Gasifikacija ili ‘gusulhana’, gdje je konektovana BiH : direktna i javna naredba američkog ambasadora političkim partijama i vlasti u BiH a potom i usvajanje Zakona o bh gasu u Zastupničkom domu bh Parlamenta podsjetilo na sličnu operaciju EU i njenog ambasadora Wigemarka kod donošenja Zakona o akcizama 2018 godine….
Wigemark i smrznute mačke u frižideru
Da li se iko još sjeća gdje je, šta radi EU ambasador u BiH i lobista EBRD-a ili MMF-a Gunnar Lars Wigemark? Podsjetimo se gradiva, jer zadnji potez američkog ambasadora u BiH Murphy-a u vezi donošenja i izglasavanja Zakon o bh gasu u bh Parlamentu uveliko podsjeća na događanja iz 2018/2019. godine po formi i djelovanju. Ovaj uglađeni ambasador EU je, kao što smo vidjeli i doživjeli kao i Murphy direktnim lobiranjem, pritiscima i bukvalno natjerivanjem primorao parlamentarce da izglasaju i donesu Zakon o akcizama pred Novu 2019. godinu, na način da ih je zatvorio i držao u Parlamentu do jutarnjih sati sve dok nisu podigli ruke i povećali namete građanima BiH famoznim akcizama na gorivo i putarine. Prije toga je na sve načine pritiskao vlastodršce da izglasaju ovaj nepopularni propis tvrdeći kako će se njegovim usvajanjem otvoriti na hiljade novih radnih mjesta, otvoriti prostor za novu ‘pomoć’ državi u povoljnim kreditima i investicijama, izgraditi na hiljade kilometara auto-puta i svašta još ponešto. Prije toga je ‘dogovorio’ sa ‘liderima’ odblokiranje procesa vlasti tako što su u kafani ‘Arka’ u Istočnom Sarajevu Bakir Izetbegović i Dodik sklopili Sporazum u vezi raspodjele para po famoznoj Agendi EU, zbog kojeg dogovora i danas BiH muči muku jer bez Republike Srpske po tom dogovoru se ništa ne može odraditi u EU u vezi novca. Kako onda po ‘Agendi’ tako i sada po ‘Planu rasta’.
Akcize su uvećane, silni ‘stručnjaci’ koje je Wigemark angažovao su svakodnevno izvještavali o ‘dobicima’ usvajanjem Zakona o akcizama dok Wigemark uopšte nije sakrivao glavni cilja takvog njegovog direktnog uplitanja u državne nadležnosti : zakonom su se osigurale EU i druge svjetske bankarske kuće, posebno MMF i EBRD odakle je bh vlast crpila kredite i zaduženja, dobile su siguran izvor prihoda za urednu odplatu državnih postojećih i budućih zaduženja.
Već 2019, odmah poslije usvajanja ovog zakona, Wigemark je nestao iz BiH, ‘otišao na novu dužnost’, sa novom funkcijom (šef Misije EU za vladavinu prava na Kosovu, Eulex, mandat od 1. decembra do 14. juna 2020), gdje je otišao odatle niko više ne prati. Iza njega je ostala kako su mediji pežorativno pisali ‘smrznuta mačka u zamrzivaču’ ali je ostao i njegov nametnuti Zakon zbog čega je sa suprugom obilazio i parlamentarce po kućama od Sarajeva do Bužima i dijelio im kolače samo da glasaju, ostao je Zakon po kojem su od građana namlaćene (i danas se mlate) ogromne pare koje su završile tamo gdje niko ne zna. Zasigurno se zna da nisu utrošene kako je obećavano da će se upotrijebiti. Od akciza i putarina je inače u BiH ukupljeno u posljednjih 18 godina najmanje 15,5 milijardi KM. Prema podacima Ministarstva finansija i trezora BiH najviše novca po ovom osnovu prikupljeno je u 2021. godini i to 1.187 miliona KM, dok je od 2006. do 2023. godine ukupno prikupljeno 8,4 milijarde KM, a po osnovu putarine i namjenske putarine koja se koristi za izgradnju autoputeva, prikupljeno je 7,1 milijarda KM. Kao što znamo, najmanje od ovih para je završilo na gradnji auto-puteva gdje nam se novoizgrađeni pravci mjere u tenderima, rutama i novim zaduženjima, a gotov asfalt u desecima kilometara umjesto u stotinama kako je najavljivano. Wigemark je svoj pritisak i upliv u zakonodavstvo BiH branio ‘bitkom za boljitak građana’ i ‘interes države’, čak više, tvrdio je da on ‘samo predlaže ono što je za narod najbolje i da se uopše ne radi o pritisku’.
‘Murphyev Zakon’ spojevih plinskih posuda
Donošenje i usvajanje Zakona o bh gasu jučer, a posebno lobiranjem i direktnim naredbama bh poličkim liderima i parlamentarcima, slično je izveo i američki ambasador u BiH Micahel Murphy uz tvrdnju da je usvajanje Južne plinske konekcije donošenjem ovog zakona ‘američki i interes građana i države BiH” te da će se donošenjem ovog zakona konačno prekinuti zavisnost od ruskog plina’, što je obostrani interes.
Za razliku od Wigemarka, Murphy je u svojoj nakani bio mnogo direktniji i manje učtiv i pokriven. Prvo je pismima upozoravao ‘lidere’ da se Zakon koji čeka na usvajanje od 2021. konačno izglasa, poslije im je zaprijetio (Draganu Čoviću, op. Cross), zatim je naredio sastanak sa parlamentarcima u bh Parlamentu bez pozivanja ‘predstavnika HDZa’, da bi na kraju odredio i rok do kojeg se Zakon mora usvojiti : do kraja ove godine. Kada je zapelo zbog stavljanja Zakona u hitnu proceduru sa dnevnim redom, direktno se uključio video-linkom u Parlament i podsjetio na svoju naredbu tražeći da se ona izvrši, da bi se nakon toga SDP predomislio pa prihvatio ono što je zbog dogovora sa partnerima u vlasti odbijao i Zakon je izglasan. Uz činjenicu da su predstavnici hrvatskih parlamentaraca od kojih su neki prvobitno prihvatili njegove zaključke, kod glasanja svi napustili salu. Zakon je ‘prošao’ bez ‘ruku Hrvata’ ali još nije konačan, treba da ga usvoji i Dom naroda gdje ga čeka ‘tijesna većina’ a posbeno nezadovoljna strana, ovdje Hrvati, koja ima pravo veta. Osim toga, čak i da svega od navedenog ne bude, da bi Zakon zaživio, mora se sa Hrvatskom sklopiti Sporazum o priključenju na Južnu konekciju. Predsjedavajući tvrdi da nije bilo nikakvog video-linka kao i Murphy, ali se ne spori da je pred glasanje ambasada zvala ‘neke’ u Predjedništvu, i ne spori se da je svo vrijeme u Parlamentu sjedio ‘predstavnik američke ambasade’.
Sličnost sa ‘Wigemarkovim’ i ovim ‘Murphy-evim’ zakonom je formalno a ne suštinski očigledna, uz opasku da je kod akciza (jer se radi o nametu i parama) bilo lakše Wigemarku. Radilo se o nametanju propisa za pljačku građana akcizama pa su tu parlamentarci složniji i ravnodušniji. Uz ovaj Zakon Južnoj konekciji koji je izglasan više pod pritiskom i u nemoći, posljedice bi mogle biti veće i dugoročnije. Zato jer ovakav Zakon, ako se i usvoji u Domu naroda, čeka teška sudbina u provođenju. Naime, čisto se sumnja da će Sporazumom zakon verificirati Hrvatska a bez njenog pristanka ne može se po njemu ni postupati. Hrvatska kao što znamo, za sada ‘drži stranu HDZa BiH i Čoviću jer se po njima radi o ‘strateškim interesima Hrvata u BiH’.
Đe je ba zapelo
Dakle, čak iako se do ostavljenog roka Zakon potvrdi u Domu naroda, problemi će tek nastati jer se Murphy ovakvim postupanjima direktno umiješao u suverenitet jedne nezavisne i suverene države, bez obzira da li su ili nisu Hrvati u pravu kad se tome protive. Nigdje i nikada u modernom i demokratskom Svijetu nije zabilježeno da ambasador jedne džave na ovakav direktan i neskriven način natjera bukvalno parlamentarce da izglasaju jedan ovako važan propis. Stoga, iako je Amerika prijatelj i partner BiH, iako BiH opstaje i postoji samo zato jer iza Daytona i nje stoji Amerika, ovakav način donošenja propisa direktno ugrožava i samu državu, makar se sa njim (od)branili državni interesi kako to Murphy navodi.
Ovim činom su upitni i izbori na kojima su ovi, kakvi-takvi parlamentarci dobili mandat da djeluju i zastupaju državu, direktno je ovim oštećen i načet suverenitet države iza kojeg uvijek Amerika stoji i kompletna državna vlast BiH je samim tim kompromitovana. A lično ju je Murphy podržao, učestvovao u njenom konstituisanju i odobrio. Dobrim dijelom i zato jer će bošnjačka strana u vlasti pored Dodika, sada imati direktno još jednog kao što je Dodik, a to je ‘lider’ Hrvata Čović, i biće ‘pod upitnikom’ svako daljnje donošenje drugih odluka i propisa.
Hrvatska strana se ne protivi Južnoj Konekciji ali kao i Dodik ima svoju verziju. Donošenje propisa je uslovljavala oformljenjem nove organizacije pored dosadašnjeg postojećeg ‘Bh Gasa’ koja bi upravljala procesom igradnje i gazdovanja snabdjevanjem gasom, ujedno je tražila da sjedište te nove firme bude u Hercegovini. Bošnjaci se ne slažu sa tim, i čitav proces ove ujdurme se vratio na ‘stare postavke’ : na konstitutivnost naroda po Dayton-u. Što Bošnjaci vide kao oživljavanje ‘Herceg-Bosne’ koja po njima ne postoji ali egzistira, vide u tome i primat Hrvata nad ovim važnim resursom. Hrvati pak vide centralizaciju države u djelovanju bošnjačkih predstavnika u vlasti.
Čiji su ruski i američki interesi?
Najgori metod i scenario je Murphy odabrao ovim direktnim uplitanjem u donošenje Zakona, imao je više drugih načina da to riješi, a odabrao najgori i najnepopularniji i po njega i BiH. Pa i za Ameriku, kolijevku demokratije. Recimo, preko Bonskih ovlasti i visokog bh predstavnika, ili eventualno pritiscima i sankcijama kao do sada. Ovako, ući će u anale istorije države i prava kao ambasador jedne strane države koji je pripremio i naredio donošenje jednog propisa u suverenoj i nezavisnoj državi ma kome i kako on pogodovao. Podsjećamo, zakon su u proceduru dali predstavci SDA čime se može vidjeti i omekšavanje američke administracije prema ovoj mafijaškoj stranci koja je na zadnjim izborima otišla u opoziciju, čemu je podobro ‘kumovao’ i on lično.
Istovremeno dok je Murphy putem video-linka (?) direktno tražio usvajanje dnevnog reda i donošenje propisa, ruski ambasador u BH Kalbuhov se ‘sastao’ sa srpskim članom bh Predsjedništva Željkom Cvijanović. Prije toga kao i Murphy Kalabuhov se sve uz ‘zabrinutost za bh građane i državu’ javljao svaki dan, uz napade i kritike Americi.
Šta to znači za BiH? Ružno je reći ali se mora, to zači da se država ‘ne pita’ ništa i da su parlamentarci samo skupo plaćene figure i igračke u rukama velikih sila Rusije i Amerike, čiji interesi se, a ne interesi bh građana, prelamaju preko leđa njenih građana. Opasnost po državu je tim veća jer su ovi ambasadori sa pisama, prijetnji (posebno Kalabuhova) iz svojih ureda, došli evo u državne urede i odatle izravno djeluju. Sa pozivom na očuvanje države i njenog suvereniteta kojeg direktno ruše.
Napose, ša je Murphy do sada čekao, zašto nije reagovao na vrijeme? Svi znamo da bh balkanski primitivci u vlasti neće da rade i neće ništa dobroga za državu uraditi, i da, ma kako izgledalo nestvarno, zapravo složno državu razvaljuju. Međutim, Murphy se, umjesto da ih kao moćni predstavnik još moćnije sile ukloni i pošalje u prošlost, opredjelio na sasvim drugačiji način djelovanja. Na davanje donacija svima, na pare, na sijela sa Reisom, na koketiranje sa ‘liderima’, i na turistička putovanja po BiH u samom odlasku, da bi na kraju bukvalno naredio donošenje zakona koji uopšte neće riješiti situaciju.
Sve više se po medijima u ova dva dana plasiraju tvrdnje da je Murphy ovu ‘operaciju’ izveo više radi američkih nego BiH interesa, budući da će se ‘izbjegavanjem i pristiscima Rusije preko ruskog gasa’ u buduće pare davati na sedam puta skuplji američki ‘ukalupljeni plin’. Koliko su tačne tvrdnje nekih hrvatskih medija da je Murphy ne samo lobista već i suvlasnik jedne američke firme ‘Albright Group’ za koju se zalaže i koja će graditi Južnu konekciju, ne znamo. Međutim, evo vidjeli smo i sad znamo da je ovakvim postupkom na suverenitet BiH istresao ogromnu ‘fleku demokratije’. A plin curi sa svih strana, ne zna se precizno ni gdje smo ‘konektovani’.
Na rastanku, ispuni mi samo jednu želju
I Wigemark i Murphy su odigrali i donijeli propise koje su htjeli neposredno pred odlazak (Murphy odlazi u januaru iduće godine), slično je uradio i visoki bh predstanik Valentin Inzcko kada je jula 2021. donio, nametnuo, Zakon negiranju genocida. O učinku i jednog i drugog suvišno je govoriti. Samo nove svađe, blokade i razvaljivanje države i odnosa sa susjedima. Šta će biti sa Zakonom o bh gasu, ostaje da vidimo. I da se zapitamo : da li je ovim izvršena uspješna gasifikacija države BiH ili je obavljen ‘gusul’-gusulfikacija, kupanje mrtvaca po muslimanskim običajima?
photo : Lars Gunnar Wigemark EU ambasador i američki ambasador u BiH Michael Murphy, arhiv
