Potvrđena je presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću vijeće ‘nesložnog’ Suda mu je potvrdilo doživotni zatvor, ali opskurne scene još opskurnijih likova u borbi za medijskom slavom opet su, kao i svaki put ranije, uprskale ovaj važan događaj. I nigdje ne bi državne zastave BiH …

 
Svako suđenje u Haagu za ratne zločine opskurni likovi još opskurnijih ‘nevladinih udruga’ iz BiH pretvore u Čevljanoviće. U koridu. Zastave, šatori, transparenti, navijanje i ganjanje ispred sudske fontane kao po svom harmanu.
Umotani ratnim zastavama (zastava sa ljiljanima je ukinuta 04. februara 1998) ovi nabildani i po ‘ps’u podšišani momci uvježbani i po scenariju dođu nekoliko dana ranije, pa se tu ispred Suda razapne šatra, pa postave kamere, kao da je opštenarodno veselje gdje će se dobro provesti. Ograde se ‘svoji’ prostori, postave ‘performanse’, opet ratne zastave i onda se čekaju akreditovani mediji koji će te uslikati, da osvaneš u novinama i na svojim jadnim portalima. Fale samo još tekbiri pa da bh ugođaj bude potpun.

Naravno, Haag je naš i tamo ne smije i ne može bit niko osim nas. Ko se pojavi, za njim u juruš.
‘Mamu ti jebem, razguli’, otkud ti pravo da se pojaviš. Tako zbori trenutno muslimanski najžešći ‘branilac države BiH’ vehabija Nihad Aličković, koji je ispred svog ratnohuškačkog pokreta ‘antiDayton’ i danas, kad se izricala presuda Ratku Mladiću, kao i onda kad se izricala presuda Radovanu Karadžiću, jurio srpske zastave i uplašene starce psujući i kao pravi mužjak u stadu, narogušeno posmatrao da mu ko ne priđe blizu.
Munira Subašić, poznata i kao majka ‘ebeš pet ‘iljada marki plaće, šta je to’ je odavno sa ovim fanaticima vezala zastave, tako je i ovoga puta učinila čime je dodatno obezvrijedila ovako važan skup i umanjila značaj i rad i majki Srebrenice i udruženja ‘Majke Srebrenice i Žepe’ kojim ona isključivo rukovodi od rata pod paskom SDA i Izetbegovića. Došla u Haag da brani državu i žrtve a nigdje bh zastave, zaboravio je i Murat Tahirović, predsjednik udruženja žrtava rata i genocida.
Tipovi poput Aličkovića koji se vežu uvijek uz ‘incidente’ i scandale (prošli put 20.03. 2019 uz presudu Karadžiću  je ispred Haaga intervenisala i milicija te mu naredila da ukloni njegove ljiljan performanse, op. Cross) bilo da se radi o Potočarima gdje je učestvovao u napadu na Aleksandra Vučića bilo da se radi o njegovim ‘postavkam’ po Sarajevu ili bilo gdje, uvijek traže mrvu ‘slave’ i mržnju i svađu. To im je u opisu poslova. On je, čini se i Haag shvatio kao dio svoje teritorije, tako se tamo ponaša.
Kod kuće vodi istrage, prijeti macolom, evo, kao što smo vidjeli u Haagu, lako je sa riječi preći na djela.

Sad ga očekujemo na televiziji, da prenese svoje utiske i svoju hrabrost.
Ako nije Aličković, onda je za incident ‘zaslužan’ Muhamed Mahmutović, naš poznati ‘pisac’ iz Krakače, koji je onomad ‘spašavao’ portparolku Hartman, ako je i on previše ‘zauzet’, može i Murat Tahirović, iako je službeno u Haagu kao predsjednik žrtava genocida i rata, može se otimati za transparente, to je sastvani dio ‘naše borbe’, vidjeli smo ga prije dvije godine u Haagu kako se to izvelo.

Presuda ratnom zločincu Mladiću je izrečena 22.11.2017. i njeno potvrđivanje se očekivalo. Jedan od sudija, sutkinja, izuzela je svoje mišljenje, da se pitala ne bi osudila Ratka ali većina članova Vijeća je ostala kod toga, general ratni zločinac ostaje doživotno u zatvoru.
Srbi nezadovoljni ovakvom odlukom, Bošnjaci poluzadovoljni (jer nije u svim tačkama optužnice Mladiću potvrđen genocid, i po načelu uvijek nezadovoljni), stara BH priča, ništa novo. Sad ‘očekujemo’ presudu Stanišiću i Simatoviću, biće opet zastava i ‘incidenata’ mi bez toga ne možemo.
A uopšte nam to ne treba. Ratni zločin je ratni zločin i tačka. Mladić je ratni zločinac i tu je tačka.

Međutim, kod nas nije. Rasprave o genocidu i ratu u BiH će se nastaviti. To smo mi.

Kao da nećemo i ne želimo i sami da shvatimo da nam valja živjeti zajedno. Tako bar načelno svi redom govore u bh vlasti. Ili smo svi ‘načelni’ a želimo sasvim nešto drugo samo to krijemo za razliku od Dodika i srpskih  političara.

Jer, možete li zamisliti Aličkovića i njegovih tjelohranitelja, recimo u Banja Luci. Mislim ono sa njegovim mirnodopskim naprđivanjem i ratovanjem?
Ne mogu ga, da prostite, zamisliti iako znam mnogo i o genocidu i o bh žrtvama. Ne radujem se ali teško da će imati šanse da svoje ratne performanse i postavke sa ‘jebem ti mater’ i ‘razguli’ tamo odradi.
Na kraju svih krajeva, zadnje a ne manje važno : a ko plaća sav ovaj bespotrebni cirkus i sa žrtvama i sa sudom u Haagu, posebno ove patriotske manekene tipa Aličkovića i čemu sve to? Kad cijeli svijet zna šta se desilo u BiH, kad svi znamo da je Srebrenica ‘mahnuta’ (ovaj otjerani čiča Srbin što ga je junački isljeđivao vehabija Aličković) sa transparentom je pogodio u sridu, sa onim ‘deal’), da nije, gdje bi danas bila Srebrenica i kako bi izgledala, a?

Ah, da pare daje država BiH, Bakir je davno odriješio kesu. Kao Fadili Memišević koja je realizovala ugovore Bakira i ‘agenta’ Sakiba Softića u reviziji. Dok on, Bakir, u Beogradu zagovara ‘netalasanje’, pošalje svoje emisare da odrade ono što želi i tutne para, u Haag pošalje Muniru i Nihada. Zaboga, pa tamo u Sud je bilo dovoljno poslati par osoba ispred žrtava rata a ne slati čitavu delegaciju i nekoliko ‘aktivista’ i nekoliko udruženja. Međutim, mi ne možemo bez halabuke i navijanja, ne bi se vidjelo, a para ne fali.
Zato, idemo na Mladića, koliko sutra rezerviši još jedan vikend u Haagu, ostali su Stanišić i onaj kapitalac Simatović, navali narode. U Haag, tamo smo kao kod kuće. Vala i jesmo, svijet nas je već upoznao.

photo : gdje je tu bh zastava? i gore i dolje ratne bh zastave, gore Munira Subašić vezala zastave sa Nihadom Aličkovićem, dolje postavka ‘AntiDayton’. U sredini Ratko Mladić u vrijeme izricanja presude 08.06.21 te Aličković juri Srbina na jednom od ranijih suđenja u Haagu, arhiv