Otto Von Bismarck Emir Suljagić i anatomija ‘Munira politike’ : privatizacija genocida i Memorijalnog Centra i najnoviji skandal u Potočarima : direktor groblja bukvalno najurio novu švedsku ambasadoricu u BiH ispred vrata jer je po utvrđenom protokolu planirala posjet Potočarima i Opštini Srebrenica u istom danu. A ima i toga:‘nula donacija nama do sada’.

 

* Mediji u BiH su pocrvenili od stida izvještavajući nepotpuno i namjerno o ‘skandalu u Potočarima’. I nije im prvi put, to im je ‘Božji zadatak’ i ‘patriotska obaveza’ kad izvještavaju o Potočarima najpoznatijem bh groblju žrtava genocida, po kojem su Potočari odavno pretočeni u političku pozornicu i medijsku ‘svetu kravu’, o kojoj se tako i izvještava
Umjesto da skandal koji to zaista i jeste označe i opišu tačno, jer ima ime i prezime i zove se Emir Suljagić, novinari su u centar skandala stavili ni krivu ni dužnu novu švedsku ambasadoricu u BiH Helenu Lagerlöf sve sa montažama njene slike i načelnika Srebrenice sa četničkom šajkačom, čime su po ko zna koji put BiH obrukali i ako će mo pravo i ugrozili i otežali našoj rad diplomatiji. Istovremeno su pokazali da su Potočari političko gnijezdo Sarajeva, privatizirani kao i država, da se zloupotrebljavaju i obezvređuju te da permanentno postaju ‘država u državi’. Da pod plaštom žrtava genocida i sve u skladu sa ‘Munira politikom’ (po predsjednici udruženja ‘Majke Srebrenice’ Muniri Subašić) koja je inačica i politike Islamske Zajednice BiH i političara Reisa Potočari istupaju kao država u državi.

* Suljagić, inače vjerski i politički konvertit je javnosti odavno poznat po svojim mrzilačkim, ratnohuškačkim komentarima i uplivima u sve pore države i njene politike, prepoznat davno i kao bot SDA/DF IZBiH koalicije skupa sa bratom Reufom Bajrovićem, po njegovim ličnim opservacijama načisto je u svojoj oholosti izgubio kompas. ‘Nogirao’, osramotio i uvrijedio švedsku ambasadoricu koja je samo stigla u BiH, koja je za jednu od prvih posjeta po dolasku odabrala posjet Potočarima i vlastima Opštine. Degutantno je i ogavno, narcisodino i egoistično pojašnjenje Emira Suljagića koji je vratio ispred vrata svog ureda ambasadoricu jer po njemu ona ne može u istom danu posjetiti i Potočare i načelnika Opštine Srebrenica Grujičića, notornog negatora genocida. Zbog čega je Suljagić sebi uzeo za pravo da mijenja i zvanični protokol stranih diplomata.

* Priča tako, kako je ambasadorica ‘od njega krila’ rutu posjete, pa kad je saznao da je zvao ambasadu dva puta ali oni ‘nisu htjeli promijeniti protokol‘ nakon čega im je rekao da NJ.V. Helena ‘nije poželjna u Potočarima’ (on je rekao ‘nema Bujruma’ da ga Šveđni bolje razumiju), ne pitajući se da li je svjestan šta govori. Da neko direktora groblja u stranim ambasadama pita kako i kada se utvrđuje protokol stranih diplomata? Ili, otkud mu pravo da na to utiče i da o tome odlučuje, te može li se protokol promijeniti za sat ili dan? Njemu ‘čuvaru bh genocida’ i države Tite mi, sve staje pod kapu i sve mu ‘sliši’. Još se bezobrazno hvali a Avdo Avdić i ostala bošnjačka novinarska pera zapisuju kako ju je nogirao. ‘Strastveno i uljudno‘, kaže ovaj direktor za manipulacije, uz daljnje pojašnjenje saznajemo i kako.

Došla je zamjenica šefa misije. Prvo sam svoju zamjenicu zamolio da se pozabavi time, onda kad ni to nije pomoglo ja sam izašao i rekao da ne mogu doći kod nas, ponovio sam ono što sam prethodno rekao. Dva puta sam im rekao da to ne rade. Memorijalni centar Srebrenica nije mjesto koje je usput kad kreneš kod načelnika. Ako dođeš ovdje, posveti nam taj jedan dan. Ovo je kombinacija ljenosti i kolonijalne arogancije. Ona se usudila doći meni na vrata nakon što sam ja dva puta rekao da nisam zainteresovan. To je horor. Oni se ponašaju kao da je ovo Namibija i početak 20. stoljeća”, poručio je Suljagić

* Naravno, poslije ovakvog dočeka švedska ambasadorica je otišla sama ispred kamena genocida i odala poštu, uslikala se i nestala iz Potočara. O posjeti načelniku opštine Srebrenica nema vijesti, ali iz njenog kratkog obraćanja na zvaničnoj stranici ambasade posjetila je i opštinu. Da li je prvo, što je Suljagiću prevažno, bila kod ‘četnika načelnika’ ili je prvo došla pred njegova vrata, saznaće se, međutim slika švedske ambasdorice koja stoji sama i klanja se žrtvama ostaće zapisana u istoriji kao jedna od sramnijih iz Potočara. ‘Majka nad majkama’ Munira kao i bošnjački mediji su događaj isklesali baš onako kako se voli čuti i po tim izvještajima proizilazi da je NJ.V Helena čim ide u posjetu Grujičicu poznata kao ‘ona koja negira genocid‘. A pozitivni kometari Suljagiću padaju kao oni načelnici Sarajeva Benjamini kad razvija bajramsku baklavu na Baščaršiji.

* Ružno je, bezobrazno i bahato ovakvo ponašanje vodstva Potočara ali nije neočekivano. I nije prvi put da iz Potočara koje je odavno privatizirano kao i sve žrtve i genocid, dolaze slični signali. No, ono na kraju izjave Suljagića o švedskoj ambasadorici je više od sramote. Citiramo.
‘I ako misle da nas mogu ucijenjivati novcem ili donacijama, neka i to zaborave. Mi smo od Švedske dosad dobili tačno nula maraka’ – obrazložio je svoj herojski postupak razlogom više direktor Suljagić, iz čega proizilazi a što će mo kasije pojasniti, da je bilo drugačije i da su pale donacije, možda bi Emir i zažmurio i otvorio vrata svojih dvora. Ima iskustva u tome. Švedska je članica EU gdje mi trebamo kao da uđemo, u Švedskoj ima najmanje 80.000 naših izbjglica koji su se tu snašli i otpočeli novi život, pomaže i donacijama i ulaže u invsticije koje se mjere u desetinama miliona eura. Da, ali to je sve državu BiH a ne za ‘državu Potočare’ i Emira, pa se sve to ne pika. Tamo gdje nema komandanta miševi Suljagićevog tipa kolo vode, skupa sa opjevanom a korumpiranom bogatašicom Munirom sa stanom i nekretninama u Sarajevu. Zna se da je Grujičić načelnik Srebrenice negator genocida ali poBogu ljudi, on je načelnik i posjeta njemu stranih diplomata nije ni prva ni zadnja, niti znači da su svi njegovi posjetioci isti kao i on. Osim toga, kada su u pitanju žrtve i muslimanština nacionaliste Suljagića treba podsjetiti na činjenicu da ni njegovo ‘maslo nije za Ramazana’. Naime, on je jedan od rijetkih u BiH koji je podržao Izrael a Hamas proglasio ‘četnicima’ još odmah nakon 07. oktora prošle godine, dok Munira koja kao i on ima stavove i mišljene o svemu i svačemu, još uvijek se o tome nije izjasnila.

* Stranog diplomatu druge zemlje u našoj, mogu proglasiti ‘bez Bujruma’ odnosno nepoželjnim samo Predsjedništvo BiH ili MVP naše zemlje, no kod nas to može učiniti bezbolno i direktor groblja. ‘O, mumine, o Bujrume’! Ili, obrtno, razguli odavde. I da se zna, ‘bez Bujruma’ su Munira i kompanija proglasili mnogo njih. Više nego eljko Komšić u bh Predsjedništvu gdje glumi Hrvata. Tu je nepoželjan ruski ambasador u BiH i MVP Rusije (koji je za Biseru Turković itekako ‘sa Bujrumom’), zatim predsjednik Hrvatske Milanović, srbijanski predsjednik Vučić, pa bivši premijer Crne Gore Abazović i tako redom i listom. Bila je i bivša hrvatska predsjednica ‘Kraljica Balkana’ ali ne dugo, brzo joj Munira ‘oduzela krunu’. Čim ti Munira ili Suljagić izreknu ‘hatiferman’, ne ulaziš u njihovo carstvo. Pojašnjenja su uvijek ista. ‘Ko negira genocid taj vrijeđa majke i žrtve i ne treba nam’. Nema pravdanja ni naknadnog obrazloženja ili nijekanja. Iako su se mnogi od nepoželjnih pravdali da nisu rekli to što im se navodi da jesu, džaba. Recimo Zoran Milanović je ustvrdio da nije negirao genocid već je izjavio da je bilo u Svijetu mjesta sa većim žrtvama, kao recimo Holokaust, ali kasno. Munirina strela je ispaljena i ‘odškartala ga’. Isto je prošao i Dritan Abazović, iako nije negirao genocid, zna se šta je rekao.
Privatiziranje genocida i žrtava dakle nije strano, Suljagić je samo nastavio tamo gdje su drugi otpočeli. Tako je Ćamil Durković bivši načenik Srebenice juna 2015. nakon što je bio uhapšen sa Naserom Orićem na putu prema jednom džematu u Švicarskoj, zaprijetio da ‘neće biti komemoracije ako se Naser kao i on ne pusti na slobodu‘. Zamislite, ratni zločinac i batinaš Orić je bio važniji od žrtava Srebrenice i da ga nisu pustili, Ćamil i Munira bi svima otkazali’ Bujrum’ i 11. juli. Srećom, pustili ga, ucjena sa žrtvama upalila. Preko žrtava, prijetnji i ucjena Suljagić je uspio izdejstvovati sporazum kojeg su potpisali Reis Kavazović i predstavnici političkih partija po kojem će se debeli procenat budžeta isplaćivati njemu, a što čine i Federacija, Kantoni i Opštine utrkujući se ko će dati više za povratnike kojih nema, i za žrtve dok, on troškari i kao i Reis megalomanski ‘gradi’ stvarajući kordone uposlenika, honorarnih suradnika i štokakvih stručnjaka. Čak nam priprema i školske udžebnika uz print svojih knjiga iz iste radionice, odakle su štampane i knjig eo izučavanju gnocida u Africi. Štamparije i web projekcije i ‘projekti rade punom parom, nesmije niko ništa reći, odmah je četnik ili negator genocida.

* Svi znamo da je Suljagiću dozvoljeno sve, pa čak i da određuje cijenu patriotizma i zaštite žrtava. Podsjećamo šta je Suljagić političar i menadžer pisao i kako je pljuvao i cipelario VP Christiana Schmidt-a. Nazivao ga okupatorom, Švabom, nacistom, potomkom Hitlera, onim što Bošnjacima čini aparthejd, nazvao ga je čak i Bismarckom. Kolonizatorom i porobljivačem, implicirajući na vodstvo Pruskom i Njemačkom ‘gvozdenog kancelara“ Oto fon Bizmarcka (1815-1898), pod čijom kapom je Nemačka postala moderna i ujedinjena nacija a prije toga Pruska vodila kolonizatorske ratove sa destinama zemalja u Evropi. Izdavajmo njegov post od 30.08.22, nakon što je VP nametnuo dio pravila o izborima, gdje je istupao kao i Reis ili SDA vođa. ‘Potrebno je da bh. građani uzmu stvari u svoje ruke i odluče šta će uraditi. Nema tog okupatora u istoriji naše zemlje koji je prema nama iskazivao ovu vrstu prezira i nepoštovanja. Christian Schmidt naprosto ne može nastaviti da obavlja posao Visokog predstavnika. Vrijeme je da ide kući. On nije Bismarck, ovo nije Namibija i mi nismo Herero. I nije 1884.’.
Zbilja, ne bješe 1884. već 21. februar 2023. kada je isti taj Bismarck ‘nametnuo’ jedan član Zakona o Memorijalnom Centru Potočarima kojim je dao Suljagiću na raspolaganje 6 miliona KMa namijenjenih za komemroracije, da može da ih utroši u druge svrhe. Od tog datum Bismarck ‘Švabo Šmit’ ima Bujruma kod Emira, bukvalno se ne vadi iz Potočara. I od tada je po Suljagiću ‘Švabo Šmit’ ugledni diplomata. Ima od nameta selameta, nego! Istu metaforu sa Namibijom Suljagić je napravio i u ovom svom skandalu sa švedskom ambadoricom u BiH Helen jučer. Koja se ‘usudila njemu doći na vrata’ , nazvavši je ‘kolonizatoricom’, ‘lijenom i arogantnom’. Što u prijevodu uz ono ‘donacija nula’ znači daj lovu i bićeš počasni gost. Neviđena blamaža i bruka, valjda je gopsođa Helen dobila ‘išaret’ a što je za pametne dovoljno.

* Još veća tragedija bh politike i politike Potočara gdje je svako dobrodošao ‘ako je s obrazom‘ tj donacijom (a dolaze sa poklon čekovima, kolima, frcaju marke sa svih strana) kada će dobiti sliku sa Suljagićem koji uči dove i pelješi kosti žrtava genocida, jeste činjenica da je tu istu ambasadoricu iz Švedske kojoj su prišili epitet negatora genocida, primio u posjetu i zamjenik predsjedavajućeg bh Parlamenta Denis Zvizdić a primiće je i ostali državnici. Koji su, zamislite u koaliciji tri decenije sa negatorima genocida i četnicima. Ko je ovdje lud a ko zbunjen, znamo ko je normalan?
Ko je ovdje država a ko Oto Von Bismarck?! Zna se, ali što bi rekao ministar Helez ‘nesmijem ti to reći’, lagodnije je odšutati. Ko bi u ovom ludilu volio da ga oglase četnikom i negatorom, kad može drugačije.

photo : švedska ambasadoricau BiH Helena Lagerlöf u Potočarima, arhiv