Reklame nas ubijaju kao kancer ali ponekad znaju oduševiti svojom bizarnošću, izdvajamo tri : stolica-guzica, šerpa za lijene domaćice i vesele ‘bobe’
Ne znam kako se društvo, države i naučnici još nisu počeli baviti sa tim (znam zašto jer državu boli uvo za nas), no krajnje je vrijeme da se reklame počnu tretirati kao i ostale pošasti i zlo našeg života. Nisu strašne kao kancer ili druga bolest, kao cigarete, droga ili alkohol ali ubijaju tiho i beskrupulozno i uništavaju naš svakodnevni život u to nema sumnje. Ne možeš vijesti pogledati od njih, ne možeš film odgledati, mizičku emisiju ili kakav show, normalno putovati autobusom, vozom ili kamionom, nema šanse da ti sve ne ogade. Čak i kod doktora te, pored onih slika na zidovima što straše pacijente rakom, bolesnim plućima ili začepljenim krvnim žilama dok čekaš satima u ‘samici’ da se doktor pojavi, one iz prikrajka bockaju, u dnu groznih postera ili na stolu za pregled.
Tite mi, ništa nije važnije od njih, ovdje u Americi svi tv programi su koncipirani tako što ti daju trideset sekundi vijesti a onda dolaze dva minuta reklama i tako ukrug. Čak i prognozu vremena ne mogu odgledati jer je najave, ili počnu pa prekinu i uture mi pizzu, auta, hrpu nakita, posuđa ili glupih neinventivnih reklama osiguranja ili dječjih igračaka ili ljekova. Posebno uz njih ubijaju cijene. Sve je za džabe, ‘samo’ toliko koliko ti odrežu, navali.
U toj našoj nemoći (jer mi plaćamo zapravo reklame indirektno) i u tom moru bizarnosti, ponekad ‘iskoči’ nešto što zasluži našu pažnju, ovdje i sada izdvajamo tri takve pogodnosti.
1. Stolica kao odjevni predmet
Ja sam je nazvao stolicom za političare, jer mi se čini da je osmišljena i dizajnirana samo za njih iako kažu da je i za doktore, i za konobare, ribare pa čak i za domaćice. Stolica je, tvrde u reklami, od čvrstog materijala i naprosto se ‘oblači’ kao odjeća, kao džemper recimo. Povezana je za noge kaišem, pričvršćena oko struka gdje sjedalo klepeće dok hodaš i podupire guzu, kad se umoriš samo sjedneš. U reklami osim praktičnosti navode i očuvanje pložaja kičme, popravljanje guzova, masažu i još neke ‘zdravstvene’ pogodnosti. Cijena na online oglasima varira od 60 do 450 dolara pa biraj!
Nisam probao pa ne znam da li držači na nogama smetaju do se hoda, kako se trči sa takvom stolicom i koliko je sjedalo tvrdo ali unaprijed mogu reći ovo : crko dabogda ko je to osmislio. I ja koji to moram gledati a plaćam pretplatu za nešto drugo.
Za političare je dušu dalo. Zato jer oni vole stolicu više od Boga i kad jednom u nju zasjednu, ne izlaze do smrti. Dobro, oni preferiraju fotelju jer vole u udobnom i mekanom ali imaju pare pa neka naruče mekše sjedalo. Kad umru i ako ikad i nekada ‘presele’, ova stolica se ne mora skidati, skupa sa umrlim je treba sahraniti. Kad se već ne možeš od nje i od njih ‘kutarisati dok si živ. Silne starlete kojima je stalno guza negdje ispod plastični sisa obožavaju ovo čudo od patenta. Kako se političari ponašaju i djeluju isto kao i starlete, stolica je kao izmišljena za njih.
2. Šerpa za lijene domaćice
Neki vrli mudrac se dosjetio pa u običnu šerpu ugradio mali rotor-mixer na dnu šerpe sa mjeračem vremena i eto ti navale i novog izuma. Ubaciš grah, krompir, meso i sve drugo, namjestiš da se samo promiješa svako toliko minuta i rahatluk cvjeta. U reklamama sjede dokone domaćice i surfaju na telefonu a pametna šerpa krčka i okreće se. Glavni adut proizvođača je : ne moraš svaki čas ustajati i miješati. Šerpa pet puta skuplja od klasične samo zato jer je domaćica namjestila mixer da hranu promiješa. I jer zrak navodno piči odozgo i odozdo pa sa strane – odasvud. Koja budalaština Bog te malov’o! A narod kupuje jer narod voli budalaštine. Još da su u šerpu ugradili malo više elektronike dobili bi mikrovalnu koja inače već odavno zamjenjuje tradicionani šporet. A mi sve zdraviji.
3. Vesele ‘bobe’
Ja znam da se ljekovi ne mogu reklamirati tako što će nam prikazati bolesnu i izmučenu osobu u krevetu, ko će takve ljekove uzeti, kao što ne mogu pastu za zube reklamirati sa glumcima bez zuba ali nacijo ove reklame sa pilulama i tabletama su pravi raj za oči i uši. Gledajući ih svako bi poželio da bude bolestan i da odmah potraži baš taj lijek. Domaćice koje ne mogu disati sa pokretnim kisikom u torbici plešu i veselo kupuju na pijaci, oni sa iskrivljenim leđima plešu uzmajući čarobne i najbolje tablete, depresivni čim popju razvuku osmijeh do uha, bolesni od raka veselo čavrljaju sa unucima u planini ili na jezeru uz roštilj. Ma milina jedna, ne znaš koji bi prije lijek uzeo. I što prije umro od muke.
* Reklame ubijaju.
photo ilustracija : pokretna ‘odjevna’ stolica, arhiv
