Uz dolazeću godišnjicu smrti Alije Izetbegovića : turbe Alije Izetbegovića nije autentičan spomenik već grobnica moćnog i bogatog vjernika a lošeg političara i takvi grobovi su se gradili oduvijek šejhovima, begovima i bogatunima, slično turbe ima čak i pjevač Sinan Sakić …
Kažu, uče nas i svaki dan ponavljaju da je suština vjere islama skromnost, srušenost i bogobojaznost, da smo svi jednaki pred Onim Gore, tako je, vele, u životu a i u smrti. Život nas, međutim, svaki dan uvjerava da nije tako, već suprotno. Oni bliže Bogu se nauživaju za života a kad umru, opet su drugačiji od običnih smrtnika. Vidi se to po ostavljenoj imovini i bogatstvu, uoči se po broju prisutnih na sahrani, po spomencima, po sjećanjima.
Jedno od tih obilježja ‘skromnosti’ su i nadgrobni spomenici kao ogledalo onog o čemu pričamo. U kolijevci islama vladari Bliskog Istoka žive u raskošnim kućama i vilama, sa pozlaćenim šoljama u zahodu, kad umru i tamo se vidi ko su i šta su bili za života. U BiH gdje u stopu pratimo braću sa Istoka, isto se vidi. Jedno pričaju, drugo (u)rade. Sa rukama prema nebu i dovom na ustima uživaju i grabe sve što mogu, kad umru, obezbjeđen im je smještaj na vidljivom i opet Bogu najdražem mjestu, u dvorištu džamije, u haremu. Dok obični smrtnici jedva mogu platiti ukopno mjesto daleko od očiju, one ‘prave Božje sluge’ dobivaju ‘gratis’ mjesto u centru grada uz džamiju gdje će mo ih se svaki dan moći sjetiti.
Svjedoci smo kakrikaturalne vjerske igre sa sahranom pa prekopavanjem umrlog muftije iz Sandžaka Muamera Zukorlića. Koji je ukopan po sopstvenoj želji u rodnom selu u brdima Pešteri a po želji nasljednika prekopan i sahranjen u dvorištu džamije u Novom Pazaru, Srbija. Ko će u brdima Tutina vidjeti i prisjetiti se bahatog i nacionalistički raspoloženog muftiju političara, ‘ajte molim vas. Zato je dva puta ‘preselio’, zadnji put u Novom Pazaru, sa dva nišana od skupih stećaka spomenika.
Razlika moćnih i Bogu najdražih se vidi i po gradnji turbeta, mauzoleja za odabrane. Ovi nadgrobni spomenici uz džamije ili na vidnom mjestu u groblju su obično rezervisani za šejhove, paše i druge bogate porodice, nekima se sagrade još za života. Tragom te ‘skromnosti’ i bh mitologije ‘sličnosti sa svojim narodom’ te lažiranja istorije i vjere, i Alija Izetbegović je kao ‘običan vjernik i veliki političar sličan svom narodu’, dobio mauzolej nakon smrti 19.10.2003. Uz lažnu i do danas sačuvanu mantru da je ‘bio prvi predsjednik Republike BiH’, koja je notorna laž, bio je samo predsjedavajući Predsjedništva države.
Na Kovačima gdje je Alija dobio ovaj mauzolej nakon što je proglašen ‘šehidom’ u građanskoj državi BiH, dakle onim koji je umro na Allahovom putu i od dana postavljanja ovog turbeta, sav državnički i politički život sekularne države svodi se na turbe Aliji Izetbegoviću gdje je postavljena i počasna straža i gdje se u povodu svakog praznika države odlazi na molitve i slikanja. Posebno u povodu godišnjice njegovog rođenja ili godišnjice smrti. Za Aliju je osim turbeta rezervisano i više Muzeja u Sarajevu, ulice, trgove, mostove i ostalu političku zafrkanciju ne računamo, čije opremanje i rad finansira država, jedan od njih vodi i rukovodi sa njim i njegova unuka.
Ovo Alijino turbe je sagrađeno po posebno obavljenom javnom konkursu i po ideji dr. Nihada Babovića koji je po otkupu nacrta posebno nagrađen u skladu sa konkursnom Komisijom a izgrađen je ‘skromno’ od specijalnog mramora i drugih materijala uveženim iz Turske. Turbe i grob Alije Izetbegovića su pod čudnim okolnostima minirani postavljenjem bombe augusta 2006. i do danas nije otkriven počinilac. ‘Kamere nisu radile’, bomba je proglašena ‘političkim aktom’ ali se ne zna čijem, dvojica Sandžaklija bez navođenja identiteta su bila osumnjičena ali su navodno pobjegli za Srbiju i nikad nisu otkriveni. Turbe je sanirano brzo i dobilo specijalnu posbenu zaštitu i kamerama i policajcima.
Autor ovog spomenika dr. Babović će se pohvalit kako je ovo’autentično’ djelo kojem se dive u Svijetu, međutim ništa posebno. Turbe kao svaki grob bogatog plemića i vjernika. Ima ih širom BiH, po Srbiji ili Sjevernoj Makedoniji, po Turskoj posebno, sličnih i raskošnih, ali ima jedan u Loznici, Srbija gdje je sahranjen pjevač Sinan Sakić, nakon što je umro juna 2018. koji poprilično sliči Alijinom.
Supruga pjevača kaže da je mramor također nabavljala iz Turske i da ju je ovaj spomenik koštao preko 20.000 eura. Za trošak Alijinog turbeta ne znamo niti će mo saznati, i bolje je da ne znamo. Jer, nije to platila familija Izetbegovića već država.
Sličnost je vidljiva, posjeta ima i Sinan i Alija, jedina razlika između je što Sinan nije (još) proglašen ‘šehidom’ i što mu niko nije turbe digao u zrak.
Dakle, Sinan je samo jednom umro prirodnom smrću kao i Alija a Aliju su zbog velike ljubavi ubili po drugi put bombom na turbe. Prethodno je, iako umro od infarkta zbog stresa iz Haaga gdje mu se spremala optužnica za ratni zločin, proglašen ‘šehidom’.
photo : turbe Alije Izetbegovića i spomenik Sinana Sakića, arhiv
