iz radionice ‘TV Marjan’ : poželjno je podsjećanje na egzodus građana Zapadne Bosne međutim gorka je činjenica da na to podsjećaju djeca i unuci Fikreta Abdića koji nisu egzodusa ni omirisali, i to radi dolazećih izbora
Iz radionice ‘TV Marjan’ unuka Fikreta Abdića a u režiji Babinih kćerki Ljilje Elvire Abdić-Jelenović predsjednice stranke Laburista i Dunje Abdić-Pleho (čij muž je pored djece također ubačen na platnu listu stranke i opštine), organizatorice velikokladuške veselice ‘Krajiško ljeto’, stiže slatkasta vijest kako je ‘nekoliko desetina građana Vel. Kladuše već treću godinu zaredom obilježilo 7. august kao dan masovnog egzodusa naroda Krajine i ovog grada’.
Vijest je popraćena i slikama i selfie uratcima a šetnja je kažu bila od V. Kladuše do Batnoge i od Maljevca do Kupljenskog, dakle, šetalo se u znak sjećanja na oba egzodusa, jer bila su nažalost dva istog mjeseca i skoro istog datuma. U toj šetnji ništa ne bilo neobično i simptomatično da je ta grupa sastavljena od protjeranih građana i stanovnika grada od strane vojske njihove sopstvene države, V Korpusa BiH. Koji je po nalogu Alije Izetbegovića i pod budnim okom optuženog ratnog zločinca Dudakovića prije 30 godina ‘oslobađao’ grad od njenih građana. I ne samo oslobađao, već i ubijao i pljačkao kako privatnu imovinu stanovnika tako i (posebno) imovinu Agrokomerca i ostalih opštinskih privrednih subjekata. Međutim, nasuprot tome, posebno printane majice sa natpisom ‘da se ne zaboravi‘ kao i ove šetače treba čim prije zaboraviti. To su, čast par izuzecima uglavnom članovi familije Fikreta Abdića i članovi stranke Laburista a šetnja je isključivo izborna i familijarna. Pored dinastije Abdića, unuka i kćeri, u onih ‘nekoliko desetina’ a zapravo svega petnaestak članova stranke i opštinske vlasti, tu su kako se vidi kandidati budućih izbornih lista, čak i kandidat za načelnika Velike Kladuše. Dakle, izborni egzodus Laburista, ništa domoljubno ili patriotski. Klasika.
U dva navrata ‘sila nebeska’ ili još bolje ‘Allahova vojska’ kako su se davno deklarisali je ‘oslobodila‘ nekoliko desetina hiljada stanovnika Velike Kladuše, Cazina i ostalih dijelova Krajine koji su spas našli u Batnozi, mjestu uz granicu sa Hrvatskom a u vrijeme izbjeglištva u sastavu ‘SAO Krajine’ uz samu granicu sa opštinom Vel.Kladuša, u nekadašnjim farmama Agrokomerca i na Turnju, i to prvi put, drugi put – egzodus je napunio brda, kaljuge, prazne srpske kuće i saobraćajnicu u mjestu Kupljensko. Žalosna je ali istinita činjenica, a to mogu tvrditi jer sam ‘šetao za prave’ oba puta, da u prvom egzodusu nije bilo ni kćerki ni sina ni unuka Fikreta Abdića. Pa skoro ni Fikreta, ako se izuzme par dolazaka helikopterom. Oni su tada žalovali za izbjeglicama iz ugodne Opatije i Voloskog, dok je u Kupljenskom ali u posebno odabranoj kući sa posebnom kuhinjom i pažnjom te okružena specijalcima boravila jedno vrijeme supruga Abdića Fazila. Davala izjave za medije i ćaskala uz mezu sa Draganom Keserovićem ‘Driverom’ ili sa Fikom Kudićem ‘Mornarom’. I hrabrila izbjeglice da što duže izdrže.
Dok je narod u Batnozi gladovao i spavao na kokošjem đubrivu, njima nije nedostajao ‘egzodus’, u Kupljenskom čak, ostalo je zabilježeno kako je sin Fikreta Abdića a sadašnji svjetnik i opunomoćeni načelnik umjesto oca – Ervin, pri jednom od posjeta izbjeglicama uhvaćen sa 80.000 njemačkih maraka pri povratku u Rijeku, dok je narod umirao u kaljuzi i blatu. Hrvatske novine su pisale o tom ‘prekršajnom postupku’, sudbina oduzetog novca nije do danas javnosti poznata. Ako je neko i zabilježio posjetu djece Abdića to je bilo čisto radi novina, budućeg biznisa likvidirane firme ‘Finab d.o.o i ‘podizanja morala’, sve ostalo a ovo danas posebno – čista je predizborna performansa.
Ima i podatak, postoje i kopije ugovora, da je, dok su izbjeglice u Kupljenskom tražile pomoć, Abdić sklopio posao preko punomoćnika Muje Osmankića u dijaspori sa jednom italijanskom firmom koja je trebala da izbjeglicama dovuče šleper nanula. Kao pomoć. Neko blizak Fikretu Abdiću je ovaj posao spriječio i spasio ga neviđene sramote. Izbjeglice nisu bile na moru već do koljena u blatu i odatle je preko Gašinaca otpočeo njihov ‘treći egzodus’. Ovaj put zadnji i prema dijaspori Evrope i Amerike zbog kojeg se Babo nije ni do danas oporavio. Nije mu pomogao čak ni Božidar Šicel ni fantomska udruga ‘Aba’, ni ‘AgroFeniks’, sve je postalo ‘ruzmarin i šaš’.
photo : Laburisti BiH – podsjećanje na egzodu naroda Zapadne Krajine 07.08.2024, snima unuk Marjan, iza njega tetka Dunja pa mama Elvira-Ljilja, pa kandidat načenik Đogić, foto Radio Vel. Kladuša, arhiv
