Nije problem samo 09. Januar, problem su skoro svi praznici u BiH, problem je Alija Izetbegović i ‘ostavinska rasprava’ iza njega, problem je i u Tužilaštvu a najviše u Međunarodoj Zajednici u BiH…
Svake godine a posebno zadnjih nekoliko, 09. januar je povod i odlična prilika da se po medijima oštre i lome koplja, nama ne treba puno za povode i prilike. Ma nama je svaki dan ista šansa, mi smo rođeni samo za svađu, mržnju i nekakvo blesavo opasno dokazivanje : ko je nenadjebiv, nepobjediv, ima li države BiH ili je ona ‘samo Bosna i Hercegovina’, ko više voli Sarajevo i Bosnu a ko Republiku Srpsku. I sve u tom stilu i po istom šnitu.
Osim što je na tragu ovakvih nebuloza sve manje i entiteta i države, ništa se ne mijenja već tri i kusur decenije, iste face se uvijek i sa sprdačinom u tonu i riječi javljaju, kidišu jedni na druge, prijete, najavljuju, podnose krivične prijave. I vladaju državom dogovorno.
Praznik kojeg je Ustavni Sud BiH osporio dva puta Srbi uporno slave i paradiraju kao da takve odluke ne postoje, Bošnjaci bijesne i halakaju, Hrvati mudro šute jer ih se ne tiče. Bizarno je ponavljati šta je rekao Dodik, šta zaprijetio karikaturalni tajkun i ministar policije Ramo Isak, šta ‘odjavljuje’ ili ‘najavljuje’ umorni i dosadni Hadžifejzović a šta kafanski poručuje ministar Zukan Helez ili ‘profa’ zeleni SDPovac Bećirović, Komšića da i ne spominjemo. Partneri u državnoj vlasti načisto ubijaju svojim javljanjima, ‘padaju’ silne krivične prijave, ‘majka nad majkama’ Munira Subašić fila doskočice a brat Murat Tahirović prijedloge, javljaju se i džematlije iz dijaspore, čovjek kad čita i gleda, država BiH će sve uvesti u red i zakon. Ćorak i dosadna i vječita blamaža. Danas je 09. janura, sutra će biti 01. Mart a onda dolaze ostali mjeseci.
Američki ambasador u BiH javno osuđuje poteze Dodika, visoko bh predstavnik Schmidt zabrinuto a ponekad ljutito najavljue otvaranje svojih ‘Bonskih ladica’, Bošnjaci pismima filuju ove dužnosnike međunarodne zajednice i patetično i uvijek uz žrtve najavljuju ‘ulazak u Banja Luku’, pišu se pisma i stranim ambasadama, ministri BiH i Srbije razmjenjuju protestne note …
Dosadni i bezvrijedni podpredsjednici FBiH u liku glumca SDA Lende ili kolege mu Igora Stojanovića traže hapšenje svih prisutnih u Banja Luci (najmanje 3,500 ljudi?!), žešći su od Rame i Heleza koji svake godine obećavaju hapšenje pripadnika OS na proslavi a njih tamo sve više i više, svi traže hapšenje i akciju tužilaštva, mediji dogrijavaju već otrcanom tezom kako je BiH napadnuta. Pripomažu i političari iz Srbije i svojim prisustvom proslavi i svojim izjavama o čuvanju Srba i Republike Srpske.
Na kraju ove neispričane bh skazke, sve se svelo na to da Tužilaštvo mora nešto poduzeti. Iako je pod pritiskom medija bh Tužilaštvo najavilo ‘oformljenje predmeta’ za prošlogodišnji 09. Januar što je moderniji način za ‘ne možemo ništa poduzeti’ te obavijestilo javnost da za ovogodišnji cirkus ‘nije bilo krivične prijave niti izvještaja’, stvar je da prostite u slijedećem : sav problem je u potpisu Alije Izetbegovića na Daytonski Sporazum, u činjenici da BiH nema Zakon o praznicima, u činjenici da se odluke Ustavnog Suda ne provode ni u Federaciji te da Međunarodna Zajednica a posebno PIC (Vijeće za implementaciju mira) nisu jedinstveni i saglasni šta poduzeti.
Daytonskim mirovnim sporazumom BiH je postala ‘samo BiH’, dakle čak ni država dok je entitet Republika Srpska pod tim imenom ostala uz entitet Federaciju u sastavu BiH. To je činjenica i sve dok se ne bi izvršila revizija ovog dokumenta kojeg, to smo više puta napomenuli, uopšte nema u originalu u BiH i nije nikada ni usvojen u Parlamentu, taj entitet se, ma kako Bošnjaci htjeli i trudili se, ne može biti ukinut. Amerika je glavni kreator tog Sporazuma a i jedna od odlučujućih članica PICa, pa ma kako i koliko ‘osuđivala’ proslavu ovog praznika, ništa suštinski se tim ne rješava. Dakle, bez ‘provođenja ostavinske rasprave’ iza Alije, Dayton je još uvijek u njegovoj ostavinskoj masi. Bolno je ali istinito da je Alija dao Srbima Srpsku, dao im je i Srebrenicu i sve dok to Bošnjaci koji ga kuju u nebesa i u zvijezde ne priznaju i ne skontaju, problemi ostaju.
Također, jedinstven Zakon o praznicima nije nikada donešen, tako da ‘svako na svojoj zemlji’ slavi šta hoće. Porazna je to činjenica ali živa istina. Ono što je Bošnjacima 09. januar, to je Srbima 01. Mart.
Međunarodna Zajednica nije još spremna da revidira Dayton budući da zna kako je to kompleksan zahvat kojeg je jedva sklopila i zaustavila rat, i zato PIC nema zajednički stav o BiH. Zato Dodik koristi te ‘slabosti’ i radi onako kako radi. Amerika je tu i oprezna i ‘ljuta’ na Bošnjake, jer ju je izigrala bošnjačka varijanta SDA Haris Silajdžić poslije izbora 2018. kada je mnogo važnih resora Republike Srpske (Policija, između ostalog) trebalo preći u nadležnost BiH ali je stopirano iz sitnopolitičkih razloga. Iz istih razloga je nemoćan i VP Schmidt.
Tužilaštvo BiH je zaista kao jedina opcija ostala u razriješenju ovog bh čvora i sav ‘vrući krompir’ Međunarodne zajednice je prebačen na ovu instituciju, međutim od toga je teško mnogo očekivati. Prvo jer je taj organ duboko u raljama političkih stranaka čime su mu vezane ruke. Drugi razlog je što se ni u FBIH ne poštuju odluke Ustavnog Suda, nije jedini Dodik u krivičnom djelu nepoštivanja takvih odluka. Ako bi procesuiralo Dodika i vrh RS zbog toga, moralo bi i nekoga u Sarajevu, prema zadnjim podacima najmanje 60 odluka ovog organa nije ispoštovano. Tužilaštvo se, kad već nema snage za potpunu akciju, izjavom o ‘formiranju predmeta’ poprilično kompromitovalo. Jer to ne znači ništa, a posebno je sve ‘zalila’ izjava kako za ovogodišnju proslavu nemaju krivičnu prijavu, pa hoće reći zato ne mogu ništa poduzeti. Netačno i laž, Tužilaštvo može i mora po službenoj dužnosti poduzeti istragu kad spozna da krivično djelo postoji. Tu se nema šta ‘istraživati’ specijalno ili čekati nekakva anonimna ili potpisana prijava, čisto se sumnja da ‘neko iz mase’ iz udruženja ili džemata nije već takvu pijavu proslijedio. Ako niko a ono bar džematlija iz Kanade Emir Ramić, on stalno fila tužilaštvo i ne samo njega, pismima i prijavama iz nekakvog ‘intituta za istraživanje zločina’.
Zahtjev Munire Subašić i nekih džematlija da se 09. januar proglasi Danom žalosti’ ministar Konaković je zdušno prihvatio iako zna, svi znamo, da takav prijedlog neće imati prođu što opet upućuje na zaključak kako i šta radi ministarstvo. Samo dodatni populistički potez i dodatne komplikacije uz već poznate retorike političara. Isto tako i isto toliko je vickast zahtjev džematlija iz dijaspore da Visoki bh predstavnik ukine dio Daytona o ‘specijalnim vezama’ Srbije i Republike Srpske. Kad se zna da te ‘veze’ postoje i između BiH i Tuske ili čak BiH i Sandžaka koji se, kao po dogovoru ‘forsira’ da ‘izvrši pritisak Autonomijom Sandžaka’ na poteze Dodika i Srbije. Postoje te veze i između Hrvata u BiH i Hrvatske tako da jednostrano ukidanje nije izgledno.
Dakle, opet smo na početku bez kraja. Samo međunarodna zajednica može razriješiti ovaj bosanski čvor države i njenih bahatih vođa. I niko drugi ili treći. Svako pozivanje domaćih organa da djeluju ili da se političari dogovore je očigledno odlaganje rješenja problema, ma kako se neki radovali tome. No i Međunarodna zajenica a posebno vp ‘Švabo Šmit’, poprilično su zakasnili. Još od prvih referenduma i prvih odluka skupštine Republike Srpske. I više su posvećeni geopolitičkim odnosima i svojim interesima, Evrope ili interesima Putina i Rusije nego interesima BiH. Što ova banditska koruptivna trostranačka partnerska vlast odlično zna da oprihoduje.
photo : poslava 09. januara u Banja Luci, dio parade 2023, arhiv