NASER ORIĆ PRIHVATIO A AVDO PALIĆ ODBIO ‘EDUKACIJU’ : Enklavi Žepa je bila namijenjena sudbina Srebrenice, Avdo Palić (4. April 1958 – 1995) pukovnik ‘pomrsio je račune’ Sarajevu i zato ga nema među narodnim herojima, zato ga nisu previše ni tražili kad je uhapšen, zato su se poigravali sa identifikacijom njegovih posmrtnih ostataka skoro deceniju, ne spominje se često ni u Udruženju ‘Majke enklava Srebrenica i Žepa’ Munire Subašić
a/ Može se ‘zvanično’ i nezvanično Sarajeva upinjati ‘na sve četiri noge’, istina je poznata. I Srebrenica i Žepa su blago rečeno ‘žrtvovane’ samo radi jednog cilja : da bi NATO bombardovao Srbe, zaustavio rat a Alija Izetbegović mogao ‘pregovarati o svojoj državi’, bez obzira na sve žrtve. To se u žargonu kaže ‘mahnuto’. Alija Izetbegović je odnio dobro čuvanu tajnu u grob ali iako postoji još živih svjedoka, tajna ostaje tajnom, svjedoci su se zakleli šutnji. Među najprozvanijima su Naser Orić i Haris Silajdžić. Kasnije će se to dodatno učvrstiti potpisom u Dayton-u kojim je Alija dao i ostavio ove enklave Srbima, Republici Srpskoj, zaradi brda ponad Sarajeva gdje su organizovano dovožene žene, djeca i preživjeli muškarci, mnogi su završili po dijaspori Evrope, Amerike, Canade ili Australije.
Trideset godina poslije genocida u Srebrenici još uvijek se o Žepi govori šapatom i sakrivaju se ratne igre vrha ArBiH i vlasti SDA. Srebrenica je totalno ‘progutala’ Žepu, bez obzira što je ime ovog gradića u nazivu udruženja ‘majke nad majkama’ Munire Subašić, Žepe ‘nema nigdje’ i samo se usput spominje. Više o tome znaju u porodici ratnog komandanta Žepe Avde Palića i Žepljani kojih ima više u St. Louis-u u Americi ili okolo Sarajeva, nego u Žepi, međutim njihova priča više nije uopšte medijska vijest. Forsira se genocid i Srebrenica i Naser Orić, tamošnji komandat, inače kriminalac i ratni zločinac koji je za razliku od Avde Palića pored toga što je ‘zlatni ljiljan’ još i ‘narodni heroj’.
b/ Avde Palića nema na listi narodnih heroja ArBiH iako je ostao do zadnje minute u gradu i sa narodom koji je većinom bezbjedno evakuisan uz njegove pregovore, pri samom kraju je zarobljen a kasnije i ubijen nakon zarobljavanja od starne vojske Republike Srpske, nije povinovao naredbama u Sarajevu i nije dozvolio da se Žepi ‘desi Srebrenica’. Prema izjavama mnogih preživjelih svjedoka a što potvrđuje i supruga Avde Palića pukovnika ArBiH koji je tim činom posthumno odlikovan – Esme Palić, Sarajevo je bezobzirno i morbidno odbilo bilo kakvu pomoć ovoj enklavi, oglušilo se na silne pozive Palića, da bi Avdo nakon što je uspio izdogovarati sa Srbima konvoje i sa njima prevoz Žepljana na sigurnu teritoriju, sam otišao na sastanak u komandu OHRA u Žepi gdje su ga preuzeli vojnici a kasnije i ubili te zakopali na tajno mjesto.
c/ Supruga Palića sa tugom i rezignacijom je o tome javno svjedočila više puta u medijima tvrdeći da vlast u Sarajevu nije učinila ništa da spasi njeng muža iza kojeg su ostale dvije kćerke. Nisu ni prema njoj bili ‘merhametli’, izbacili su je, deložirali iz stana kad joj je stan bio najpotrebniji. Razlog : Avdo Palić je bio jasan i glasan – nijedna politička stranka nije dobrodošla u Žepu. Valjalo ga je kazniti, a sa nji i narod Žepe. Odbio je napustiti narod i vojsku mjesec dana prije pada Srebrenice kad je došla naredba da se javi na nekakav ‘kurs edukacije’ u Tuzli, smatrajući to budaleštinom i neozbiljnošću. Naser Orić je ‘prihvatio’ i nije se nikad vratio u Srebrenicu, Avdo je ostao i skoro dvije sedmice dana nakon pada Srebrenice, još se borio u Žepi i spašavao narod evakuacijama. Iz Sarajeva su mu javljali ‘žao nam je, ne možemo ništa pomoći niti učiniti‘, kaže supruga Esma, a zapravo nisu htjeli ništa ni pokušati.
d/ Izgleda morbidno ali tačno, Avdo je ‘pomrsio račune’ vrhu vlasti u Sarajevu i u Žepi se nije ‘desila Srebrenica’. Zna se, imaju zapisi da je Haris Silajdžić dok su mu javaljali kako pada Srebrenica (11. jula 1995), ustao i izgalamio se na kurire jer ga ‘ometaju dok spava’. Alija i on su ‘planirali’ da bi oko 5,000 mrtvih u Srebrenici ‘stvari preokrenulo u našu korist‘. Preračunali su se ali ‘na bolje’, broj je daleko veći, da nije bilo Palića ko zna koji broj bi bio konačan.
Iako je u Žepi bilo mrtvih blizu hiljadu u silnim borbama, i dan-danas se samo priča, govori, donose rezolucije i deklaarcije jedino o genocidu u Srebrenici, Žepu niko ne spominje, jer je ona samo kolateralna šteta plana Sarajeva. Pitanje je zašto Munira još drži u imenu svoje udruge naziv ovog grada, kad svi znamo da je Munira dio ‘zvaničnog Sarajeva’ i SDA politikanstva, da ima obraza, izbacila bi ime tog gradića iz imena svoje SDA udruge. Kako nema ni želje ni o braza, Žepa će se i dalje spominjati samo u nazivu, udruženje će raditi po svome. Međutim, i islamski vrh u BiH bez kojeg nema ništa činiti kao i vlast sa kojim je srastao, prate jedni druge, ali i vojni ne zaostaje. Avdo Palić je tako ostao ‘needucirani’ vojni kadar ArBiH za razliku od bandita i ratnog profitera i zločinca Orića, o kojem se snimaju dokumentarci za djecu uš kolama i pišu knjige, i koji je za razliku od Avde i na listi ‘narodnih heroja’. Što dođe kao kazna Paliću što se nije htio ‘educirati’.
e/ Koliko je koštala ta ‘edukacija’ danas čitamo u brojkama i dovljenju, a niko se ne pita zašto se umjesto ‘doškolavanja’ pred sami pad enklava, nije krenulo sa sinhronizovanim napadima radi proboja obruča, iz pravca Tuzle i iz Srebrenice istovremeno? Odgovor se zna, broj mrtvih bi sigurno bio velik ali ni blizu današnjem koji još nije konačan. Suruga Palića tvrdi da se u Sarajevu nisu ni trudili da išta poduzmu da se njen muž spasi jer nije ubijen odmah a znalo se gdje su ga odveli. Niko nije ni prstom mrdnuo. Poslije je, kad se vidjelo i saznalo da je ubijen, kaže supruga Palića, sama, više od Amora Mašovića tragala za otkrivanjem grobnice i ponalaska tijela muža i u tome je i uspjela. Još 2001. je pronađeno tijelo njenog muža i izvršena identifikacija, međutim vlast Sarajeva je manipulisala podacima. Tvrdilo se da je ‘nepotpuna identifiakcija’ da bi Palića sahranili pod N.N. na nekom groblju u Visokom, gdje je ležao sve do 2008, kada je navodno upotpunjena identifikacija. Čitavo vrijeme ovih sedam godina su optuživali Srbe da kriju mjesto ukopa Palića, tražeći i intervenciju OHRa, a što je bila laž, tvrdi supruga, rekla sam im za grobnicu, znali su, a i identifikacija je bila gotova odmah 2001. Poslije, 2008. su ga prekopali i sahranili uz sve počasti u haremu jedne džamije.
f/ Osim za smrt muža, supruga Palića krivi ‘politku’ i zbog zapostavljanja žrtava Žepe i naroda tog gradića. Tako će u inetrvjuu za Radio Sarajevo 2019. reći kako je blizu 900 Žepljaka palo u odbrani i borbama za slobodu a ‘nema ih nigdje’. Tu i tamo se pokoji put posjete groblja i uče dove, ali vrlo rijetko, kada se pomene i Žepa.
‘Srebrenica i tragedija Srebrenice je, da tako kažemo, kontaminirala ovaj prostor. Medijski i svaki drugi prostor zbog težine tog zločina. Sve što je došlo poslije, a puno je nevolja bilo i prije i poslije, sve je palo u sjenu. Meni se čini dirigovanim ponašanje i politike i svih onih oko politike. Izvukli su Srebrenicu, i neka su, jer Srebrenica jeste najobimniji zločin, genocid bez presedana na tlu Evrope, ali ima zločina i u drugim mjestima. Definitivno su pali u sjenu. Žepa je imala istu sudbinu. Isto joj je bilo propisano. Mi koji smo tamo bili, znamo šta smo preživjeli i kako nam je bilo… ‘
Dodala je i ovo.
‘Avdo Palić je otišao na pregovore. Zarobljen je 27. jula u bazi UN-a u Žepi, a povod je bilo blokiranje posljednjeg konvoja civila i ranjenika, jer je ratni zločinac Mladić shvatio da nema više civila, a da se Avdo Palić i vojska nisu predali. Imao je dosta prilika da ode iz Žepe, ali nije otišao. Zvali su ga da dođe u Sarajevo na edukaciju, ali nije htio jer je znao da se dešavaju loše stvari oko enklava. Ostao je na svom zadatku do kraja, ja sam sve alarmirala da oslobode Avdu kada sam čula za zarobljavanje, jer sam znala da neće biti odmah ubijen, da će biti prvo ispitivan, a postoji mogućnost i da se dobro istrguje u razmjeni. Mišljenja sam da se moglo uraditi puno više na Avdinom spašavanju ali…‘
***
Naravno da je moglo da se htjelo i planiralo. Međutim, ko će spašavati ili braniti ‘needuciranog’ i neposlušnog komandanta, valjalo je spasiti ‘akademca’ Nasera Orića. I spriječit da se istina o Srebrenici i Žepi pročuje. Ostalo je sve bh ‘istorija’: našli su mu mjesto u haremu džamije i sad imaju prostor i lokaciju za dove i slikanja.
Mada se ne zna zašto : kad već nije narodni heroj, čemu ta parada i farsa!?
photo : supruga Avde Palića Esma sa slikom muža, 2019, arhiv
