EUFOR sevdaH reunion : Nije dijagnoza već bolest od koje nema lijeka, Bošnjake provocira sve što je srpsko i hrvatsko, čak i kad se pjeva sevdah, Himzo Polovina i Zehra Deović se okreću u grobu, nemirno spava i Nedžad Salković … Vojnik EUFORa ne spava nikako odkada je odslušao nacionalističku pjesmu ‘Rasti, rasti, moj zeleni bore’ u Vlasenici …
a/ Zna se, Božo Vrećo ne može pjevati sevdalinku (ili ‘skrnaviti našu sevdaHlinku’ kako se na čistom jeziku zove i brani sevdalinka, upamtite već jednom to naše zakonom zaštićeno slovo ‘H’) ne samo zato što je ‘drugačiji’, da ne kažem kao oni – ‘gay’, već zato što je Srbin, dabome. Zna se čija je to pjesma, i ‘kvit’, nema rasprave.
Ne mogu je pjevati ni Hrvati iz istih razloga i svaki udruženi zločinački poduhvat pjevanja sevdaHa osim ako se uz njega raspali kriminalac ‘pobegulja’ iz Hrvatske a nacinalni heroj U Bošnjaka Zdravko Mamić ili ponekad, ili ‘na našem’ poĐAHkad i Dragan Čović uz divu Hanku Paldum na kakvoj fešti. I to uz dozovlu Bošnjaka i strogu recenziju, inače, eto ti ugroženosti, otimanja, raspirivanja mržnje, eto svega već poznatog gdje ‘stižu silne reakcije’ sve do visokog bh predstavnika.
b/ Ovo uređivanja svega što ‘tukne’ na ‘naše dušmane’, agresore i neprijatelje, od izbora u vlasti pa do lektire u školskim udžbenicima te nametanje onog pravog i ‘našeg’ odavno je iz sfere zajebancije preraslo u bolest. Bez dijagnoze ali nažalost i bez lijeka. Jučer je tako bh javnost ‘uznemirena’ jer je jedan vojnik EUFORa i to da ‘crnjak’ bude crnji – Njemac, obilazeći neka mjesta u Vlasenici, što je ‘pohvaljeno’ u pozadini snimka u autu pustio staru srpsku sevdalinku ‘Rasti, rasti, moj zeleni bore’ i eto ti ‘skandala’. Dobro je što je podsjetio na mjesta stradanja Bošnjaka, kažu ‘uznemireni’ a mediji raspaljuju ali je namjerno i provokativno pustio pjesmu iz srednjeg vijeka Srba u kojoj se pominju Nemanjići, car Dušan i Kralj Milutin. Pjesmu koja se pjeva stoljećima i godinama i koja udara na Bošnjake i na njihove ‘žrtve’. Pobrojali su onda mediji sve silovane, pobijene i protjerane u Vlasenici u zadnjem bh ratu i kao što i priliči ‘opalili’ po EUFORu te udarili metu na čelo vojniku, čak su mu i ime naveli i printali sliku da se lakše i slađe snađu pljuvači. Džaba što ima finu bradicu, džaba što su mu namjere bile dobre, sve mu džaba kad je u duši ‘pročitan’.
c/ Pjesma govori o dva zasađena bora koja su zasadili na Kosovu srpski vladari navodno u 19. vijeku u mjestu Nerodimlje (sada Ferizaj) ali neodoljivo i smišljeno stihovi podsjećaju na stradanja Bošnjaka u Vlasenici u bh zadnjem ratu. Jer je naučno dokazano da su Bošnjaci još tada postojali. Traži se od strane ‘neformalne grupe građana’ i ‘silnih komentatora ‘reakcija’ EUFORa, smjena vojnika i kažnjavanje jer je to ‘nedopustivo’.
Poznata je osjetljivost Bošnjaka i njihova briga za samo svoje žrtve i njihovo uredovanje te pljuckanje i omalovažavanje svih ostalih žrtva i kod kuće i vani, dokazano je da vole i hoće da uređuju stanja i odnose u svemu pa i u kulturi i tradiciji drugih u zajedničkoj BiH i van BiH, zato je jasno da je i ova ‘provokcija’ sto posto smišljena. Ona iritira braću Bošnjake na Kosovu a samim tim se to osjeti i na Bošnjacima ‘ma gde bili’. Osim toga, borovi nisu nikakvo drvo Bošnjaka, imamo mi svoje bukve, ceriće i hrastovinu, i po ‘islamskoj tradiciji’ nisu poželjni ni u dvorištima kuća, i zato jer se unose za Novu Godinu i remete osjećaje muslimana. Posebno, ‘sevdaHlinka’ iritira jer ju je pustio ‘Švabo’, nije to dakle čisto onako i slučajno.
Osim toga, mogao je vojnik da je bio ‘osjetljiv’ pustiti koju ilahiju i kasidu ili sličnu pjesmicu koja razgaljuje bošnjačke duše, recimo molitvu ‘ezan’, sve bi mu onda bilo oprošteno. Ovako, neka crkne, kad ‘dosipa sol na ranu’, hoću reći pušta sevdaH na film.
d/ Bolesnima je svaki lijek nada ali ovdje nema pomoći ni nade jer je bolest poodmakla i u terminalnoj fazi. Ima savjet vojniku EUFORa. Ako slučajno bude snimao koje objekte stradanja Bošnjaka u okolici Banja Luke, neka obavezno pusti drugu muziku iz sfere sevdaha. Onu prelijepu, ‘sabljo moja, roditelja moga, dosta si mi počinila jada i muke oko ..’ Koja nikog ne provocira i koju svi vole.
Osim ovih ‘neformalaca’ uz ovu provokaciju očekuje se uskoro pismo iz Canade iz džemata Hamilton, iz fantomskog uduženja ‘institut za izučavanje genocida u pjesmi’ – ‘akademika’ muftije Zukorlića Emira Ramića, kopije će odatle frcati prvo vladi Canade a onda dalje. U bh tužilaštvo i u Predsjedništvo uz krivične prijave, jedna obavezno u štab EUFORa i u NATO, a jedna ‘Švabi Šmitu’ – visokom bh predstavniku. (Ovo za ahbaba Schmidt’a će baš biti cool jer je i sam Švabo poznati ljubitelj ‘sevdaHlinke’. Onda, biće reagovanja i od ‘majke nad majkama’ Munire Subašić uz miroljubivu prijetnju ‘stubom srama” za Njemce ako se ne ograde od ovoga, supotpisnik će biti ‘brat’ joj Murat Tahirović, zatim nije isključeno da se ne oglasi i Reuf Bajrović i ostali ‘čuvari’ domovine i sevdaHa, Duška Jurišić i Benjka Benjamina Karić također, načuli smo da posebnu kolumnu priprema i novinar Dragan Bursać iz Al Jazeera Balkans production liste kolumnista za prava ugroženih Srba ‘iz reda Bošnjaka’.
Kako bh diplomatiju po receptu ‘Munira politika’ vodi i hadžija i ministar BiH Dino Konaković, nije isključeno da radi opreza i dobrosusjedskih odnosa uputi protestnu notu Srbiji. Nešto slično bi mogao poduzeti i bh ambasador pri UNu Zlatko Lagumdžija, čisto radi internacionalizacije i dodatne apanaže. Vidjeli smo da On ozbiljno radi na zaštiti Bošnjaka i žrtava, kao što ih je štitio predavanjima u Potočarima po cijeni od 1,700 KMa za jedno obraćanje, On je uvijek bio hadžija, stalno reaguje uz pristojnu naknadu. Siroti Njemac i vojnik EUFORa ni ne zna šta je počinio, kad se oglase Bećirović Denis, pa Komšić ili Zukan a podploča ‘sesijom’ Adil Kulenović, tek će da vidi kako se u BiH ‘peva’. ‘SevdHalinka’.
e/ E, baš e, na kraju, protestno pismo će sigurno biti poslano i bardu bh sevdalinke Nedžadu Salkoviću. Kao što svi znamo osim isprovociranih Bošnjaka i zaštitnika žrtava, on je godinama i decenijama pjevao istu melodiju i skoro sa istim tekstom, ali više ‘neće da može’. Jeste, tu nije bilo cara Dušana ni kralja Milutina već se ‘jurišalo’ na Konavle i Dubrovnik i ispjevavao se bol i zaljubljenost, ali molim ‘braćo’, Nedažd je ‘sadio boriće’ i pjevao drvetu. Sa molbom ‘rasti, rasti, moj zeleni bore, isto kao i vojnik EUFORa, ne sluteći da vrijeđa osjećaje Bošnjaka na Kosovu. Do sad mu je opraštano, više nema oprosta ni milosti. Kako su istu pesmu pjevali i sa njom se proslavili i Himzo Polovina te Zehra Deović, red je da se zatraži od arhiva u Sarajevu da se ova njihova sedaHlinka izbaci iz svih tragova pjesme i i njene istorije. Neka se njih dvoje prevrću u grobu, morali su znati da to vrijeđa Bošnjake. Koji su tada tajno postojali po drugim imenom, ali kao što rekosmo – bilo je borove šume.
Zaato neka pate čak i mrtvi.
P.S. Svaka sličnost sa borovom šumom, vojnikom EUFORa, pjesmom ‘Rasti, rasti, moj zeleni bore’ kao i sa ostalim imenima i događajima, slučajno je – namjerna.
photo : montmontaža Cross Atlantic, izvođači pjesme ‘Rasti, rasti moj zeleni bore’ Nedžad Salković, Zehra Deović, Himzo Polovinai vojnik EUFORa, arhiv
