DOSANJANO DJETINJSTVO : Poslije blage reprize Reisovog Bajramskog prijema, ministar Zukan Helez na novom bilateralnom zadataku u Maleziji ostvaruje svoje dječačke snove i naše potrebe, na redu je Iran akoBoda i Amerika dopuste
Život je jednostavan, treba ga znati razumjeti i uživati. I treba sanjati uz taj užitak, jednom se živi. To je najbolje shvatio ministar BiH za ‘zajedničke oružane snage’, zvanično šef bošnjačke komponente OVO i ONODSZ BiH (Ovo i ono i društvena samozaštita), čovjek koji živi ‘Bosniaks Dreams’, nešto što se po uzoru na američki, zove ‘Bošnjački San’. Ono, kad nešto silno poželiš pa ti se i desi.
I desilo se. Ministar koji nije volio vozove već nebeski prostor, avione, puške i ostale nedostupne dječje igračke, dosanjao je svoje propuštene dječačke snove. Pa se igra i zabavlja a sa njim i čitava nacija koju predstavlja. Nema dana da se ne poigra ili sa pištoljem, ili češće sa puškom, granatom, dronom ili helikopterom a sa njim se igra i čitavo Ministarstvo. Veselo duštvo. U toj zaigranosti i podsjetniku na sretno i siromašno propušteno djetinjstvo kad se igralo plastičnim i drvenim pištoljem ili pištoljem za vodu, pairnim avionima ili praćkom, ponekad vazdušnom puškicom, čak i ‘klisačom’, kad se ‘ratovalo’ po harmanima i sokacima improvizovanim oružjem i oruđem, ministar crpi snagu i kalemi svoje snove napredujući u njima. Život mu je pružio šansu i treba je iskoristiti. Jednom se živi a ministar možeš biti kad poželiš i kad te voljena stranka i vjera ustoliče i pruže ti šansu.
U toj stalnom košmaru između djetinjstva i stvarnosti, živi i uživa svoju ulogu naš ministar, predsjednik, državnik, vjernik i patriota. Iz najdubljih namjera ostaje neshvaćen ali ‘san mora postati stvarnost’, inače ne bi bio ovakva gromada kakav jeste.
Ne treba mu zamjeriti, treba ga podržati jer je nepokolebljiv a nadasve uspješan. Danas u Istambolu, sutra u Bruxellesu, prekosutra u Washington DCu. Svuda na bedemu države, svuda stamen ‘kano klisurina’ i nepobjediv a sa njim nam takva i država. Svrati ponekad i u dijasporu Republiku Srpsku, kad to obaveze, sigurnosna situacija i prilike dozvole. Tek kad ode, ako se to ikada desi jer u BiH se iz fotelje odlazi samo u sanduku ili na ‘tabutu’ iz ‘zajedničkih oružanih snaga’, tek tada će mo svatiti koliko ga nismo ozbiljno shvatali. I koliko će nam nedostajati.
Njega ne mogu pogoditi zlurade ili dobronamjerne kritike ako takvih uopšte ima, to ga samo ‘jača i čini ubjedljivijim da je na pravom putu’, on odlično zna šta radi i kako se brani bh grunt, genocid, vjera, naše nebo i naše rijeke i planine. Naš identitet. Sve što je naše a već je naše samo to treba prepoznati na još ne izmjerenom ‘svakom pedlju’ države.
Ne zamjerite mu što ponekad u svom snu i pretjera, snovi su to, ej bre, bolan. Zna se kome to smeta, ‘dušmanima’, zato je ministar svaki dan spremniji a sa njim i mi, država. Imamo sada najjaču armiju, najmodernije dronove i helikoptere, pištolje marke ‘Redžo Bekto’ i puške naše domaće, oklopna vozila, putnička vozila, imamo uniforme i čizme, sve imamo. Ljudi dobrog srca daju a mi širokogrudi ne znamo odbiti. Prije Njega, nismo imali ništa, sad imamo ni sami ne znamo šta nemamo.
Jučer nam se dječak iz Bugojna javio sa najnovijom verzijom puške iz bratske Malezije (u sredini gore, na slici) gdje bilateralno obavlja i funkciju predsjednika države, čim je obavio svoju svetu dužnost kopirajući Reisa Bajramskim prijemom, odletio je. Na kojem prijemu je ovaj praznik opisao kao ‘našu budućnost’. Prije toga smo ga vidjeli na slikama domaćih pušaka i granata, dronova i helikoptera. Snovi se šire, njegov pogled doseže u nebo i šire i dublje. Uskoro će akoBogda jedna sličica stići i iz Teherana, neka ‘dušmanni’ pričaju šta hoće, dječak plovi svojim utabanim stazama djetinjstva na dobrobit svih bošnjačkih naroda i nacija. A kad obećani helikopteri iz Amerike stignu pa obećani turski dronovi kad sa našim domaćim kineskim kad zaparaju nebo, onda će se tek vidjeti da se isplati i sanjati i živjeti.
Našem ministru više ni nebo nije granica. Nema je, javljaju iz BHANSA – bh Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i ostalim vazdušnim strujanjima. Uništio je ‘Viaduct’ a da ministru niko nije to dojavio. On je to ionako znao, ali sram ih bilo, morali su mu to dojaviti. ‘Čim se vrati iz Malezije, ministar će granicu uspostaviti’, javljeno nam je iz ureda ministra. Kako? ‘E, to vam ne možemo reći zbog poznatih sigurnosnih razloga, morate nas shvatiti’ – obavijestili su nas. Shvatamo. Shvatili smo to odavno.
photo : montmontaža Cross Atlantic, ministar Helez Zukan djetinjstvo i stvarnost, arhiv
