‘EM JE DUBOKA ‘EM PARALELNA DRŽAVA : bh propise u Sarajevu uređuje i provodi vehabijski ‘antiDayton’ pokret gazija, zašto državnici postoje i primaju platu i koga predstavljaju?
U svijetu paradoksa BiH zauzima zavidno mjesto, posebno se mora istaći u tome djelovanje vlasti i države. Skrojena u Dayton-u na kojem počivaju Ustav i svi ostali propisi i od čijeg postojanja zavisi, država najnormalnije dozvoli registraciju i djelovanje vehabijske udruge ‘antiDayton’ koja više od deceniju divlje i nezakonito radi i aktivno djeluje na rušenju toga Sporazuma. Čak više, vođu tog uličarskog i radikalnog vjerskog pokreta Nihada Aličkovića načelnica glavnog bh grada nagrađuje za ‘humanitarni rad’ zlatnikom Sarajeva i prima ga u zvanične dvore, dok vođa te vjerske družine po Sarajevu i nekim drugim gradovima države svojim performansama i instalacijama pravi haos, nerede i širi mržnju promovišući radikalni islam i sve što uz to dolazi, prijeti i naređuje, protjeruje Srbe i Hrvate, mnogi državni organi pored Benjamine ga slijede ignorišući njegove aktivnosti.
Jasno je da je ovaj mračni i nacionalistički obojeni tip izvršna poluga ‘duboke države’ BiH, međutim kako taj sraz sa državom funkcionira onda je, jer nema druge, na sceni djelovanje ne samo duboke već i paralelne države.
‘AntiDayton’ pokret već više od deceniju sakuplja na sumnjiv način lovu iz dijaspore zbog čega su mu međunarodne firme za transport novca zabranile usluge ali on ih usmjerava i lovu prima preko svojih računa i tako uz patriotizam, vjeru i domoljublje lešinari na žrtvama i ljudskim nesrećama kao što su vojne parade i sahrane i bukvalno uređuje život u glavnom gradu i šire, uz blagoslov i inertno šutanje zvaničnih organa. Lovu dobiva i od Islamske zajednice BiH koja ga po džamijskim predavanjima plaća kao ‘specijalnog gosta’, često se hvali sa slikama Reisa Kavazovića ili Bakira Izetbegovića, pare se slijevaju i od državnih lokalnih zajednica i firmi pojedinaca. Obzirom da bez ikakvih posljedica može prijetiti ljudima, crtati mete na čelo i ‘utjerivati u suru’ na pravi put one koji su ‘zalutali’, da može strašiti prodavače po Sarajevu i selektirati njihove proizvode, praviti nekakve ‘stubove srama’, slikati se sa puškama i prozivati novinare, političare i stranke a nasilnim djelovanjem i medijskim prijetnjama izdejstvovati šta je umislio i osmislio, to onda znači da su i vlasti dale prešutnu saglasnost za njegovo uličarsko i razbojničko djelovanje. Čime potvrđuju da je to zapravo dodatna i jedna od tajnih poluga države kojima se koristio nekada a koristi i sada Bakir Izetbegović skupa sa Reisom a sada vlasti ‘trojke’. ‘Zasluge’ ovog bivšeg konobara a sada vođe vehabijskih nabildanih jarana koji špartaju glavnim gradom i izdaju naredbe koje se u praksi provode, prepoznala je i ‘majka nad majkama’ Munira Subašić, i ona ga je nagradila plaketom, i ona je jedna od važnih poluga vlasti i politike. Aličković je uspio uz njenu pomoć i pomoć Kavazovića podijeliti čak i žrtve genocida. Koje se u Srebrenici po njegovoj zamisli umotavaju u ljiljan zastave dok se recimo u Prijedoru pokrivaju zvaničnom bh zastavom.
Aličković obožava slikanje sa automatima, što je posebna poslastica bošnjakovanja po uzoru na braću sa Istoka dok mu je ljiljan beretka Alije Izetbegovića zaštitni znak. I nema polja društvenog i državnog života gdje se o neće umiješati i narediti kako će se postupati.
Ako treba povesti proteste protiv OHRa, tu je ‘antiDayton. Ako je naredba da se na fudbalske terene ne unose zastave, on će ležerno pozvati da se obavezno ‘ponesu ljiljanke’, i tako i bude. Prije nego će biti imenovana načelnicom Benjamina Karić, Aličković se oglasio u pogledu ploče u Vijećnici koja se trebala zamijeniti drugačijim tekstom o čemu su skupštinari raspravljali, i to naredbom. ‘Ako se ploča izmijeni, radiće macola’. To je poručio i Bogićeviću prije nego je perfidno uklonjen. Odmah je Benjka po zakletvi zacrvkutala : ‘ploču neću mijenjati dok sam ja načelnica’.
Kad je načelnik Mandić inače zlatni ljiljan ali sa ‘mirisom svinjetine’ najavio spomen-ploču za dvoje mladih poginulih na mostu u ratnom Sarajevu (Boško Brkić i Admira Ismić), Aličković je ultimativno objavio : ‘neće se stavljati nikava ploča, to su dezerteri’. ‘Pokušali pobjeći četnicima’. Samo što nije rekao neka su ih roknuli ko god da je, najvjerovatnije ArBiH, i Srđan načelnik odustao. Ništa što asocira na zajedništvo i multinaciju – nema prođu u Sarajevu. Radi macola.
Kad je otpočela rasprava oko imena ulice Srđanu Aleksiću zbog tog jer je spasio jednog Bošnjaka Alena Glavovića, Aličković je opet ultimativan. ‘Srđan je četnički vojnik i švercer sa pijace i poginuo u svađi sa svojima oko plijena, od ulice nema ništa’. Džaba što spašeni Bošnjak Glavović svake godine obilazi grob Aleksića zahvalan što je živ, za Aličkovića i on je švercer sa pijace. Pridružio mu se i umrli akademik Abdulah Sidran proglasivši Aleksića švercerom.
Inače, posebna poslastica patriotizma i vjere ovom ulickanom i od mržnje namrštenom liku i ‘gaziji’ jeste proganjanje Srba i Hrvata zaposlenim u Sarajevu. Po trgovinama, u državnim službama, u fudbalu, svuda sa ciljem čistog Sarajeva. Primjera radi, ode u radnju pa snima bedževe i suvenire, čokoladice ili piće, pa kad nađe nešto iz Srbije ili ‘od ustaša’, slika, drži predavanja vlasnicima i na svom portalu traži bojkot. Dok se vlasnici uplašeni za život izvinjavaju i povlače robu. Tako radi i na aerodromu Sarajevo. Kod njega nema priče i razgovora, samo arlaukne i naredi. Jer je neformalna vlast.
Očigledan i eklantan primjer djelovanja ‘nevladine udruge’ Aličkovića je ‘slučaj Manja’, lanca pekara u Sarajevu koje su zatvorene ne akcijom vlasti već bezobraznim djelovanjem vehabijske udruge.
Vlasnik pekara Saša Trivić je dao zaista neprimjeren i ogavan komentar na socijalnim mrežama u vezi Srebrenicei genocida i umjesto da zakoni stupe na scenu, Aličković je preuzeo zakon. Javnom objavom, i prijetnjom a onda i lijepljenjem plakata sa svinjskom glavom nakon čega je zatvorena jedna radnja, čija stakla su prskala više puta. Onda je država došla da pripomogne. ‘Otkrili’ svinjetinu u bureku pa je Aličković dobio krila i letili su izlozi u zrak i u drugoj radnji, koja je ubrzo zatvorena. Njegov slogan nakon prve radnje ‘sad je baš Manja a biće još manja’, te silne prijetnje smrću vlasniku, odradile su posao. No, ‘antiDayton’ ide dalje, ‘otkrio’ je još jednu srpsku pekaru ‘Zrno’ i to ej, u ulici Zelenih beretki u srcu ‘našeg Sarajeva’, kao da je pekara dala ime ulice, sad je ona na redu. Traga se za svinejtinom, čekamo kad će vijest da je zatvorena.
Kad je pobjednica ‘Zvezda Granda’ Šejla Zonić najavila koncert u Sanskom Mostu, proradio je Aličković i slični njemu kao onaj džamijski pisčić Muhamed Mahmutović, i odmah je izbačena naredba da Ceca koja je Šejli bila mentor neće pjevati u Sanskom Mostu, gradu šehida. I nakon tog ‘istorijskog njet’, nema Cece, pjevao je ‘naš’ Mirza Selimović. Ceci je Aličković izdao fetvu ne samo za Sanu već i za komplet Federaciju. Zbog Arkana, kaže.
Prije par dana je objavio kako se pripadnica oružanih snaga BiH na ‘fejsu’ uslikala sa četničkom šajkačom na glavi i naredio da se ‘momentalno poduzem akcija’. Ovako, u naslovu : ‘vršiti pritisak dok se boje ne istope’. I eto, boje se rasplinule, ministar Helez Zukan se oglasio i obećao ‘provjeru i brzu akciju’, ma šta god to značilo. Boje se tope. Aličković je u povodu izjave analitičarke Ivane Marić o kišnoj dovi Reisa uključio svoje alarme a kad je Ivani podršku dala njena ‘Naša stranka’, sa pozivom na slobodu govora vehabija je izdao fetvu prema kompletnoj stranci. Ukinuti odmah ‘ovog zla za Bošnjake po svaku cijenu’, što je svojevrstan napad i meta na čelo stranke i njenog vodstva. Koja stranka je, da apsurd bude veći, u vlasti ‘trojke’. Ima toga još, davno prije je najavio kao i ‘majka nad majkama’ Munira Subašić nekakav ‘stub srama’ i ne čekajući Potočare, objavio svoj ‘stub’. Listu novinara i uglednika u BiH kao ‘izdajnika Bošnjaka’, na prvom mjestu Senada Hadžifejzovića sa tv ‘Face’. Lista je otvorena dodavanjem na njegov popis ‘zla i opasnosti po Bošnjake’ i američke ambasade u Sarajevu ‘kao najvećeg zla’ i nakon toga se desiše protesti ispred ambasade, brani vehabija generala Alagić Mehmeda.
U dijelu nabrojanih ‘patriotskih zasluga’ ovog vjerski nabrijanog vehabije i harambaše je jedna stalna konstanta : umjesto vlasti i državnog aparata koje bi trebale reagovati ako ima razloga, reaguje on, a vlast šuti. Ne reaguju prvo državni već organi ove štetočinske i opasne udruge. Ne ulazeći u ocjenu opravdanosti ili neopravdanosti ili postojanja krivičnog djela progonjenih, vidljivo je da akcije provodi samostalno ili uz naknadno djelovanje države samoproglašeni lider u službi vlasti. Koji, umjesto države sam sprovodi propise, što je znak da država nije samo duboka, već da postoje dvije. Ona legalna i ova paralelna koja prešutno priznaje paralelnu.
Da pojednostavimo. Nije Aličković toliko sposoban i moćan koliko je slaba i namjerno nemoćna država i nije mu ovo reklama, džaba se obradovao. Aličković je na specijalnom zadatku.
Dok javnost prati ‘razlijevanje državih boja’ koje se raspadaju kao i država.
photo : Nihad Aličlović antiDAytonac, lijevo, na specijalnom zadatku, arhiv
