OSMOMARTOVSKA RATNA ČESTITKA DIREKTORA : Sa prvobitnog razloga zatvaranja M.C. Potočara – ‘prijetnji i nesigurnosti zaposlenih’ Emir Suljagić direktor ovog Centra sa Reufom Bajrovićem, Ćamilom Durakovićem, advokatom Senadom Pećaninom i grupom ‘intelektualaca i pjesnika’ iscrtali naredbe državnim organima i traže proglašenje vanrednog stanja …
– Niko razuman ne može ostati ravnodušan pred prijetnjama i nesigurnosti bilo koga a posebno zaposlenih u M.C. Potočari koje su navedene kao jedini i osnovni razlog zatvaranja ove državne institucije i prelazak na njeno ‘online’ djelovanje suludim potezom direktora Emira Suljagića. Međutim, iako je kapije zavorio sa tim kratkim obrazloženjem, direktor nije iznio nijedan konkretan primjer prijetnji i zastrašivanja. Ne može se tvrditi da ih nije bilo, vjerovatnije jeste, ali u tom slučaju su se takve radnje morale navesti i pobrojati i sa njima su morali biti obaviješteni i organi Republike Srpske i svakako i prije toga državni bh organi.
Umjesto toga, Suljagić je povukao osoblje i žrtve u ilegalu, nekoliko dana prije zatvaranja Centra u svom poznatom stilu i sam je prijetio i ismijavao pripadnike Policije entiteta, hvaleći se da hrabrošću i prizivajući pad Dayton-a i povratak AIDa i Republke Bosne.
– Ovakav do sada neviđen potez zaključavanja kapija Memorijalnog centra i žrtava genocida podržao je i Reis Kavazović pozivajući državne organe i ‘Međunarodnu zajednicu’ da djeluju i zaštite M.C. Potočari također ne navodeći nijedan primjer ni prijetnji ni zastrašivanja ili ugrožavanja sigurnosti. Razvoj događaja i potez Suljagića je stoga očigledna namjera zloupotrebe i Potočara i žrtava genocida u sadašnjoj napetoj i teškoj situaciji u BiH o čemu smo već pisali. Najnovije javljanje iz Sarajeva čestitkom ženama uz 08. Mart uz pismo supotpisnika kao dodatak potvrdilo je našu analizu uvlačenja ovog najosjetljivijeg segmenta države BiH sa namjernim vršenjem pritiska i na međunarodne institucije, prvenstveno na visokog bh predstavnika Chmidt-a ali i na državne institucije.
Pod parolom “Molite za mir, djelujte za mir. Svijetu je potrebno oboje“, u osmomartovskoj čestitki Suljagić je poručio da su ‘žene okosnica institucija ove zemlje’ a onda dodao najvažnije : “Bez nas ništa ne funkcioniše. I zato nećemo stati”. Znači, kad mi odlučimo i kako mi odlučimo, tako će i biti. ‘Niđe’ blage veze sa mirom ili sa praznikom žena, čisti dokaz arogancije, moći i iskorištavanja žrtava u političke svrhe, budući da je odmah iza čestitke, javnosti servirano ‘pismo podrške’ koje sve razotkriva.
– Suljagić bi da ratuje, Reis bi da puca, hoće vanredno stanje, hoće svega i svačega. Mediji su ovo pismo nazvali ‘dramatičnim’ ali ono jeste takvo samo po sadržaju i po potpisnicima, za sada drugih pokazatelja nema. Dramatična je i kontroverzna i rečenica iz čestitke Suljagića u kojoj kaže ‘nastavljamo rad online prostorima, naš rad ne zavisi od zgrada već od posvećenosti istine koju nosimo’. Zato jer je milione ulupao u zgrade i kancealarije a sada tvrdi kako mu ne trebaju.
No, ‘pismo podrške’ je posebno interesantno jer otkriva prave namjere Suljagića, Reisa i bošnjačke vlasti. U njemu su izlistani zahtjevi bh tužilaštvu da se hapse Dodik, Višković, Siniša Karan, Nenad Stevandić, traže se od državnih Agencija posebne mjere zaštite lokalnih zajednica sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom u entitetu kao i institucije MC Potočari (koje, koliko ih ima?), nadzor i sigurnost nesrpskog stanovništava (?) i na kraju ono zbog čega je pismo i napisano. Traži se uvođenje vanrednog stanja u BiH. Kad znamo da je član bh Predsjedništva Željko Komšić nekadašnji član iste partije Suljagića i inače ratoboran kao i uvijek u nedavnim izjavama i sam spominjao vanrednu situaciju i vanredno stanje (‘mi to možemo, ko hoće sa nama neka ide, ko neće bez njega se može i mora‘, što znači kad ja i Denis Bećirović odlučimo da se uvodi vanredno stanje, baš nas briga što to neće podržati Željka Cvijanović), onda je sve jasnije. Želi se ovim isprovocirati donošenje takve odluke u bh Predsjedništvu a što je zapravo predzadnji korak do rata.
– Svima je poznato da proglašenjem vanrednog stanja u zemlji vrijede posebni zakoni i to je taj zahtjev ovog ‘dramatičnog pisma’, kojima bi se ispunila očekivanja i Suljagića i ratne bratije. Ništa drugo ne bi po njima važilo već zakoni Republike BiH.
Ne čudim se potpisnicima ovog ‘pisma’ Suljagića tipa njegovog ‘brata’ internet-džihad ratnika Reufa Bajrovića poznatog islamiste i radikalca, propalog političara iz nekakve fantomske ‘nevladine udruge’ jedne od većih korisnika love USAIDa budući da njih dvojica već godinama traže rata i siju mržnju po socijalnim mrežama i bh medijima, ili potpisu podrške nekadašnjeg vrsnog novinara Senada Pećanina sandžaklije (Sandžaklije su i onda u onom bh ratu bile glavna okosnica rata i države) a sada trbuhozborca SDA partije i branioca Fadila Novalića (koji se kao i Lagumdžija omrsio na genocidu iz budžeta Potočara pa mu se osladilo) pa čak mi ni podrška Jasmina Mujanovića mladog politikologa iz USA a na platnoj listi Suljagića nije iznenađenje, potpis Ćamila Durakovića ne vrijedi ni jednog slova, čude me ostali profesori i intelektualci iz dijaspore ili iz Sarajeva (Almir Bašović, Edina Bećirević, Hariz Halilović, Vahidin Preljević, Muamer Džananović), posebno me iznenadila ratnička podrška Faruka Šehića. Poznatog pisca i novinara i aktivnog učesnika prošlog bh rata.
Zato jer zna šta znači ovaj ratni poklič i što je sve to jednom preživio za razliku od ostalih.
I što i on i ostali potpisnici olako prelaze preko toga da bi ‘dolina bijelih nišana’ usvajanjem njihovih zahtjeva bila još veća i crnja.
photo : neizvjesna sudbina M.C. Potočari, arhiv
