ razmnožavaju što više ili podsjećanja na priče o odlasku na džumu-namaz uprkos ‘protivljenju’ EU izaslanika samo da gane i rasplače svoje džematlije građane, ili naglabanja Dodika o patriotizmu prema drugoj a ne svojoj državi, o njegovom fetiširanom veličanju fašiste Draže Mihajlovića na Kozari ili na bilo kojem drugom istorijskom mjestu, njegov plač za Republikom Srpskom ili totalno sumnjive priče o njegovim brojnim prijateljima Bošnjacima kojih ima ne zna ih ni nabrojati, to je sve za nešto puno više od pukog izjednačavanja.
Jednostavno tu se nema šta izjednačavati pa čak ni upoređivati.
Oni su toliko isti kao da ih je jedna majka rodila a jedan ćaća napravio.
photo : dva brata od zla oca i još gore matere, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, arhiv
