REKORDERI U PRAZNICIMA : državni praznici su u odnosu na islamske nevidljivi i ako se slave pretvaraju se u vjerske, islamski – samo neka smo čitavu godinu u džamiji ili uz džamiju
* U ‘građanskoj’ državi Bosni i Hercegovini, slaviti državne praznike je bogohulni i izdajnički posao. Oni su nejedinstveni i skoro nevidljivi i uglavnom zgodni datumi za svađe, stare rasprave, jedni slave a drugi neće, ako ih se ipak i prisjetimo u FBiH jer se u ostalim dijelovima države ne osjete, postaju više vjerski nego državni, proslavljaju se uglavnom na Kovačima i po ‘šehidskim’ grobljima. Nama u BiH su forsirajući takvu ‘praksu’ načisto ogadili čak i one praznike koje smo slavili oduvijek, kao što su Nova Godina, 08. Mart ili 1.Maj. Nisu zabranjeni naravno, ali nisu odavno ‘naša tradicija’.
Kad su u pitanju vjerski islamski praznici koji se sve češće nazivaju i kulturnim, praznici su opštenarodno veselje i slave se uglavnom kao državni a Islamska Zajednica se potrudila da ih ima što više, da što duže traju i da ih ‘pravilno rasporedi’. Da nas čitavu godinu utjeraju u džamiju ili vežu uz džamiju, jednostavno smo ‘bizi’ cijelu godinu dana. Uz napomenu, uz ove vjerske praznike se ne preporučuje održavanje kakvih drugih manifestacija koje ako su i zakazane, odlože se, ‘radi mira u kući’. U državi.
* Evo šta sve slavimo i kako je to ullema u Rijasetu ‘Takvimom’ – kalendarom odredila za 2025. bolje znanu kao 1447. godina, kao što znamo mi smo u 15 vijeku. Ima tu još dodatnih ‘dana i noći’ van ‘Takvima’ koje proslavljamo kao što su neki ‘dani’ Turske, dani pobjede Erdogana nad ‘Gullenistima’, dani Saudi Arabia, Dani Palestine, ‘Dan bijelih traka, ‘Dani Ajvatovice’ i sličnih bratskih praznika, ali to su slavlja po ambasadama i drugim destinacijama koje prihvata IZ ali nisu uvrštene u kalendar.
S početka godine, 02. januara praznik je ‘Lejletu-r-regaib’. Ako neznaš arapski, čitaj na bosanskom, slavi se dan, odnosno noć kad je u ljubavnom zanosu, dakle u sexu začet Poslanik Muhammed. Ovo sa dva ‘m’ se sada pravilno tako piše. To je jednostavno rečeno ‘dan ili noć želja’ i proslavlja se kao i svi ostali praznici dovljenjem i klanjanjem u slavu što je ‘majka Amina zanijela’. Skupštine medžlisa – slavili smo tokom čitavog januara i februara 2025, Rijaset pravi spisak Medžlisa.
‘Lejletu’l-miradž – nam dođe 26. januara 2025, a to je valjda noć u kojoj je Poslanik Muhammed ‘uz Božiju pomoć uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao’, te noći 621. godine. Nosili su Poslanika vjernici iz džamije do nebesa, što bliže Bogu’, i tu je Poslanik po predanju ‘razgovarao sa Bogom’. ‘Lejletu-l-berat’ – je vrijeme za slavlje 13. februara 2025, slavi se 15-ta noć mjeseca ‘Šabana’, osmog mjeseca hidžretskog kalendara. Onda slavimo ‘Prvu teraviju – 28. februara 2025, zatim ‘Prvi dan ramazana’ (početak posta) – 1. marta 2025, zatim smo veseli u prazničnom okruženju zvanom ‘Lejletu-l-bedr – 16. marta 2025. ‘Bitka na Bedru’ i Pobjeda se slavi u svim džematima 17. marta 2025. a onda proslavljamo ‘Ulazak u i’tikaf – 20. mart 2025. godine (I’tikaf na čistom bosanskom podrazumijeva povlačenje u džamiju i boravak u njoj određeno vrijeme radi ‘ibadeta’ i molitve), pa opet još ko zna koji po redu ‘Lejletu’ – ‘Lejletu-l-kadr’ – 26. marta 2025, kad je izvršena ‘objava Kur’ana’.
U matu slavimo, slavili smo, molim za halal tj. oprost zbog brkanja vremena – ‘Prvi dan ramazanskog bajrama’ – 30. mart 2025., pa dva dana ‘Ramazanskog Bajrama’ a onda nam poslije ‘Najdražeg’ stiže ‘Dan šehida – drugi dan Bajrama – 31. marta 2025. Poslije slijedi praznik ‘Skupština IZBSA – 12. aprila 2025., zatim ‘Dan džamija – 4. maja 2025. Slijedi ‘Dan Arefata – 5. juni 2025., tada smo proslavili brežuljak iznad Mekke 20 km gdje polažu testove za hadžije naši kandidati svake godine, zatim dolazi ‘Kurban-bajram – 6. juna 2025. kada proslavljamo i prinosimo žrtvu Bogu i odajemo počast hadžijama ‘uz genocid nad janjcima’ i ostalom stočnom fondu uključujući i deve.
Nova 1447. hidžretska godina – stiže nam u goste 26. juna 2025, iza nje je ‘Dan sjećanja na genocid u Srebrenici – 11. juli 2025, prije toga je ‘Dan Ašure – Jevmu-l-Ašura’ – 5. juli 2025. (kad slavimo preživljeni potop i Noevu Barku), onda se prisjećamo i slavimo ‘Dan sjećanja na genocid u Prijedoru – 20. jula 2025. iako moramo to reći genocid tu nije utvrđen pravosnažnim presudama već odlukom Rijaseta. Slavi se i 31. maj ‘Dan bijelih traka’ ali ga nema u ‘Takvimu’, ‘Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike – su narezani u periodu od 29. do 31. avgusta 2025, ‘Mevlud – rođenje Poslanika – se slavi 4. septembra 2025. a ‘Centralne mevludske svečanosti medžlisa – također septembra 2025. Evo još jednog ‘lejletu’ praznika – ‘Lejletu-r-regaib – 25. decembra 2025, a uduplan je kažu zato jer je hidžretska/lunarna godina desetak dana kraća od godine po gregorijanskom kalendaru.
* Dakle vidite kako smo ‘pravilno raspoređeni’, nijedan dan ili mjesec bez slavlja, molitve i džamije, ne ide i bez podsjećanja.
U Kalendaru IZBiH nema ‘Ajvatovice’ (‘najvećeg muslimanskog dovišta’ kako ga nazivaju pogrešno jer se zna da je to Kaba), odnosno ‘Dana Ajvatovice’ ali se on slavi ‘po našoj tradiciji’ više od 500 godina, uz napomenu da su nekadašnji ‘komunisti ukinuli ovaj praznik 1946 godine’, da bi ga ‘sadašnji komunisti’ obnovili 1990. ‘Dedo Alija’ nije zaboravio ‘Dedu Ajvaza’.
IZBiH je baš darežljiva po slavljenju i prazničarenju. Ko ima-ima. Eto, recimo ‘Kurab-Bajram’ se slavio samo četiri dana’, međutim kod ‘Ajvatovice’ je rekord nad rekordima. Manifestacija će ove godine trajati 16 dana. I još se naziva i ‘kulturnom’. Iako nije bilo ranije jer ‘Ajvaz Dedo’ (drugo ime i prezime nije zabilježeno) nije to znao, od ove godine će se tu raspravljati o Srebrenici, genocidu i Rezoluciji UNa. A sve samo zbog legende i mita o ‘Ajvaz Dedi’ iz Pusca, za kojeg se ne zna tačno ni da li je Bošnjak ili Turčin ni kad je tačno umro, rođenje je valjda zabilježeno? Obzirom da su ovdje Turci glavni svake godine, biće da je Turčin ali naš svejedno. Ovdje je više Turske nego Bosne. Priča koja se priča kaže da je bio ‘prvi komunalac’ Prusca i okoline, da su onda vladale ogomne suše i nije bilo vode a ‘Ajvaz Dedo’ je učenjem satima i noćima i molitvom Allahu ‘razbio stijenu’ i voda je potekla a on drvenim koritom doveo vodu u grad. Eto, vi novi komunalci, učite infrastrukturu, ne bacajte pare džabe, molite se i biće vode. U to ime se svake godine ovdje na hiljade vjernika dovuče autobusima iili dođu kolima, i onda se dovi uči, održavaju se sesije, posebna atarakcija su turski orkestar za zabavu i učači-pjevači ilahija i kasida, najviše pažnje izazivaju ‘konjanici i barjaktari’ koji stižu kao nekada u odori našoj, turskoj i na konjima i šetaju gradom, vitlaju sabljama i tekbiraju a raja duševljena. Ovu manifestaciju uglavnom plaćaju državni organi, Predsjedništvo najčešće i skupa je, ali se isplati. Nekome. Završnu scenu zabiberi Reis govorom a onda vjernici tekbirima i dovom. Dođe čak i Naser Orić na svom konju a Ćamil Duraković njegov drug iz lova bez konja. Prusac oživi a posebno ugostitelji i hotelijeri te auto-prevoznici. Dakle, ‘Ajvatovica’ nije samo ‘kulturna’, ona je i turistička, udruženo vjerski turistička.
Nekadašnja podpredsjednica Federacije dr. Melika Mahmutbegović je za ovu manifestciju rekla da je ‘naša odrednica u budućnost’ i ‘ideologija budućim naraštajima’, plativši 500.000 KMa iz budžeta kao svoj poklon generacijama.
photo : jedan od reklamnih plakata uz ‘Dane Ajvatovice, arhiv
