SVE NAOPAKO I PROTIV ANDRIĆA A KAKO VALJA : Sve je više doktora u politici raznih specijalizacija ali najviše fali najpotrebnijih – psihijatara
“Dođu tako ponekad vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati ” – napisao je davno akademik i pisac Nobelovac Ivo Andrić.
I bi tako. Nakon raspada Yugoslavije i dolaska ‘demokratije’ i višestranačja u politici, pamet je naprosto zaćutala. U politiku a posredno sa njom u vlast, ušla je sve sama gola fukara, bivši robijaši i svježi kriminalci, seoske i gradske varalice svih fela i zanimanja, šefovi nastalih stranaka preuzeli su vlast bez ‘metka’ od onih ‘mračnih komunista’ i pravo iz zatvora gdje su robijali zasjeli na kormilo nastalih državica.
Čim je zapucalo u BiH, prvi je stradao Andrić na Drini, njegova glava je frcila i nestala u valovima zahvaljujući ‘intelektualcu’ SDA nekakvom ‘gaziji’ Šabanoviću, ostala je još ali ne zadugo ova mudrost pisca jer smo već na ‘prvim demokratskim izborima’ vidjeli kako doktori i naučnici ‘fizikalci’ lijepe plakate barabama i kriminalcima budućim predsjednicima, ministrima ili načelnicima koji su na posterima izgledali moderno i savremeno sve dok ne progovore.
Da bi rakrinkali Andrića do kraja, oni su ipak progovorili a mi slušali. Donijeli su propise da se na svakom brdu, u svakoj ulici i u svakom zaseoku otvori po jedan, dva ili tri ‘univerziteta’ ili ‘koledža’ (sve sa zvučnim imenima i sa prefixom internacionalni) i nekoliko akademija pa su onda prvo sebi dodijelili doktorske titule i diplome a onda razvili pravu trgovinu. Ko više plati postaje veći stručnjak ili bolji specijalista a može i akademik, sve je riješeno.
Nastala je opšta ‘jagma’ za doktorima u političkim strankama i u poslaničkim klupama, jer su šefovi stranaka tako dokazivali svoju snagu i moć partije te njihov naučni i stručni angažman. Posebno strka se odvijala u izboru savjetnika i diplomata gdje su sve sami i provjereni doktori i specijalci, za koje niko nikada čuo nije. Naravno, da bi se to ostvarilo, pvo su sebi ‘narezali’ a ‘pravim’ doktorima i nučnicima smanjili plate, čime im je posao uveliko olakšan.
Danas nema partije koja se ne može pohvaliti sa svojom menadžerskom i pametnom kadrovskom strukturom, sve su pune doktora i akademika. Pored onih što su u redovnom procesu došli do diplome a uvalili se u politiku zbog plate, prestiža i moći, u partije se slilo na stotine doktora, najčešće onih medicinske struke koji su studirali dok se pucalo ili su kasnije kupili taj ‘komad papira’ budući da je sudska praksa po tom bila i ostala indiferentna i mudra. Navalili ginekolozi, kirurzi, internisti, svi bi da uživaju za nerad umjesto da liječe ljude zbog čega su se valjda školovali.
Tako je Bakir Izetbegović u Parlament još prije tri decenije uvukao ginekologa a ima ga u kući i u bračnom krevetu a u Parlament kirurga Meliku Mahmutbegović koja je izvrsno liječila ‘šejtanske čvorove’ kirurškim SDA skalpelom. Otišla je poslije Melika, ali eno, Halid Genjac se tu kiseli još uvijek. Trenira na državi ženske organe. Milorad Dodik se upecao na otorinolaringologa, specijalistu za grlo, uho i nos Stevandića, ponekad koristi i kardiologa i internistu Đajića ali samo u kakvim žurkama ili šatorskim veseljima. ‘Trojka’ je doktorski zaigrala. U bh Predsjedništvu na islamologa dr. Denisa Bećirovića koji glumi ‘svog predsjednika’ Aliju, HDZ je prepun doktora ali šef i doktor inžinjer Čović vjeruje samo sebi, Nermin Nikšić je odabrao Benjaminu Karić doktoricu za rimske islamske baklave i tufahije, Konaković kao nastavnik fizičkog vodi diplomatiju a vladu Kantona uglavnom doktori sa studija tokom rata. Ramo Isak je priučeni doktor ekonomije no uspješno vodi FUP i tako redom i listom…
Stranke uz svoje doktore nas već decenijama tretiraju kao pacijente sa oštećenjem mozga a ne nude nam stručnjaka niti liječenja. U njihovim strukturama i kadrovskim križaljkama nema nikako ili ima samo u domenu incidenta psihologa ili nih najpotrebnijih – psihijatara.
Zna se i zašto, sve je to planski urađeno.
Političari su odavno mentalno oboljeli i kao i svaki psihički bolesnik neće niti namjeravaju to priznati. Svaki njihov potez, ‘stikovi’ ili izjave, upućuju na ovo teško oboljenje ali oni nam serviraju drugačije a mi pratimo dok nas oni umjesto ljekovima liječe svojim ‘lobotomija’-savjetima i propisima iz ‘ludare’. Da imaju takvih specijalista, oni bi među prvima prepoznali njihovu dijagnozu. Narod je to odavno verifikovao i bez njihovog nalaza ali nema snage ni moći da ih uputi na liječenje. Čak više, skoro sav narod je poprimio dosta simptoma od svojih ‘šefova’ mentalno ogrezlih i zaglibljenih u ove teško izlječive boleščine, zbog čega su nam države pretvorili u psihijatrije poluotvorenog tipa a narod u kolektivne pacijente.
Slučaj namjerno pogrešnog odabira doktora vidljiv je i kod mentalno rastrojenog i bolesnog Aleksandra Vučića u Srbiji. Eno, i on umjesto ličnog psihijatra, za novog mandatara vlade našao stručnjaka za gastritis. Nije budala koliko nam se čini da jeste. Slična situacija je nažalost i u ‘ostatku’ Regiona.
Situacija je odprilike ovakva. Narod pobudalio a političari sve zdraviji. Prave zatvore u njihovoj fiktivnoj borni protiv korupcije, umjesto da prave psihijatrije, čitavu državu pretvaraju u takvu ustanovu a mi ‘letimo iznad kukavičijeg gnijezda’.
Naopako dabome, ali isplativo i potrebmo a Andrića valja sručiti.
photo : ilustracija iz ludnice, arhiv
