30 GODINA LUDILA – Daytonski Sporazum kao ‘modni trend’: nema originala, nikad nije ratifikovan u bh Parlamentu niti objavljen u ‘službenom listu’ a čitava država i Ustav BiH počivaju na francuskoj kopiji originala, ko je ovdje ‘lud’ i ko nam ga ‘sašio’?
– Prošlo je 29 godina od kada je potpisan Daytonski Mirovni Sporazum kojim je okončan bespotrebni i brutalni rat u BiH. 21. 11.1995. godine parafiran je u Wright-Patterson američkoj vojnoj bazi kod Dayton-a, u američkoj saveznoj državi Ohio, potpisan u Parizu 14.12. iste godine u palači Elysee. Potpisali su ga Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Sporazumom je prestao rat u BiH, uz Sporazum je potpisan i Anex 4 koji je zapravo Ustav BiH te Anex 7 – o povratnicima, dok se Anex 10 odnosi na postojanje OHRa i visokog predstavnika sa Bonskim ovlastima i pravom da koriguje i tumači ovaj dokument.
Pregovori su bili mučni i teški i trajali su skoro čitav novembar na osnovu principa podjele Bosne i Hercegovine po ‘ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj), glavni pregovarač kojeg nazivaju dijelom i ‘tvorcem’ ovog sporazuma je bio američki diplomata Richard Holbrooke, više puta je tokom pregovora lično intrevenisao i tadašnji američki predsjednik Clinton.
– O Daytonu manje-više znamo sve i istovremeno ne znamo ništa. Ovaj dokument su tvorci i pokretači brutalnog ubijanja i bh rata potpisali na jedvite jade, to se vidi i po kiselim osmijesima potpisnika i od tada pa do danas Dayton je ‘sveta krava’ koju niko ne poštuje. I kojeg svako tumači na svoj način pa nam Dayton dođe kao ‘hadis’ kojeg hodže premeću i prevode onako kako kojem odgovara.
Zna se da su nakon potpisivanja svi pregovarači dobili original dokumenta, Francuska je kao depozitar pohranila također original u svoju Arhivu, međutim originalnog dokumenta BiH nema a čitava država se gradi, vodi i egzistira na osnovu ovjerene kopije iz Pariza, budući da je original nestao. Jedan od članova Sporazuma je zahtijevao da se izvrše prijevodi sa engleskog na tri ‘domaća’ jezika i da se ti prijevodi pohrane u Arhiv Pariza, i to su ispoštovali Srbi i Hrvati, iz BiH to nije nikad učinjeno. Sporazum je trebao biti ratifikovan u bh Parlamentu kao svaki međunarodni dokument i objavljen u ‘Službenom listu’, ni to BiH nije uradila.
Negdje početkom 2009. Željko Komšić kao član Predsjedništva je objavio da je nestao original Daytona iz Predsjedništva ali tužilaštvo se time nije bavilo. Zatražen je potom ovjereni prijevod iz Pariza (Bakir Izebegović je tvrdio da je on lično tražio ovjerenu kopiju, Komšić kaže da je on podnio takav zahtjev), Srbi navodno imaju svoj original, međutim i to je sumnjivo. Prije osam godina na Ebay aplikaciji se nudio na prodaju original Daytona a vlasti u Republici Srpskoj nisu to provjeravale pa se ne zna da li je šala ili zbilja. Zbilja i to žalosna je ta da je original u FBiH donio Alija a Karadžić je preuzeo svoj kao i Tuđman za Hrvatsku.
– Nema dileme, rat je ovim dokumentom zaustavljen ali sve drugo iza rata je ostalo i kad već nema originala, na tumačenju po principu kako se kome dopada sve počiva. Usljed toga, OHR je 2019. godine, usljed nedostatka službenog prijevoda na bosanski jezik, objavio da svih 11 aneksa Sporazuma važi u službenoj verziji isključivo na engleskom jeziku.
Također, nema dileme da je ovim dokumentom zapravo država BiH podijeljena po ratnim linijama (šta je ko jamio, jamio je), koje su kasnije malo korigovane dogovorom oko razgraničenja Ilidže i tog dijela Sarajeva kada je bilo ‘vraćanja’ teritorija, pa se sa pravom može postaviti i pitanje ‘a zašto se onda ratovalo i ginulo’?
Svih ovih godina, sve svađe u BiH počinju i završavaju sa Daytonom koji se u BiH počeo nazivati ‘luđačkom košuljom’, niko se ne bavi sa tim gdje je završio original. Ili sa tim šta kažu ‘krojači’ te košulje i učesnici delegacija koji su još živi (Haris Silajdžić, Ivo Komšić, Miro Lazović, Krešimir Zubak, Muhamed Šaćirbay … ) koji su čitavo vrijeme bili u Daytonu, crtali i virili u mape i karte. Bošnjačka strana veliča Aliju Izetbegovića kao mudraca koji je spasio državu iako se čak i prema kopijama Daytona vidi da je pristao na podjelu, na naziv Repubkika Srpska i na ono najteže : Srbrenica je ostala u Republici Srpskoj a Republika BiH postala ‘samo BiH’ kako stoji u članu 3. Daytonskog dokumenta, nigdje naziva ni imena države.
Kad hoće naglasiti kako je Alija spasio državu BiH, Bošnjaci često potežu izjavu Holbrooka koja glasi ‘Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on. Ali, ponavljam, da nije bilo njega, Bosne i Hercegovine ne bi bilo’. Po običaju i ciljano u izjavu uguraju ‘riječ’ država’ iako se u izjavi nigdje ne spominje država već samo BiH, kako i stoji u Daytonskom ‘papiru’. Tako je na žalost zapisno i u Ustavu ali mi već tri decenije slušamo o ‘nepokorenoj i suverenoj državi na svakom njenom pedlju’ i ‘vječnoj’ Republici Srpskoj.
Podsjećmo i na činjenicu da je jedino bh Predsjedništvo ondašnje Republike BiH bilo ovlašteno da dadne saglasnost za potpisivanje ovakvog sporazuma međutim te saglasnosti nije bilo niti je ikada data. Također, prije konačnog ‘parafa’ Alija Izetbegović se konsultovao i sa turskim predsjednikom Demirelom koji je podržao Aliju u davanju potpisa.
– Ako je Aliji sin Bakir među prvima izbacio krilaticu o Daytonu kao ‘luđačkoj košulji’ koju je šivao i krojio njegov Ćaća sa ratnim drugarima Franjom i Slobom, postavlja se, jer je neizbježno protupitanje – ko smo onda mi, građani BiH? Luđaci? I šta je onda BiH? Ludnica?
Najglavniji pregovarač i desna ruka Alije Izetbegovića, Muhamed Šaćirbay sin njegovog najboljeg ahbaba mladomuslimana i emigranta dr. Nedžiba iz New Yorka je dvadeset godina poslije Daytona ‘povukao’ svoj potpis na pregovorima. No ostalo je zapisano da je u toku pregovaranja uz dozvolu Alije u Ženevi potpisao i pristao na naziv entiteta Republika Srpska koju danas naziva ‘genocidnom tvorevinom’ i po džematima Amerike kao ‘počasni gost’ i ‘uvaženi abasador’ jezdi i dijeli lekcije i intervjue.
Tvrdnje kako je original Daytona zagubljen u Arhivama BiH demantirao je direktor Ahiva koji kaže da posjeduje samo dijelove kopija Daytona, te dodaje da je po propisima BiH glavni čuvar originala trebalo biti Ministarstvo vanjskih pslova BiH i bh Predsjedništvo. No, tamo nema Daytona.
Smiješne su i cinične neke ‘teze’ po bošnjačkim medijima koje u borbi protiv ‘luđačke košulje’ peru i pravdaju Aliju teorijama o ‘moranju’ i ‘američkom zavrtanju ruku’, zato jer stvarnost i prije Daytona govori drugačije. Alija je htio muslimansku i islamsku državu o čemu postoje i zvanična dokumenta tako da mu nije bilo teško ‘zavrnuti ruku’. Dobio je ono što je ‘Armija BiH držala pod svojom kontrolom’ i drugo ga nije plaho zanimalo.
photo : Richard Holbrooke, Alija Izetbegović i Muhamed Šaćirbay, arhiv
