Ogledalo bh zbilje i nemoć države – Cirkusijada ispred zgrade Suda BiH u režiji Milorada Dodika se nastavlja : dok Ramo Isak čuva državu i hapsi Dodika putem fejsbuka sa plaža Dubaia, dok novinar Vasković po stoti put označava njegov kraj i ‘šokira’ tv Hadžifejzovića, Dodik ispod prozora Suda razapinje parole i ležerno sa pristalicama pritišće i ometa pravosuđe BiH …
Da, sve je počelo davno onim poznatim ‘bošnjakovanjem’ i onim famoznim ‘svi smo mi Naser, Dudaković, Mahmuljin’, Ejup Ganić’ ili bilo koji drugi nacionalni junak a optuženi kriminalac sve uz tekbire i ratne zastave, od kada dvorište i ulaz u bh Sud postaje, kako se ono po zakonu kaže, aha, ‘mjesto prikladno za mirne proteste i šetnje‘. Tačno, Dodik je sve prepisao od ‘muslimana’ ali je u preformansu otišao malo dalje i dublje jer mu se može i jer hoće, tako da već godinu dana odgledavamo pravosudnu sapunicu uz suđenje Dodiku i navijamo : gotov je.
No, poslije teatralnog dolaska na Sud, pokliča ‘nedamo predsjednika‘ i majica sa njegovim likom, Dodik je prešao u završnu fazu kada se ispod prozora pravde kače zastave, parole i gdje se okuplja sva klika ‘srpske komponenete u vlasti’, i gdje se već ispusuje buduća presuda. Blokiranje ulice i saobraćajnice ne računamo čak ni kao kolateralu.
U ovoj papazjaniji koja se poslije ulaza pretvara u sudsku farsu a kasnije i medijsku na Palama, Dodiku svesrdno pomažu iako je za ne povjerovati i Sud i Policija države BiH pa tako imamo šta svaki put i vidjeti.
Godinu dana traje ovaj ‘udruženi pravosudni veseli poduhvat‘ i dok ministar FUPa notorni Ramo Isak ‘fejsbuči’ i hapsi Dodika, tu na ulaznim vratima Pravde nesmije, neće i ne može da mu izda čak ni prekršajni nalog, kamo li da poduzme šta drugo. Zauzet nam ministar sa firmom ‘Condor’ i 14 miliona KMa ‘hedije’ pa ne stigne da pročita bar Zakon o javnim okupljanjima ako već ne poznaje Krivični Zakon BiH.
Naravno, blesava ‘hapšenja’ Rame Isaka dio su njegovog populističkog i kriminogenog performansa sa partnerom u vlasti Dodikom koji bošnjačku raju dovodi do ludila i sreće, ima on važnija i preča posla, obračunava se sa njim pismima kao i Denis Bećirović ili Zvizdić, ili bilo koji drugi ‘odranije poznati’ vlastodržac u klupama bh vlasti. Da imaju šta ‘patriotski’ mediji pisati a mi pročitati.
Da ‘brat’ Ramo ili neko nadležan iz njegove Policije bar malo zaviri u Zakon o javnim okupljanjima, gdje je pojašnjeno ko, kada, kako i gdje može održati javna okupljanja, ko vrši procjenu rizika okupljanja, ko izdaje dozvolu za ovu gomilu ispred zgrade Suda i da tragom tog propisa podigne svoju bogatu guzicu, ne bi bilo ovog cirkusa. Tragom tog propisa Policija može ako hoće zabraniti proteste jednostavnije nego kad zabrani recimo koncert Ace Lukasa kao ‘skup velikog rizika’, jer je ovo pentranje i kačenje bannera ispod krova Suda sa galamom pod prozorima sudije svakako rizično i opasno, ali preko toga se olakoprelazi. Čisto sumnjam da je Dodik podnosio bilo kakav zahtjev i čekao odobrenje i čim nema dozvole Policije, nema ni okupljanja. Jok! Možda mu je Ramo čak i dizalicu za banner ispod krova Suda dopremio da se ne muči, jer to vršljanje i kačenje bannera na ‘palati Pravde’ nije nikakav ‘rizik’, zaboga to je zgrada Suda nije to dom Mjesne Zajednice u Pofalićima ili ulaz u ‘Zetru’. Imalo bi se šta naći i u Krivičnom zakonu BiH jer ovo larmanje dok traje suđenje je i rizično okupljanje i ometanje rada pravosudnih organa, no, neće se Ramo upuštati u te ‘trice i kučine’, bolje je ovako. Imamo materije za priču, uostalom, bh propisi nisu donešeni da se poštuju i prate već da se upotrebljavaju po potrebi. Ima i ovoga. Kad je dozvoljeno ‘bošnjakovanje’ što ne bi onda i ‘srbovanje’.
Ništa manje nisu zaboravniji od Rame ni sudije. Konkretnije sutkinja koja vodi postupak. Kad već može regularno suditi dok joj se ispod prozora čuje galama ili odjekuju aplauzi, dobacivanja i buka, što ne bi dozvolila sličan nastavak i u sudnici. Gdje Dodik bez zakonske opasnosti može vrijeđati i sudije i tužioce, može ne doći kad mu se ‘prahne’, svjestan da mu je najveća ‘kazna’ opomena pred ‘isključenje’, gdje svakim danom postaje sve veća ‘žrtva’ i ‘svetac’ a ‘žrtve’ uvijek donose pobjedu. Zato je Sud pakao i ‘moranje’ gdje Dodik crpi snagu za slijedeće poteze. Zakone izgleda ne čitaju ni sudije, u protivnom bi našle šta je krivično djelo ometanje rada suda ili pritisak na Sud a šta zajebancija ‘šetača’ i protestanata ili odbrane. Da je šala odnijela vraga, pored dopunjavanja optužnice, podnesaka i silnih odgoda a što sve sudij toleriše, govori i ovaj podatak sa ročišta. Dodik se nakon pola godine suđenja sjetio da kao Fuad Kasumović ‘govori na ćirlici’ pa mu sudija udovoljava i printa sva akta na tom pismu, sve po zakonu. Ali, po tom istm zakonu, kad već ‘optuženi ne razumije strani jezik’, mora mu se obezbjediti i zvanični prevodilac za srpski jezik tokom čitavog procesa, da mu ne ‘ugrozimo njegova demokratska prava’. A nema prevodioca, svi se razumijemo.
Istina je da će mo još dugo pratiti nastavke sapunice koju je poprilično kao coscenarista upotpunio i bh visoki predstavnik Schmidt, po čijim izmjenama Krivičnog Zakona se Dodiku i složila optužnica. Umjesto da otvori svou ‘bonsku ladicu’ sa kojom prijeti svaki dan, ‘Švabo Šmit’ kako mu tepaju Bošnjaci za razliku o ‘turiste’ kako ga naziva Dodik, pa da Dodika smijeni i otjera u politčki zaborav, visoki predstavnik se ponio nisko. Bezbolnije za njega. Odredio je da je krivično djelo kad neko ne poštuje njegovu odluku tragom čega je i optužnica sastavljena i ‘vruć krompir’ prebacio na Sud i Tužilaštvo. Neka mu oni zabrane ono što ja nisam mogao i smio.
Kud ćeš veće ludosti i nepromišljenosti, pa ipak Bošnjaci koji kao i Dodik ne poštuju oduke Sudova, ni ovog ni onog Ustavnog, nadaju se samo takvoj odluci po kojoj će se Dodiku zabraniti političko djelovanje, druga kazna ih ne zanima.
Kao da nisu pročitali Dodika, opoziciju Republike Srpske ispisanu pored parole ‘nedamo predsjednika’ koja glasi : ‘svi smo mi Republika Srpska’. Ista kao ‘one naše’ koje smo viđali na istom mjestu. ‘Svi smo mi Naser’, ‘svi smo mi Dudaković’, ‘svi smo mi Mahmuljin’…
photo : detalj sa zadnjeg suđenja Miloradu Dodiku, arhiv