Ako je ‘par šamara’ ratnim zarobljenicima i civilima od strane pripadnika ‘časne ArBiH’ iz Bužima policajca Vahida (Vahidin) Bajrektarevića uzrok smrti četiri zarobljene osobe zbog čega je dobio 12 godina zatvora, koliko bi onda trebao dobiti optuženi ratni zločinac general Atif Dudaković sa jaranima za preko 300 ubijenih i nestalih?
* Odmah odgovor na ovo hipotetičko pitanje iz podnaslova : Dudaković i ekipa neće dobiti ništa (postupak se vodi već više od 12 godina, svjedoci su kao po pravilu ‘zaboravni’ ili ‘neuračunljivi’, ‘plaćeni da tako govore’, ‘mijenjaju iskaze’, pojavljuju se novi nalazi o uzrocima smrti žrtava… ), osim ‘potvrde o poštenju’ – oslobađajuće presude. Ne zato što nije bilo krivičnog djela već zbog toga što se zna i dokazuje u praksi da ArBiH ‘nije počinila nikakav zločin a posebno ne onaj ratni’. To je bila ‘časna’, ‘multietnička’ ArBiH koja je branila i odbranila državu (!??), zbog čega se ‘neće dozvoliti izjednačavanje’ zločinaca Srba i Hrvata sa ‘gazijama’ ArBiH i koja je ratovala samo sa Konvencijama o ljudskim pravima u rukama umjesto oružjem. Uz ‘časni Kur’an’ u džepu umjesto municije.
Ovaj bošnjački narativ nije od jučer, on se legalizirao i u pravosudnim bh institucijama, u političkim strankama Bošnjaka i ‘normalno’ egzistira i u medijima svih ovih decenija poslije rata a rezultat su oslobađajuće presude i u bezrezervnoj finansijskoj pomoći optuženima za ratne zločine od strane državnih institucija i organa.
Još jedan presedan kao pravilo odlično funkcioniše a to je da ArBiH nije imala logore ni zatvore, to su imali ‘oni drugi’, čak i pored činjenice koja govori da je svako brdo ili selo imalo svoj zatvor ili logor, čak i pored pismenog dokaza za suprotno. Naime, specijalni izaslanik UNa Tadeusz Mazowiecki posjetio je sve logore i zatvore u BiH o čemu je sastavio Izvještaj po kojem je u FBiH bilo 400 i kusur takvih ratnih objekata, jedan od njih je, eto zle sudbine čak i današnja zgrada gdje je smješteno bh Tužilaštvo.
* Jučer je po povratku iz Njemačke gdje je zgladio (Bošnjaci to obrazlažu tako što vele da nije primio poziv na urednoj adresi) a na osnovu potjernice uhvaćen Vahid Bajrektarević, jedan od desetak (rijetko) optuženih i osuđenih ratnih zločinaca ArBiH, pripadnik policije 505 Bužimske brigade i sproveden na izdržavanje kazne zatvora od 12 godina i odmah su uslijedili pomenuti narativi kao pravilo. Medijsko retuširanje istine i ‘rajcanje’ naroda. ‘Dodik slobodno šeta i prelazi granicu kad hoće a naš gazija je uhapšen samo radi par šamara autonomašima’ u bh ratu i krajiškom sukobu.
Svako ko pročita ovakav patriotski naslov bule Elmedine Muftić, vjeroučiteljice i ‘spisateljice’ te kolumnistice sa web fašizoidne sraone Bošnjaci.net, ne može ništa drugo pomisliti nego da je na djelu još Bogzna koji po redu ‘državni udar’, da su ‘dušmani’ Srbi i Hrvati sa ‘domaćim izdajnicima’ ovladali bh pravosuđem i ono što je najslađe : i tužioci i sudije su glupe neznalice i u funkciji razbijanja države te u izjednačavanju ma šta god to značilo agresora i oslobodioca. Drugo ništa ne može pomisliti ne samo bilo koji pravnik, čak ni notorna Benjamina Karić, ona posebno, već i obični građanin. Zbilja, tako mu i ‘dođe’. Samo ‘dušmanin’ tužilac i još veći od njega neprijatelj države sudija bi mogao donijeti presudu po kojoj se ‘par šamara’ kažnjava sa 12 godina zatvora i definiše ratnim zločinom. I to nakon višegodišnjeg sudovanja i dokaza te dva suda i dvije presude. A donijeli su i potvrdili Sudovi odluku pravosnažno. Zbog ‘pleske’ iliti šamara nije se krivično odgovaralo ni u Rimu, pitajte Benjaminu doktoricu sa ‘prestižnog Univerziteta u Travniku’, i tamo je to bio prekršaj. Udariš šamar bilo kome i odmah mu dadneš dva ‘cekina’ i nema sudovanja.
* Naravno, ni bula ni mediji koji su je odmah popratili ovom ekskluzivom nisu naveli ništa iz optužnice a ona kaže. U Bužimu je nekadašnji hotel ‘Radoč’, specijalno njegov podrum pretvoren u vojni zatvor i tu su se ‘šamaranjem’ lomila rebra, noge i ruke zatvorenicima onako fino i nevino da su od ‘šamaranja’ nogama, nožem, kablovima, ciglom, automatom ili tjeranjem na saopovređivanje smrtno stradale četiri osobe, tri iz redova ‘simpatizera autonomaša’ i jedan pripadnik vojske Ap ZB, ‘gazija’ koji je šamarao između ostalih bio je i Vahidin Bajrektarević. No, ni to nije sve. ‘Šamaranjem’ je ‘nestalo’, tačnije lišeno života i osam pripadnika vojske Republike Srpske, od kojih su nađeni posmrtni ostaci samo za jednoga.
Ovo i ovakvo ‘šamaranje ratnog zločina’ i zločinaca ArBiH bule Elmedine koja osim što ‘piše’ i redovno ‘fejsbuči’ sa Sebijom Izetbegović mlateći zastavama i slikama Izeta Nanića je ujedno i šamar bh pravosuđu, pa ako će mo pravo i udar na bh prvosuđe i državu, ali to je privilegija odabranih i nepisano pravilo.
* Radi osvježenja pamćenja buli Elmedini (i ne samo njoj) koja ratuje na ovakav način već deceniju i više, treba napomenuti da je u tom zatvoru-logoru u Bužimu hotelu ‘Radoč’ (‘odmah do džamije’, kako se sada obnovljena zgrada reklamira) bilo još ovakvih nestašluka i ovakvog ‘šamaranja’ ‘časne ArBiH’. 2010 je tako komandant Policije 505 Brigade Suljo Karajić zvani ‘Hodža’ sa grupom ”gazija’ osuđen na ukupno 39 godina zatvora od čega je ‘Hodža’ sam ‘zaradio’ 12 godina. Bilo je tu i odsijecanja glave i drugih dijelova tijela ‘autonomašima’ zarobljenicima i civilima te zakopavanja leševa na nepoznatim lokacijama, Sulji su uz jedvite jade dokazali samo batinanja i ubistvo puškom ‘sačmarom’ Amira Karajića zv. ‘Kolač’.
Ne znamo koliko je od utvrđenog Suljo izdržao u zatvoru (stručnjaci doktori i vještaci su nalazima branili i njega i njegovo patriotsko rastrojstvo zbog čega ‘nije znao šta radi’) a jeste tamo bio, međutim ono što se navodi u zapisnicima sa suđenja ledi krv u žilama. Međutim, kao i u presudu Vahidinu Bajrektareviću i njegovoj grupi ‘gazija’ tako i kod Sulje i u drugim postupcima pravilo je da je za državu sve dozvoljeno, zna se o ‘čemu se radi’. Ako su ubijeni ili premlaćeni Srbi, Hrvati ili što je najpoželjnije ‘autonomaši’, onda su i ‘šamari’ ove vrste najočekivanije sredstvo prevaspitavanja.
Dozvoljeno patriotsko sredstvo.
photo : dio grupe osuđenih ratnih zločnaca Nanić, Bajrektarević i dr, ispred Suda BiH, arhiv
