ŠUTIM, DAKLE POSTOJIM – Sarajevo šuti o Thomsonu sa razlogom, propali ‘Evropski Pulizzer’, novinar Dragan Bursać megafon Bošnjaka se raspojasao također – sa razlogom
– Koncert Marka Perkovića Thomsona u Zagrebu na Hipodromu, njegovih pola miliona posjetilaca i poštovalaca a posebno njegove pjesme i ustaški pozdrav ‘Za Dom spremni’, ne silaze sa novinskih stupaca. Redaju se kritike i pohvale, sve zavisi sa koje strane puše ili duva. Međutim, ‘zvanično Sarajevo’ nijemo i, što bi rekao najpoznatiji sarajevski a posebno bošnjački kolumnista Dragan Bursać da ga ‘ceo svet razume’ – ‘ni mukajet’.
Posebno se naoštrio i raspisao profesor, pisac i novinar, na ‘sve četiri strane’ medija, svuda gdje kolumna ima i svoj značaj i cijenu. Pa onako patetično kako počinje svaku kolumnu, sa onim ‘možete li zamisliti’, rasčlanio je ustaše, Hrvatsku, EU i sav ostali svijet na ‘proste činioce’, Thomsona posebno. I lijepo to opisao, nema šta tu dodati. Međutim, ima za oduzeti. Ovaj ‘Evropski Pulizzer’ ovjenčan nagradom za svoju novinarsku priču iz bh rata, osim što piše kolumne i knjige, svaki dan je i na tv, ‘gostuje’ i prepričava. Nekad kaže ‘ima nade za ovu državu’, sutradan već veli ‘nema države’, ali uglavnom svoje pero šilji i oštri na Srbima i Hrvatima. Bošnjake, odkada je napadnut i popljuvan uz priču o ratnom zločinu ArBiH ‘Crvena trenerka’, spominje samo kao čuvare države, finu i napaćenu naciju i žrtve kojima svi drugi rade o glavi. Dodik mu je najomiljenija tema.
– Čim je zaboravio silovanje devetogodišnje curice od strane ‘gazije’ ArBiH iz svoje priče i bacio se na oku i uhu slađe teme, od njega nema većeg borca za državu. Kad je opisao miris Ramazana u Banja Luci, poslije toga ništa više nije za njega isto. Ne zna se kad stiže na predavanja kad stalno piše ali se zna da je ‘živi dokaz’ da Srbi i Bošnjaci mogu skupa, samo ako se ‘četnik’ kako su ga zvali, preobrati ‘na pravi put’.
Eto, poslije svakodnevnog analiziranja Dodika, na red je došao Thomson. Bursać se raspričao a osim jezika i brade koja je sama po sebi izrasla od zadatih tema, čak je i pristojnu majicu sa motivom džamije i stećka posebno obukao za omiljenu tv parlaonu ‘Face’.
“I ne-Thompson nije incident. Nije ni puki proizvod tranzicijskog desničarskog ludila. On nije anomalija. On je pravilo. On je ogledalo. On je sinteza onoga što Hrvatska danas, na žalost, jeste. A još više – on je ono što Evropa u svom desničarskom zanosu, i antimuslimanskoj, antiljevičarskoj i antihistorijskoj ofanzivi – tek postaje.”
– Tako je zaključio ‘Evropski Pulizzer’ čija evropska nagrada odavno vrijedi koliko i plaketa ‘najministar’ Rame Isaka. Ima više razloga za ovakvu tvrdnju. Ni Bursać nije ‘incident’ niti ‘anomalija’. On je pravilo i razbijeno novinsko ogledalo sa skupom apanažom za njegove jednosmjerne kolumne.
Ne treba ići daleko, u samo ovoj rečenici rekao je mnogo. Čim je povezao koncert Thomsona sa ‘antislamskom’ ofanzivom, sve je jasno k’o dan. U tim pjesmama nema ništa ‘antiislamsko’.
Ne sviđa mi se nikako ustaški pozdrav ni ‘domoljublje’ Thomsona, dakako ni pravdanje premijera Plenkovića ovog najblaže rečeno nasljeđa Franje Tuđmana, koji je odavno izmiksao kosti partizana i ustaša (a Srbija kosti četnika i partizana), no ne mogu nikakao svariti ni ‘bursaćevštinu’. I postavljam sebi pitanje da li je ikada napisao ijednu kolumnu o političarenju Reisa Kavazovića, o korupciji i kriminalu SDA mafije, pa recimo o diplomi Sebije Izetbegović (jer se dotakao drugih falsifikata i kupovine bh diploma), o islamističkim orgijama po Sarajevu sa zastavama terorista ISILa, Irana ili Palestine, o premlaćivanju LGBT+populacije po sarajevskim sokacima, a unaprijed znam, i svi znaju. Nije. Dao se na UZP i četnikovanje Dodika, predao se zapravo rigidnoj politici SDA u razbijanju države koju tobože sam na braniku spašava. Od ‘podstanara’ države i ‘dušmana’ Srba i Hrvata.
– Smeta mu Thompson, ali u skladu sa naručiocima himne-kolumne ne smeta mu javno potvrđeni ustaša Ante Prkačin. Smetaju mu ‘Čavoglave’ ali mu ne smeta kad ‘majka nad majkama’ ode u Bleiburg ili na proslavu ‘Oluje’ u Knin. Ma ovo još hoću reći. Ako ikada napiše slatku kolumnu o Mustafi Busuladžiću, Đozi i ostalim nacistima iz redova NDH – hodžama i Reisima kojih je prepuno Sarajevo i čija imena su po uličnim tablama i nazivima škola, ‘skunuću mu kapu’. Glavu sa bradom neka zadrži.
Oni su ‘malo žešće ustaše’ od Perkovića a Bursać se svaki dan šeta ispred njih i ‘tekbira’ im.
photo : Dragan Bursać na tv ‘Face’, arhiv
