Zapišavanje teritorija i omeđavanje spomenicima se nastavlja : ljiljan visine 20 metara iznad tunela ‘Ivan-Sedlo’ utvrđuje ‘granicu‘ sa ‘nepostojećom Herceg-Bosnom‘ …
Granice između država i teritorija se obično ucrtavaju prirodnim resursima, rijekama i planinanama dogovorom, može i drugačije kada granice idu kroz ulice i sokake pa i kroz dnevne boravke građana. Živi dokaz je naš Dayton, ima još dokaza u istoriji država i prava. I one se obično verifikuju na zakonodavnim organima u vladi i Parlamentu, u BiH takvo pravilo ne važi zbog čega tri decenije nakon raspada Yugoslavije i danas imamo pitanje granica i linija neriješeno. Čak više, imamo još jedan najnoviji način omeđavanja i zapišavanja teritorija ‘osvojenih’ u ratu koji je u BiH zaživio kao ‘normalan’ proces identifiakcije države i njene granice. Nelegalnim postavljanjme križeva, krstova ili gradjom džamija i drugih bogomolja. Usljed čega je u BiH na sceni nevjerovatno ludilo spomeničarenja i spomenika. Nakon što smo se džamijama pofino proširili i obilježili, sada se grade spomenci i jarboli po čukama i brdima sa nenadjebivim kraljevskim ljiljanom kao motivom naše prošlosti i budućnosti. Što veći ljiljan ili jarbol, što veća zastava to je veća vidljivost i vlast ne žali para, ‘radi se za državu’, a milioni KMa su već spiskani ili su spremni za krkačinu na spomenike, naše granične linije koje će se, tako planeri zamišljaju, jednog dana ucrtati kao zvanične granične međe.
Jedna inicijativa koja odavno tinja u glavama ‘autonomaške Republike Sarajevo’ i bošnjačke vlasti dobila je ovih dana ‘zeleno svijetlo’, već se razrađuju detalji i sprema lova za gradnju ljiljan spomenika visine 20 metara koji će se postaviti iznad tunela ‘Ivan-Sedlo’. Na prvi pogled klasično i već viđeno ograđivanje i omeđavanje teritorija, međutim ima razlike u odnosu na dosadašnje. Naime, inicijatori su odranije poznata ‘boračka udruženja’ i ‘Patriotske lige’ a lovu će dati opštine i država, no ovaj ‘spomenik’ je planiran malo drugačije. Po pisanju ‘Patria’ – novinske agencije režimskog medija u vlasništvu Bakira Alispahića bivšeg komandanta terorističkog kampa Bošnjaka i Irana ‘Pogorelica’ i nosioca crne američke liste sankcija, ovaj spomenik će biti ‘granica između Bosne i Hercegovine‘, dok su motivi ‘patriotski’ ka i uvijek. ‘Čuvanje kulture sjećanja i uvažavanja boraca ArBiH i trajni simbol mira, suživota i kolektivnog pamćenja koji obilježava jednu od ključnih lokacija iz odbrambeno-oslobodilačkog rata koji podsjeća na nezavisnost i teritorijani integritet’.
Ovdje u pojašnjenju ‘paraju’ naša čula riječi kao što su ‘granica Bosne i Hercegovine’ i njen ‘teritorijalni integritet i suverenitet‘ sa čim je sve rečeno. Granica BiH sa ‘Jugom’ je ovdje na ‘Ivan-Sedlu’, i čim prođeš tunel, ti si zapravo u drugoj državi.
Nema se tu šta dodati, može se čovjek samo oduzeti, ako hoće.
Postavljenjem ovog spomenika kao ‘granice’ zvanično Sarajevo zapravo priznaje i legitimira ‘Herceg-Bosnu’ i ujedno govori koliko im je stalo do Hrvata u BiH i zajedništva. Zvanično pizde i kmeče na svaki pomen ovog ratnog ustrojstva teritorija dok istovremeno postavljenjem graničnog međaša liljan-spomenika de facto priznaju tu tvorevinu.
Prije neko dan se u bh medijima osulo i drvlje i kamenje na UZP i udruženi ratni zločin na proslavi ustanovljenja ‘Herceg-Bosne’, koliko već danas, ucrtavaju granice Bosne na ‘Ivan-Sedlu’ i daju joj legitimitet. Ujedno dezavuiraju i bagatelišu odluke Međunarodnog Suda BiH o ‘uzp zločinima’ i osuđenicima u tim procesima.
Ne može bolji i snažniji poklon Hrvatima.
photo : screen naslovnica novine ‘Patria’ i vizuleni izgled budućeg graničnog ljiljan-spomenika na ‘Ivan-Sedlu’, arhiv
