Hadžija otkazao sahranu

Utica NY, dvije slike i prilike :
*Bajro Smajić vlasnik džamije i šef džematskog odbora i džematskog groblja u džematu ‘West Bosnian Islamic Center of Utica NY’ odbio sahranu umrle žene samo zato jer je Hrvatica iz mješanog braka, druga bosanska džamija prihvatila sahranu ali bez objave umrlica na svojim web i face glasilima

* Imam u crkvi konvertovanoj u džamiji (Bosnian Islamic Association of Utica NY Inc) Amsal  Memić po nalogu i uz pare Islamske Zajednice u Sarajevu skupa sa ‘Reisom za Ameriku i Canadu prevodi ‘Ilmihal’ i knjige za Mejtef na engleski, šta će mo sa ‘našim bosanskim’ jezikom onda?

* slika prva
Prije par dana u gradu Utica NY umrla je ženska osoba N.N. (podaci o identitetu poznati Cross Atlanticu), međutim igrom vjerskih magova ovog izbjegličkog grada na sjeveroistoku Amerike jedva je sahranjena.
Muž umrle osobe čiji identite također znamo ali ga nećemo objaviti, iako je uplatio potrebna sredstva, iako se odlučio za jednu od četiri bh bogomolje u prečniku od 2 km ovog grada, svoju životnu saputnicu nije mogao sahraniti na željeno groblje, morao je u svoj svojoj muci da traži drugo rješenje.

Odbor i vlasnik privatne džamije izvikane kao ‘autonomaška’ (West Bosnian Islamic Center of Utica NY) na adresi 763 Bleecker Street novokomponovani hadžija Bajro Smajić odbio je sahraniti umrlu osobu samo iz jednog razloga. Osoba je, naime, po nacionalnosti Hrvatica i kod ovog nekadašnjeg lole i bekrije a sada hadžije i vlasnika džamije ‘nema miješanog’. Ne priznaje mješovite brakove ni žive ni mrtve.
Mužu umrle su uredno vraćene uplaćene pare za sahranu, kažu šture vijesti $500.00 koliko je bio uplatio i koliko se ‘čardža’ u tim situacijama (plus ostali troškovi a ima ih, od usluge hodže koji za to već prima platu pa nadalje i našire) pa je isti morao naći drugo ukopno mjesto i printati ‘nove’ umrlice, što je sve zbunilo osim ove familije i mnoge one koji su htjeli otići na zadnji ispraćaj umrloj osobi.

‘Ruku spasa’ mu je ponudila druga konkuretska bh vjerska kuća, crkva convertovana u džamiju (Bosnian Islamic Association of Utica NY, Inc) te je umrla sahranjena na njihovom ‘islamic’ groblju, kako se zvanično i zove.
Ako mislite da su ovi milostiviji i gostoprimljiviji prema svojim podanicma od kvazi hadžije Bajre Smajića, grdno ste u krivu. Naime ovo su dozvolili tek da se prikažu ‘demokratskijom’ džamijom ali mnogo više radi samog hadžije Smajića. Da mu pokažu da oni nisu kao on i da ne gledaju na razlike. Međutim, na web stranici ove crkve konvertovane u džamiju gdje se obavezno objavljuju obavijesti o smrti kao i na aktivnom face profilu džemata, umrlica nije objavljena. Bože ne oprosti kao da je umrla sahranjena tajno ili kao da sahrane nije ni bilo a jeste. Jer, stare varnice između hadžije i ovog džemata još uvijek frcaju a drugima gori pod nogama. Utička priča zna i kaže da je Bajrić ‘napustio’ džemat crkva-džamije u kojem je bio čak i član odbora  i oformio sebi lični svoj džematluk i napravio ličnu džamiju na svom vlasništvu, na placu kuće koja je izgorila u nerazjašnjenom požaru.

Velika sramota hadžije ali on ne mora da brine. Jer je obavio hadž i tamo se molio u Saudi Arabia a tamo kažu propisi šerijata jedan namaz vrijedi na stotine hiljada puta više nego onaj na drugom mjestu, njemu se smiješi dženet (raj) kako ‘okren’o da okren’o.

Ovaj sramni događaj mogao bi biti pored svoje bizarnosti i tuge i pouka. Grad Utica posjeduje groblje gdje se ukopavaju svi, tu su se ukopavali i Bosanci kasnije listom Bošnjaci dok nisu kupili ‘svoje’ groblje, odakle su odboraši iz crkve convertovane u džamiju imali nakanu da ‘premjeste’ svoje umrle na islamsko groblje ali im vlasti to nisu dozvolile (mnogu umrli u fazi kupnje zemljišta zbog ove mahnite ideje su držali svoje umrle u zamrzivaču i više od 6 mjeseci čekajući samo svoje mezarluke), stoga ne molite se ni Bajri ni ‘do Bajre’. Svoje umrle možete po pristojnoj cijeni tu sahraniti. Niko vam neće brojati krvna zrnca, posebno ne lovator i samoproglašeni ‘Božji čovjek’ kakav je hadžija Smajić.

* druga slika
Kao što znamo Islamska Zajednica BiH je država u državi i veoma je aktivna. Privlačenje djece u mejtefsku nastavu je jedna od glavnih strateških ciljeva, uz to ide ono obavezno : asimilacija i kako je zaustaviti, borba za državu i bosanski jezik po svaku cijenu.. Kao i država BiH ova zajednica je prepuna nekakvih ‘ureda’, ‘agencija’, sve uhljeb od vjere do uhljeba. U svrhu što masovnijeg okupljanja djece i omladine džemati po dijaspori organizuju ‘pizzya party’, ubacuju se fliperi i druge igrice u ‘mejtefske prostorije’, organiziraju izleti i odgledavanje filmova. Jedan od utičkih imama Amsal Memić je po svojim idejama kako ‘nafatati’ što više djece u svoje klupe otišao najdalje, čak je organizovao i noćenje u džamiji, da djeca uče i ne spavaju nikako. Kao u hotelu.

Naročito su srceparajuće vijesti iz dijaspore kako se ‘radi na očuvanju našeg jezika’, ‘naše kulture i običaja’, u čemu mejtefi prednjače i hodže odlučuju. Bosanske škole su jedna od žešćih poslastica u zavičaju a mejtefi to svakao jesu i trebali bi biti. Međutim, kao što smo o tome pisali, to sa bosanskim jezikom je čisto napuhivanje i budalaština, djeca u mejtefu niti ona u štokakvim ‘bosanskim školama’ nemaju nažalost pojma od bosanskog jezika. Sve se odvija uglavnom na jeziku mjesta džemata, ovdje u Americi se čak i mektepska nastava odvija na engleskom. Uostalom, skoro sve objave o ‘uspjesima učača Kur’ana’ ili o diplomama o položenom tečaju za arapska pisma (suffare) provode se na engleskom, javnosti se sevira priča kako su mektebi važni jer održavaju naš identitet. Jok! Stvara se arapski identitet jer pored engleskog preferira se i uči arapski i djeca na tim slikama izgledaju mnogo više ‘arapski’ nego bosanski ili bošnjački. Posebno ženska djeca.

No, kako Islamska Zajednica BiH ima ideja kako ulupati lovu a ‘održati identitet’ i jezik, dosjetila se da se ‘islamski bukvar’ Ilmihal kao i knjige u Mektebu prevedu na engleski. Pa su imenovali prevodioce, pa korektore i urednike i eto nove edicije džamijskih knjiga na čistom engleskom jeziku i nove i dodatne zarade za imame. Utički imam u crkvi konvertovanoj u džamiji (Bosnian Islamic Association of Utica NY) Amsal Memić je tako pored svoje hodžinske plate ‘upao’ u tim za prijevod Ilmihala i knjiga za Mektebe, došla nova nafaka pored plate za njega i ženu mu hafizu, ma štagod to značilo. ‘Američko-Canadski Reis’ ef. Ćeman Sabahudin  i šef ‘predstavništva’ države BiH u Americi je slaveći te ‘uspjehe’ posjetio Reisa Kavazovića pa ga o tome izvjestio.

Mashanllah. Sad će nam djeca lakše savladati džamijsko gradivo jer ionako ne znaju bosanski, privući će se još onih drugih koji nisu ni Bosanci ni Bošnjaci, ali šta ćemo onda sa tom svetom dužnosti (farz) da moramo raditi na očuvanju ‘našeg jezika’?
Ma ništa, i dalje će mo ga usavršavati, ima hiljadu načina kako se može lagodno i slatko do love, mediji će to proglasit ‘našom borbom’. Uostalom, ne molimo se mi niti smo se ikad i molili na ‘našem jeziku’, mi smo poznati po tome što beskrajno volimo svoj jezik ali molbu do Boga šaljemo na arapskom.

photo : lijevo-Bajro Smajić hadžija i vlasnik privatne džamije u gradu Utica NY, desno-imam u crkvi konvertovanoj  u džamiju u gradu Utica NY Amsal Memić, arhiv