Muslimani a tek Bošnjaci gdje god stignu provociraju a onda kmeče da ih ‘niko ne voli : jedino Sanin Musa ne može javno klanjati u Širokom Brijegu, svi ostali mogu gdje god nađu dobru livadu ili vidljiv prostor …
Mustafa Cerić penzioner i sadašnji savjetnik SDA Reisa Kavazovića nije više ‘Hižaslav’. Ma ostaće to, ali sam je sebi nadjenuo novo ime. Postao je ‘Evlija Leblebija’. Onaj što ide i zapisuje, po uzoru na Evliju Čelebiju (Evliya Çelebi) turskog istraživača i putopisca iz Otomanskog carstva i XVII vijeka. Dobro, on se uporedio sa Čelebijom pa čak i sa Markom Polom i Ibn Battuta-om, ali meni ovo sa muslimanskim slatkim graškom zvanim ‘leblebija’, od kojeg se pravi varivo i ukusni hljeb, ljepše zvuči zbog njegovih patetičnih opisa sa putovanja, zbog sjemena i rime. Naime, otiš’o Mustafa na putovanje po džematima Njemačke pa lirski i patetično ali veoma poučno pojasnio zbog čega i kako. Ukratko i prafrazirano : muslimani Njemačke imaju dvije Bosne, onu kod kuće i ovu vani koju ovaj ‘poliglota’ naziva ‘Bosna izvan Bosne’. Onda, ta dijaspora, to je ‘naše sjeme’ (po uzoru na Aliju Izetbegovića i njegov sjeme islama posijano posvuda koje niče), dakle leblebije’, tu su tekbiri, ezani, država ‘Bosna izvan Bosne’, munare i džamije te svjetionici države Bosne. Još kraće, poistovijetio je kompletnu dijasporu sa državom i to vjerskom, dakle islamskom Bosnom, što i nije nepoznato. Tu nema nikakv razlike između te ‘dvije Bosne’. Tamo i tu gdje su džamije tu je islam i država Bosna, identitet, nema asimilacije i neće je ni biti, naši sinovi i kćeri su tu kao kod kuće. U hodžama vidi sebe, islam i državu, a vjeru kao štit od neprijatelja. Jasno i poznato. I stara mantra ‘Evlije’ : država unutra a okolo zeleni omotač IZBiH, čuva državu i narod. Islamska država vođe Alije.
Naš ‘Evlija’ je na ovom plaćenom putu prošao Njemačku i uzduž i poprijeko u dva-tri dana (Dortmund – Velbert – Essen – Hagen – Kamp-Lintfort), pa proradio njegov lirski zanos i sve što uz to ide. Između ostalog, pričajući o gradnjama džamija i ljepoti vjere, svratio je na jedno mjesto gdje će dijasporci praviti još jednu novu džamiju, kupili od Njemaca ogromnu livadu u jednom selu. I, da sve bude kako valja, odmah je javno odklanjao i okadio zemljište te ga proglasio svetim. Kao što se čini i po ostaloj dijaspori, kao kad silne pokupovane crkve Amerik molitvom postanu džamije ili ‘islamski centri’ pa još i kulturni.
Ni trepnuo nije na izjavu svog šefa koji ga pored ogromne penzije još i plaća za ove ekskurzije, na intervju SDA političara Kavazovića, koji je ovog augusta izjavio kako je klanjanje, upražnjavanje molitve na javnom mjestu molitva iz inata i da to treba izbjegavati. Zna on da što kaže Reis da to nije tako, uostalom tako su se i dogovorili kad je potpisao da će savjetovati Reisa. Hodža Kavazović je ‘ispalio’ ono što smo željeli čuti uz neuspio pokušaj Sanina Muse vehabije i profesora da ode u Široki Brijeg i odklanja javno molitvu na trgu u tom gradu augusta ove godine a što su vlasti spriječile. Reis zna šta govori : u Širokom Brijegu skoro i da nema muslimana pa je tamo klanjati na javnom mjestu inat. I provokacija, jer to ‘nije naša teroritorija’. Ovdje u dijaspori Njemačke ima muslimana pa se onda to da odšutati. Kao što znamo, klanjanje na javnom mjestu osim što je provokacija je ujedno i ‘zapišavanje’ terena.
Nije fer prema Musi, svi mogu samo on da izvinete ne može, ali šta mu ja mogu, kad mu se odnedalo. Nije poslušao preporuke da ide u Stolac, tamo je sad namaz i molitva na trgu ili livadi najberićetnija i najviše priznata kod Onog Gore.
Međutim, da muslimani vole provocirati a onda kmečati kasnije kako ih niko ne voli, ne dokazuje samo ‘Evlija Leblebija’. To se čini u svakoj prilici i neprilici. To je isto uradila i grupa hadžija iz Novog Pazara ovog mjeseca na aerodromu u Beogradu, koje vidite na ovoj slici sa ‘Evlijom’ u Njemačkoj. Došlo im da moraju moliti na javnom i prljavom betonu aerodroma, jer moraju biti vidljivi i ‘talasati’. Aerdorom u Bogradu nema kao onaju Sarajevu sobu za molitvu pa dobro dođe i ovo na betonu, bolje se vidi nego u zatvorenom prostoru. I još kažu. Nikom to ne treba smetati iako je ovakva molitva čista budalaština i izazivanje.
Sebija ‘Seb’ Elena Izetbegović je to bezbolno definisala uz Musu i njegovu neostvarenu želju ovako.
‘Nije normalno ni da se porodilja porađa u autu pa ipak se to dešava’.
photo : gore – hadžije Novog Pazara u akciji na beogradskom aerodromu, dolje – ‘Evlija Leblebija’ Mustafa Cerić na livadi u Njemačkoj, arhiv
