MALO STATISTIKE ZA PRAVOSUDNE PRILIKE : Na reformu bh pravosuđa potrošeno je na stotine miliona iz kase EU i Amerike, i baš ‘smo se dobro reformisali smo se’ : sve legalno i po bh zakonu, samo za petorici sudija i tužilaca do kraja 2024 godine ‘kaznom’ suspenzije isplaćeno je 822.000 KMa!?
Ima VSTV, to visoko pa još tužilačko i sudačko vijeće koje se kao i bh pravosuđe reformiše već decenijama propise koje ne treba reformisati niti mijenjati. Niti se ima namjere za promjenama. Po tim propisima za krivična djela sudija i tužilaca predviđene su drastične ‘kazne’. Opomena, ukor, suspenzija, odbijanje postotka plaće za određeni period, suspenzija … Ima i Krivični zakon BiH odredbu koja kaže da je svako nevin dok se pravosnažno ne oglasi krivim, svega mi imamo u Zakonu. Tako, da, ako te čak i skebaju i optuže, plata ide na račun, sve dok te ne osude, čak i poslije. Posebna je to i specijalna pravosudna demokratija. Milina.
Za teška krivična djela ‘nosioci pravosudne funkcije’ bivaju ‘kažnjeni’ tako snažno a nježno da se isplati biti kažnjen.
Ko ne bi poželio da umjesto istrage, optužnice pa i zatvora ne bude ‘osuđen’ smanjenjem plate za, štaznam, 30 posto na šest mjeseci kad ima platu od oko 4,000 KMa? Kad je plata velika i može se. Ili, ko ne bi volio da ga umjesto u zatvor ili pod istragu stave pod ‘suspenziju’? Ma čak i zatvore a da plata dolazi? To ti je ono, nećeš raditi kao sudija ili tužilac jer si počinio teško krivično djelo, ili se sumnja da si to uradio, ali ćeš zato biti ‘kažnjen’ pa ćeš redovno primati platu. Pred VSTV ovo sudovanje se vodi u ‘disciplinskom postupku’, kao da je počinjen prekršaj a ne krivično djelo i svo vrijeme radiš normalno (osim ako si u pritvoru) samo te malo ‘udare po džepu’, ako je ono baš ‘teško djelo’, onda te kazne ‘suspenzijom. ‘Udalje te sa dužnosti’ ali te ne udalje od para i mjesečne plate sve dok se postupak ne okonča. A postupak kao i svaki postupak zna da se otegne, nekad i godinama. Nikom se ne žuri, sve polako i po zakonu.
Ako je štivo malo zbunjuće i ako znamo da je na desetine sudija i tužilaca u ovakvim ili nekim drugim sudskim postupcima, evo malo statistike za bh pravosudne prilike, da razgalimo dušu samo na jednom segmenu ‘kazne’. Na famoznoj suspenziji i na onima koji su vidljiviji od ostalih. Centar Civilnih Inicijativa je obradio statistiku i podatke pa našao. Do kraja 2024. samo pet (brojem: 5) sudija i tužilaca je tragom ovakve ‘kazne’ primilo u svoje džepove blizu milion KMa. Tačnije : 822.000 KMa. Ovu petoricu ‘veličanstvenih ‘ čine : predsjednik Suda BiH Ranko Debevec, sutkinja Dalida Burzić, te tužioci Goran Salihović, Božo Mihajlović i Diana Kajmaković, koji su zbog sumnje za počinjena teška krivična djela ‘udaljeni sa dužnosti’ do pravonažnog okončanja postupka. Tako je čekajući konačnu kaznu Dalida Burzić primila od septembra 2022 do 25.01.2025. nekih tričavih 98.685 KMa. Ranko Debevec je tek počeo a suspenzijom i primio je do sada 8.701 KM. Suspendovani glavni tužilac Goran Salihović koji je udaljen sa dužnosti septembra 2016. godine, umro je juna 2024. a da nikada postupak nije okončan, kao ni suspenzija na osnovu čega je do smrti primio ukupno 342.200 KMa. Koliki je to zakonski paradoks a užitak vidi se na primjeru Salihovića. Istraživan je i optužen za zloupotrebu u iznosu od 80.000 KMa a plaćeno mu je – vidjeli ste koliko. Državni tužilac Božo Mihajlović, kojem je do februara ove godine isplaćeno najmanje 315.400 KM osnovne plate još suduje i još mu traje ‘suspenzija. Prvobitno je dobio pet godina zatvora a onda je sve ukinuto pa ide nanovo. Od 31. oktobra 2022. godine do sada tužiteljici koja je udaljena sa dužnosti Diana Kajmaković isplaćeno je do februara 2024. godine 57.000 maraka plate, plata još teče jer nije ni do danas postupak nije okončan, tužiteljica je još pod suspenzijom od rada ali ne i od plate.
Podaci se odnose samo na pet nosilaca pravosudnih funkija, međutim ‘kažnjenih’ ima još. Dovoljno je i ovo za pistojnu glavobolje za koju nema suspenzije.
photo : ‘kažnjenici’ bh pravosuđa s lijeva, Dijana Kajmaković, Goran Salihović, Ranko Debevec, Božo Mihailović i Dalida Burzić, arhiv