UZ GODIŠNJICU SMRTI SAFETA ISOVIĆA : najpoznatiji i najoriginalniji bh pjevač, sevdalija i meraklija, ‘kum’ stranke SDA kojoj je dao ime, opjevao Gavrila Principa i najveći srpski praznik Vidovdan, Bošnjaci pak pizde i dobiju osip i temperaturu na svaki pomen Vidovdana i Principa kojeg smatraju teroristom, obrisali su njegove tragove u Sarajevu …
*Uskoro će godišnjica smrti Safeta Isovića (08.01.1936 – 02.09.2007), najpoznatijeg bh pjevača sevdaha i izvorne bh muzike. Čovjeka čiji glas je bi i ostao mjerilo muzičke vrijednosti i malo je onih koji nisu čuli za neke od njegovih biser pjesama sa kojima je stekao slavu, popularnost i kult muzike i sevdaha. Izlišno je navoditi njegov pjevački opus, i danas je otpjevati Safetovu pjesmu na njegov način garant uspjeha mnogim novim ‘zvijezdama’ i starim folk pjevačima.
No, ima jedna pjesma koju će te rijetko ili nikako čuti koju je Isović snimio 1976, još u vrijeme i daleko prije nego se ‘bacio’ u SDA političke vode gdje je uplovio formiranjem ove stranke kojoj je čak ime dao, Alija Izetbegović ga je nezvanično okitio titulom ‘kuma’. Nakon što je za potrebe svoje stranke, za raju i ArBiH i ‘šehide’ Reisa ondašnjeg ‘Hižaslava’ Cerića snimio ‘Šehidski rastanak’, svojevrsnu nezvaničnu himnu kao što je ona Dine Merlina o Aliji, skoro sve ostale njegove numere su ostale u sjeni u odnosu na ovu ratnu epsku bajku sevdaha.
* Riječ je o ‘Pjesmi Gavrilu Principu’ za koju je tekst napisao Veljko Škaljić a muziku oprobani majstor sevdaha Ismet Alajbegović Šerbo koja je u BiH tiho ali odlučno cenzurisana, vremena se promijenila kao i Safet Isović, i ta pjesma se nikako se ne uklapa u predratni, poratni i sadašnji diskurs države BiH.
Znamo da je Gavrilo Princip bio član organizacije ‘Mlada Bosna’ i da je u Sarajevu atentatom na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u kojem je ubijena i njegova trudna supruga Sofija 28. juna 1914. godine označio povod i skori početak I Svjetskog rata, zbog čega je postao nacionalni heroj. Naravno, ubijen je mučenjem kao i neki njegovi saučesnici muslimani a Sarajevo mu se odužilo postavljenjem spomenika, spomen-ploče, njegovih stopa na asfaltu odakle je pucao, imenom ulice i mosta po njemu, o njegovom herojstvu su pisali školski udžbenici o njemu je snimljen i film ‘Sarajevski atentat’ u kojem je briljirao Irfan Mensur. No, to je bilo onda, vremena su promjenljiva pa tako sa dolaskom ‘demokratije’ i vlasti SDA i Rijaseta, sve što je ‘tuknulo’ na srpsko i na ćirilicu, poprima u BiH drugačije dimenzije. Nestalo je Mosta Gavrila Principa, umjesto njega zablistala Latinska ćuprija, nestale su stope sa afalta (tek nedavno su navodno vraćene), spomenik i spomen-ploče su nekoliko puta tekstualno mijenjane sve u zavisnosti od vlasti, da bi ih pojeo mrak a u udžbenicima Gavrilo postao terorista. Pa proglašen i članom srbijanske tajne organizacije ‘Crna ruka’ (Dragutin Dimitrijević Apis i ubistvo Aleksandra Obrenovića 1903) sa kojom i danas mlati ‘Hižaslav’ Cerić kao opasnošću od Srba a otkrio ju je u džamiji u Chicago IL dok je tamo bio hodža. Najkraće, Princip je postao omraženi terorista i atentator, čak i ubica nerođenog djeteta Sofije. Srbi su mu Istočnom Sarajevu tek mnogo kasnije iza rata postavili spomenik, kao i opština Foča.
* Ne znamo šta bi danas o Principu mislio ili spjevao Isović ali budući da je pred kraj života ušao u carstvo klerikalne SDA bratije, ne treba pogađati previše. No, onda i te 1976. opjevao je Principa tako kako ga ni Srbi nisu opjevali. Posebno je opjevao i nahvalio srpski vjerski i državni praznik Vidovdan na čiji pomen muslimani u BiH nazvani Bošnjacima dobiju osip i temperaturu. Nedaju svoje osvajače Turke. Čak ga je nazvao pitomo ‘Vidovdankom’. Vidovdan je sjećanje na kneza Lazara i srpske mučenike koji su stradali na Kosovu u bitkama protiv Osmanlija 1389. Danas kada najnoviji muslimani Bošnjaci ističu i traže svoj identitet obavezno kao dio lične karte potežu i sevdalinke koje su oteli od drugih i prisvojili kao svoje kao i sve što su mogli oteti i koje nazivaju sevdaHlinkama, sa onim iritantnim slovom ‘H’ (malo više iritantno od suglasnika ”Ć’ ili ‘Đ’) kojeg guraju gdje treba i ne treba a svuda treba, ovu Safetovu ‘sevdaHlinku’ posvećenu Gavrilu Principu bi najradije progutali i zaboravli da mogu. A evo kako je ‘kum’ SDA Isović u bošnjački sevdah unio Principa, Srbe i Vidovdan. Uz pravi patriotski tekst i truba-muziku koja danas nervira svakog ‘osviještenog Bošnjaka’ sa razlogom i povodom.
‘Odjekuju zvuci dobošara//Sarajevo dočekuje cara//VIDOVDANAK za pohod bijaše//Ferdinad se krenu do Bentbaše//Gavrilo, Gavrlilo//Mladi junače iz Bosne//Tvojih se djela Gavrilo//Zemljaci tvoji ponose//Mladi junače iz Bosne//Gavrilo, Gavrilo Principe//Sunce sinu sa plavih visina//Sakupi se narod iz daljina//Smjeli junak u narodu bio//sa tri pucnja cara usmrtio//Ropstvo teško a sloboda mila//Slavni narod Principa Gavrila//Gdje Miljacka teče još i sada//Spomen osta na pločniku grada’…
* Vremena su čudna a ljudi još čudniji. Ko bi pomislio ‘čuda da se dese’ pa da Miljacka Principove stope i mostove odnese? A dešavaju se čuda. Danas i lik Principa u pomenutom filmu Mensur u svojim staračkim danima u Beogradu, priča o ‘ugroženosti Bošnjaka’. Tako je i sa ovom još uvijek živom himnom Vidovdnu, Srbima i Principu, koju je odpjevao ‘kum’ stranke SDA Safet Isović. Kao da je ‘genetski predodređen za himne’. Poslije ove, opjevao je onu poznatu koja se danas ‘pika’. ‘Šehidski rastanak’. Uz tekbire, zov džamije i ezana-molitve. A ono prije? ‘Ajte molim vas, pa ‘kum nije dugme’.
‘Samo još jednom da mi je//Ispred džennetske kapije//Da na krilima ezana//Stigne miris Ramazana//Iz naše čaršije…
Ne sumnjam da je Safet samo ovim stihovima zaslužio raj ili džennet. Međutim, šta će mo sa Gavrilom? Da li se tamo na Onom Svijetu slušaju sevdalinke?
If, so, tj. ako se slušaju, neka se obrati pažnja, molim fino, na ovo. Još tada je Gavrilo srbovao a Safet Isović opjevao, da je sa ‘tri metka’ pogodio u metu. Možda je čak i digao tri prsta a nije ostalo zabilježeno.
photo : Safet Isović, omot ploče o Gavrilu Principu, arhiv
