Konačno smo dočekali javno priznanje SDA mafije o Alijinoj ideji stvaranja ‘islamske krijeposne države’ ; tursko–bošnjačko glasilo SDA ‘Stav’ je u svom predzadnjem broju izložilo analizu ‘fildžan države’ u tekstu Farisa Nanića ‘Šta ako ne bude Bosne jer podjela je pred vratima’
Naravno da Milorad Dodik radi na razbijanju ovakve države BiH kakva ona jeste već duže vremena ali nije ni ‘maslo Bošnjaka za Ramazana’. Ova ideja im, ma kako to već decenijama nevješto sakrivali – nije strana, samo su čekali priliku da to mogu bezbolno saopštiti. Kako je po dešavanjima u BiH i po tvrdnjama kontrolisanih medija iskonstruisana mantra da je bez SDA u vlasti nemoguće da iko drugi spasi ili spašava državu koja je već ‘u ratu’ i kako su sve želje i predviđanja o kažnjavanju, smjenjivanju ili zatvaranju Dodika očigledno otpale budući da je država poslije oktobarskih prošlogodišnjih izbora ‘izdata’ i ‘predata u ruke Dodiku’ a SDA odbačena i od bh političkih stranaka i međunarodnih moćnika u BiH, polujavna teza o islamskoj ‘krijeposnoj državi Bosni’ začeta na Prvom Bošnjačkom Saboru 1993. godine stupa na scenu. I to kroz usta SDAovog ‘senatora’ Farisa Nanića i preko glasila SDA tursko-bošnjačke tjedne novine ‘Stav’.
Kao što znamo, na ovom zasjedanju i saborovanju u hotelu u Sarajevu ‘Holiday Inn’ nakon što je već Alija Izetbegović pristao na podjelu države na tri nacionalne jedinice (plan podjele BiH i okončanja bh rata januara 1993 – UN diplomate Cyrus Vance i David Owen, plan je prihvatio Izetbegović ali ga je odbilo vodstvo Srba), dok je u Vel. Kladuši Abdić proglašavao autonomiju ‘Zapadna Bosna’ skoro u isto vrijeme Alija je smislio naciju Bošnjaci i formalno ‘povukao’ potpis države na planu kojeg je prihvatio. Paralelno sa ‘stvaranjem nacije’, međutim, otišlo se u javne zahtjeve da se prihvati podjela Bosne i da Bošnjaci imaju svoju ‘krijeposnu islamsku državu’, kako ju je nazvao jedan od zagovarača, koja bi obuhvatila ‘teritorij pod kontrolom ArBiH’. Skupu je prisustvovao i tadašnji premijer Haris Silajdžić koji se zalagao za takvu opciju a koji će kasnije pa i danas negirati postojanje bilo kakve slične ideje.
Alija je imao iste misli i sadržaje u svojoj ‘Islamskoj Deklaraciji’ i nimalo mu ta ideja podjele i stvaranja islamske države nije bila ni mrska ni strana ali je to na Saboru odbio jer je ocijenio da ‘nisu stvorene pretpostavke ni prilike’ za takvu akciju, što su kasnije često koristili kao njegovu ‘mudrost’ i želju za multietničkom i demokratskom državom koja mu nije dolazila ni u snu, kamo li na javi. I što naravno nije istina, vidimo i živimo i sami smo svjedoci takve ‘mudrosti’ već tri decenije, gdje je svako zajedništvo i svaka multietničnost satrana u korjenu.
Osim analiza islamske države na saborskom zasjedanju, njeni obrisi su javno i publikovani, potrudio se za to i autor tog projekta Adnan Jahić u listu ‘Zmaj od Bosne’ od 27.09.1993. Jahić je inače bio tada predsjednik SDA Tuzla. Projekat islamske državice snažno je podupirao i ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić tadašnji Reis (‘potpiši Alija pa nek’ je ko avlija’) pravdajući to ‘željom naroda’, na stvaranju muslimanske državne zajednice na čelu sa nekakvim ‘šurama’ Alija je radio svo vrijeme dok se narodu poturala priča kako ‘od toga nema pojma’, jer BiH je i muslimanska, i srpska i hrvatska, ko drugačije kaže taj laže. Tako su nas javno lagali decenijama, hinjeći građansku BiH što čine i danas a sve se radi da nestane države BiH, tako se ponašaju i danas u vlasničkim strukturama države. Svaki pomen zajedništva, zajedničkog ili demokratskog suživota, dočekuje se ‘na nož’, i dan-danas je za vlast u BiH i Republika Srpskka i Herceg-Bosna čista dijaspora. Tamo se ide samo kad su izbori i kad se mora, kad se formira vlast.
Na tome se radilo i tokom rata, tako će u svojoj knjizi bivši ministar odbrane Hamdija Hadžihasanović potvrditi da su u Iranu kad se išlo na potpisivanje ugovora o isporuci BiH oružja, na ‘stolu stajali ugovori sa memorandumom ‘Islamic Republic Bosnia and Herzegovina’ a što je ministar odbio potpisati dok se ne ispravi, i vrlo brzo razriješen dužnosti. Polujavno su se kroz medije protezale glasine kako nam Slovenci i drugi prave ‘non-papers’ i kako nam svi rade o glavi dok su se u ratu etnički očišćenim teritorijama već uveliko stvarale podjele iz ‘naših redova’. Kao i Dodik, samo sa drugačijim opravdanjem.
Javna je tajna da je želja bošnjačke vlasti i SDA da se malo i trguje teritorijama i da bi podjelu BiH potpisali ‘s nogu’ samo kad bi nam Srbi za Republiku Srpsku dali malo Sandžaka, jednom prilikom je i Dodik nagovijestio da se ‘o tome razgovaralo’ ali nije išao u detalje. Ali, problem je u percepciji Sandžaka ; za Bošnjake to je prostor od Užica do Ulcinja, za Srbe to bi bilo možda malo Novog Pazara i Sjenice, ali niko zvanično nije taj proces otvorio sve do ovih julskih dana kada je SDA glasilo ‘Stav’ preuzelo tu ulogu. Valjda se čekalo da ‘situacija’ u BiH postane tako napeta da ‘zajednički život više nije podnošljiv’, a ‘međunarodne snage neće da učine ništa’. Za razliku od njih, domaća vlast sve čini da države zaista nestane.
Istina, i prije ‘Stava’, ovu podjelu je oživio 2018. islamski radikal akademik Ferid Muhić, nekadašnji komunista i član privatne akademije iz Novog Pazara Zukorlića-BANU, aprila mjeseca u jednom listu, tvrdnjom da bi kad bi se otcijepili ‘Bošnjaci procvjetali’. Pa se pozvao na činjenicu da Crna Gora ima manje stanovnika pa je država, da je ovakva zajednica ‘mučenje’ jer pola države drže Srbi a trećinu Hrvati, čak je tvrdio da je o tome razgovarao i sa Alijom. Njegov probni balon je nehotično ili namjerno napuhao i sadašnji Reis političar Kavazović u intervjuu za BHRTV 18.11.2021. godine, kada je između stalog naglasio da ‘ne postoji nigdje u svijetu nijedna država koja je Bogom dana za svagda, a da ne postoje razgovori s vremena na vrijeme da se društveni ugovor obnovi. Potrebno ga je stalno obnavljati. Zbog toga i u Bosni i Hercegovini je potrebno da iz dekade u dekadu dolazimo do tog obnovljenog društvenog ugovora…’. Dakle, sve se može ako se hoće, a hoće se.
Najdetaljnije i najpreciznije je pak o ovoj ideji progovorio ‘zagrebački picek’ kako su ga zvali, nekadašnji šef kabineta Alije Izetbegovića i njegov savjetnik Faris Nanić, sadašnji predsjednik Fondacije ‘Alija Izetbegović’ u Sarajevu a ovjerio list ‘Stav’, glasilo SDA i IZ BiH. Nakon što je izanalizirao sve što međunarodna zajednica odobrava Dodiku i sva sadašnja dešavanja u BiH, zaključio je uz montiranu naslovnicu na kojoj je Edin Forto ‘indijanac’ a izaslanik američke administracije Escobar ‘kauboj’ ovako.
“Da bi Bošnjaci opstali kao politički narod, nacija, potreban im je politički, državni okvir. Ako je Bosna i Hercegovina u sadašnjim, iako međunarodno priznatim granicama teško opstojna, čak i uz kiparski model faktičke, ali nepriznate podjele o kojem se spekulira, treba razmišljati o alternativama”. Dajući do znanja da ima još planova i opcija, zaboravljajući sasvim silne prijetnje i Dodiku i svima uokolo BiH ili ultimatume Denisa Bećirovića, i ‘svaki pedalj države BiH’ i ‘šehide’ i žrtve na kojima je sva snaga država naslonjena na njihve kosti, naravno okrivljujući sadašnju vlast bez SDA za ovakvo stanje u BiH. Nije potvrdio, ali možda tu ima i mjesta za SDP ‘B planove’ ministra Zukan Heleza, mada je naglasio da nejvjerovatnije nema BiH snage da išta učini ratom.
Da bude ironija veća, ovu vijest nam saopštava niko drugi do ‘senator’ SDA pa se može smatrati da je to i želja Bakira Izetebgovića, samo je on nije smio javno saopštiti. Podsjećamo, Faris Nanić je nakon 19. oktobra 2019. u vrhu ‘savjeta senatora SDA’, u fantomskoj hrpi ‘zaslužnih Bošnjaka’ koji će brinuti o SDA politici i državi, dakle dolazi nam ‘voda sa izvora’. U tom ‘savjetu senatora’ pored Nanića su sve ’eminentna imena’ SDA mafije i Islamske Zajednice. Tu su pored njega i Selmo Cikotić, Nedžad Branković, Edhem Bičakčić, Mehmed Ćorhodžić, Senad ef. Bistrić bivši bh ambasador, Edib Bukvić (na bošnjačkom Saboru jedan od najglasnijih uz Cerića za islamsku državicu), Mirsad Veladžić i još desetine ‘zaslužnih Bošnjaka’ i ’eminentnih stručnjaka’.
Faris Nanić je posebno i od Boga odabran da nam saopšti ovu vijest i želju o podjeli BiH, jer njegove zasluge su neizmjerne. On je za one koji neće da znaju jedan od najjačih aduta i glavnih kadrova Hasana Čengića (nosilac crne američke liste) bivšeg ratnog logističara ArBiH i predsjednika Sabora IZ BiH i osuđivanog pa oslobođenog hadžije koji je šurovao sa Irancima i mudžahedinima i raspolagao sa milijardama pomoći BiH u ratu koja lova je tragom nestala. Nanić je bio i podpredsjednik i član Upravnog odbora ‘humanitarne organizacije’ (TWRA, direktor Sudanac El Fatih Hassanein) koju su Amerikanci nakon rasturanja terorističkog kampa Pogorelica u BiH ‘zatvorili’ i putem koje se ratnih godina prikupljala i distribuirala pomoć za BiH prikupljena uglavnom u islamskim zemljama. Silne knjige o donacijama za BiH koje su ispisane pa nestale bestraga zataškavanjem od strane vlasti SDA i IZ BiH od Malezije do Beča i Austrije, Naniću nisu nepoznata literatura. Međutim, iako je ta pomoć navodno bila za nenadjebivu svjetsku ‘silu nebesku’, nestala je i više niko na nju ne misli, evo Nanić više ne polaže ni nade u odbranu države takvom armijom. Više je za ‘mirni razlaz’, jer se ‘ovako ne može’.
Faris Nanić je također i živi dokaz da se o ratu u BiH i poslije u Zagrebu pažljivo i snažno odlučivalo o sudbini Bosne, sve pod krovom Zagrebačke džamije i SDA Hrvatske, od Salema Šabića, Šemse Tankovića do ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića.
photo : naslovnica islamističkog radikalnog tursko-bošnjačkog glasila ‘Stav’, u okviru : Faris Nanić, arhiv
