NAŠI ‘NEUSTRAŠIVI’ predsjednici, ministri i ostali : Samo za pola godine država platila milion KMa za pratnju i čuvanje, najviše čuvara specijalaca imaju Denis Bećirović (12) i Željko Komšić (11), čuva se i Emir Suljagić šef ‘districta’ Potočari, čak i vehabija Nihad Aličković zvani ‘antiDAytonac’ …
* Oni imaju evropske platu i benefite i skupe državne telefone ali ih nećete vidjeti u gradskom tramvaju ili autobusu kao evropske političare, voze se u najnovijim i najskupljim autima sa posebnim klimatskim uređajima i sjedištima – ne pada im na pamet da se voze biciklom, odsjedaju u VIP ložama aerdroma i u skupim hotelima – jer država plaća a kartica u džepu nemirno čeka, imaju vozače, držače kišobrana, i toliko su pošteni da se ‘nikog ne boje osim Boga’. To su naši hrabri i ‘neustrašivi’ predsjednici, ministri, parlamentarci, sudije ili tužioci na koje država godišnje spiska preko 2 miliona KMa plaćajući čuvare policajce-specijalce koji su uz njih 24 sata. I sa kojima druguju čak i kad moraju u WC ili u kupovinu.
Od koga se plaše kad su tako fini i pošteni i kad ih je narod izabrao da ih predstavlja, napose kad već imaju Božju zaštitu čime se stalno hvale (svaki od njih obavezno naglašava ‘kako se samo boji Boga’), pitanje je za razmišljanje. I upućuje na paradoks svih naših izbora svake dvije godine. Ne bira ih narod niti glasači, već njihovi ‘brojači’, komisije i odbori po biračkim mjestima kao i silne razrađene trgovine između stotinu stranaka a nikad se ne zna kad će ‘kojoj domaćoj budali’, pasti nešto ružno na pamet. Ima i toga, ko ima više specijalaca uza se, taj je ‘važniji’ za državu ali ipak se nameće nezgodan zaključak. Oni se boje naroda koji ih je tobože izabrao i kojeg predstavljaju. Drugu paradoks u ovolikoj silnoj pratnji ujedno otkriva i žalosnu istinu koja kaže da je ipak važnija policijska od Božje zaštite, sa božanskim stvarima nisi nikad ‘na čisto’.
* Država, ta administrativna nevidljiva mašinerija kojoj se svi klanjamo i iskazujemo ljubav je osmislila i zakone po kojima može dijeliti zaštitu i čuvare, tako se legalno harči lova od raje koja sve to plaća. Jer, kao što smo naučili, država je kao i Banka. Ništa ne radi osim što sakuplja obaveznim porezima lovu a onda sa tim odlučuje kako ona hoće. Sa našim parama stvara propise kojima upravlja sa nama. Nešto malo raji a sve ostalo sebi. Prema statistički podacima u BiH se na čuvanje i zaštitu ‘važnih’ osoba potroši godišnje preko tri miliona KMa, samo za prvo polugodište 2025 tu je spiskano preko milion KMa.
Po podacima Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, najviše zaštitara i članova osiguranja ima član bh Predsjedništva Denis Bećirović, kod njega sve mora biti najbolje i najveće, ima ih ravno 12. Slijedi ga drugi bošnjački član i ‘gazija’ Željko Komšić sa 11 čuvara anđela o trošku države, Željka Cvijanović sa četiri bezbjednjaka. Zaštitu su sebi zakonom obezbjedili i predsjedavajući u bh Parlamentu pa se tako Denis Zvizdić šeta hrabro uz pet čuvara (ali baš ozbiljno, ko bi mogao napasti ovog bezličnog ljigavca i preletača, da li iko može to pojasniti?), Dragan Čović sa četiri sa koliko tipova sa tamnim naočarima i slušalicama u ušima djeluje i Marinko Čavara. Obezbjeđuje se i Refik Lendo ali to je samo po funkciji, nema se čega ovaj ostarjeli glumac SDA plašiti, obezbjeđenje za stalno imaju i predsjedavajuća Vijeća ministara Krišto, pa onda ministri redom, čak i oni najhrabriji tipa Zukana ili Isaka koji se ‘nikog ne boje’ vuku za sobom ove državne specijace.
* Čuvaju se i određeni tužioci i sudije, kad se ukaže prijetnja javno ili se dozna da im je ugrožen život što je sasvim O.K. kao što je slučaj sa sutkinjom Senom Uzunović ili nekim tužiocima pa i novinarima kojima se zaprijeti smrću (Avdo Avdić, na primjer) ali baš bi bilo dobro saznati zašto se čuva Emir Suljagić? Ili, zašto se slična zaštita ne dopusti i drugim novinarima, koji su svaki dan pod prijetnjama smrću a zaštita im se odbija ‘jer svojim pisanjem provociraju’. I Suljagić ‘provocira’, majstor je u tome. Znamo da ovaj šef ‘districta’ Potočari Suljagić svojim stavovima i objavama vazda dolijeva svađu, nacionalizam i mržnju ali u sumnji je svakako njegova zaštita koju je on sam svojim načinom vođenja funkcije isprovocirao pa ipak država ‘misli na njega’. Prošle godine je takvu zaštitu tražio od kolege iz Odbora u Potočarima Hamdije Fejzića kojeg je nazvao ‘gorim četnikom od Mladića’ a sa njim je svaki dan.
* Da i nije neki problem dobiti državnu zaštitu, dokazuje i ovaj primjer. Jedno vrijeme je uz specijalce hodao i spavao čak sa njima notorni vehabija, kavgadžija i radikalni islamista i nacionalista ‘antidaytonac’ Nihad Aličković, lice sive i cne sarajevske eminencije. Kakav je tu interes države te zašto i koliko je ovaj tip ‘važan’ ima li iko da mi pojasni, molim fino? Ili je i ta zaštita postala kao i dodjela bh diplomatskih pasoša.
Samo napišeš molbu i oni ti pošalju specijalce?
Ako država procijeni da si ‘važan’.
photo : Denis Bećirović i Željko Komšić , ‘neustrašivi’ na koje najviše para potroši država plaćajući čuvare i osiguranje, arhiv
