Sudska praksa spašava kriminalce ‘kapitalce’ : kao po pravilu u predmetima korupcije i drugih teških krivičnih djela bh pravosuđa, sudski spisi ‘šetaju’ od jednog do drugog suda ili Agencije, optužnice se ‘vraćaju na doradu’, ne zna se nadležnost a ima i ‘tehničkih grešaka’, sve dok se ne zagube ili protok vremena ne učini svoje.
* Čisto se sumnja da je ikoga iznenadila vijest kako je krivični predmet ‘Donja Jablanica’ jučer iz Posebnog odjela federalnog tužioca, vraćen u Područno tužilaštvo u Konjicu ‘zbog tehničkih nedostataka u spisu’. Po obavijesti za medije, spis je vraćen jer su ‘prilikom sravnjenja dokumentacije uočeni tehnički nedostaci u spisu koji se trebaju otkloniti’. Valjda nije sačinjen pravilno popis spisa i nisu pravilno sortirani dokazi u spisu pa je federalno Tužiteljstvo našlo razlog za vraćanje spisa da se to ‘pravilno uredi’ i vrati ponovo njima na odlučivanje. Kao da niko u ovoj instituciji nije mogao sjesti i za desetak minuta posložiti ‘papire’.
U praksi, ovaj trivijalni razlog za neodlučivanje u ovom predmetu znači da se to svelo na to što zapisnici i dokazi nisu ‘pravilno’ popisani i sortirani pa se spis vraća nanovo na poštu. Kakva pedantnost i kakav rad ‘po zakonu’, neviđeno. Niko nije mogao presložiti papire i prihvatiti se posla. Pravi razlog je što niko ne želi preuzeti i raditi po ovom spisu u tragediji koja je 2024. godine odnijela preko 20 nevinih žrtava u poplavama i bujici u kamenolomu a pravni postupak je klasično odugovlačenje i izbjegavanje krivičnog gonjenja. Čisto spašavanje ne samo vlasnika kamenoloma već državnih činovnika i uposlenika od opštine Jablanica, pa preko kantonalnih do federalnih vlastodržaca koji su također ovdje odgovorni. Da pojednostavimo. Jeste kamenolom iznad Jablanice jedan od glavnih posljedica pa i uzroka ove nesreće, ne treba biti vještak da bi to zaključio jer slike nesreće to dokazuju ali još je veća odgovornost lokalne vlasti koja je tolerisala divlje radove deponije a zatim i onih ‘viših’ koji su ili dali dozvole ili prešutno tolerisali rad ove firme bez dozvola. Zato je ovo dopisivanje i prepisivanja očigledna pravna zajebancija u svrhu odugovlačenja ili izbjegavanja odgovornosti i kazne. U šta se, umjesto pravde uključilo i tužilaštvo u Konjicu i Poseban odjel federalnog tužioca, rezultat čega je da smo već u drugoj godini od tragedije a još se ne zna ni ko je optužen a kamo li da li će iko i biti oduđen. Svi računaju na protok vremena i zaborav, žrtve su ionako uvijek bile i ostale samo kolaterala.
Kad se i ako nekada uredi taj ‘popis’ u spisu, vrlo kako se može očekivati da se ‘ne zna ko je nadležan’, pa da imamo opet slanje spisa poštom tamo i ovamo, što je također osim ovog ‘dopisivanja’ koje je postalo ‘sudska praksa’ u BiH, šansa da se nastavi ‘šetanje’ predmeta od jednog do drugog Suda u nedogled ili čak da se traži od Suda BiH da ‘utvrdi ko je nadležan’. Uz ovo često u BiH ide i ‘vraćanje optužnice na doradu’ što je čista pljuska svakoj prosječnoj inteligenciji a kamo li pravnicima, jer proizilazi da tužioci ne znaju sačiniti optužnicu a znaju primati platu. Naravno da znaju, sve je u trošenju vremena i čekanja ‘nekih boljih trenutaka’ ili zastare postupka, jer do sada nije zabilježeno da je ijedan tužilac kojem je optužnica vraćena na dopunu i doradu odgovarao za svoje ‘neznanje’ ili ostao bez posla kao neznalica.
* Ovo ‘ispravljanje optužnice’, šetanje spisa ‘kapitalaca’ poštom od Suda do Suda ili od jedne do druge Agencije te izučavanja ko je nadležan, postaje otrovna sudska praksa, koja kao što znamo nakon određenog vremena i određeno broja predmeta postaje ‘zakon’ za sebe na kojeg se u budućnosti mogu pozivati i pozivaju advokati. Božica pravde nam nije samo slijepa, ona je odavno i gluha i nijema a Tite mi i poprilično bezobrazna i sexi. U slatkom užitku sa kriminalcima, kao u dobrom starom vicu o Hasi i Fati u kojem ‘samo Hase uživa’ skačući na Fatu sa ormara, a dogovorili se da bude fino za oboje.
Niz je premeta gdje se optužnice vraćaju na ‘doradu i ispravku’, često i zbog ‘nepoznavanja jezika i pisma’ od strane onih koji su škole završili i na latinici i na ćirilici a sad ‘zaboravili ekavicu’ i niz je slučajeva gdje se predmeti habaju po pošti godinama da bi na kraju od svega dobili jedno veliko ništa. U tom prepakiranju i slanju pošte, znalo se desiti da se zagube i odlučujući dokazi pa optuženi bude oslobođen.
Podsjećamo da je tako optužnica protiv generala ArBiH Atifa Dudakovića optuženog za ratni zločin vraćana na doradu i od 2018. iako je istraga vođena godinama ranije još je ‘predmet u toku’ i konačno ‘na čekanju’. Dudaković ‘zbog bolesti nije u mogućnosti da prisustvuje suđenju do daljnjega’ kako su odlučili vještaci. Znači, odlaganje je imalo smisla. Krivični predmet protiv Dragana Čovića za teška djela zloupotrebe je ‘vraćanjem predmeta’ na odlučivanje i utvrđivanje nadležnosti završen tako što je umjesto prvobitne presude od 5 godina zatvora 2006. godine Čović oslobođen u potpunosti 2012. godine. U tim igrarijama sa ‘slanjem spisa’ tamo i ovamo. zagubljeni su glavni dokazi negdje između jedne do druge pravosudne institucije i Čović je nakon šest godina nevina osoba.
‘Slučaj’ sutkinje Suda BiH Lejle Fazlagić Pašić koja je nakon optužnice pobjegla u Hrvatsku i za kojom je bila izdata i potjernica, završen je oslobađajućom presudom poslije mnogo godina a sutkinja će debelu naknadu dobiti od države kao i svi slični njoj. Bila je optužena za uzimanje mita, pranje novca i prevaru ali je predmet godinama ‘lutao’ od jednog do drugog Suda jer se nije ‘mogla utvrditi nadležnost’, sve dok se nije ‘utvrdilo’ da je optužnica propala a sutkinja nevina. Slično se ponavlja i sa predmetom bivšeg predsjednika Suda BiH ‘Španca’ Ranka Debevca i ‘Osmice’ Mehmedagića bivšeg direktora OSAe. Podsjećamo da je ovaj dvojac za teška koruptivna djela uhapšen pa odmah poslije pušten pred Novu 2023. godinu i onda je počela ‘pravosudna igranka’ sa ‘utvrđivanjem nadležnosti’. Tek su se krajem prošle godine izjašnjavali o krivici, sve do tada je bilo slatko pravosudno ‘prepisivanje’ i utvrđivanje čija je nadležnost u ovom za javnost inetresantnom postupku. Koga sada uopšte i zanima taj predmet?
Ovakvih i sličnih predmeta ima na pretek i kao što smo rekli dobili smo ‘sudsku praksu’ koja polako postaje propis. Lutajuća pravda ili još bolje zalutala pravda očigledno zaživljava kao pravda za odabrane.
photo ilustracija : Božica pravde, arhiv
