Ove 2017, sretna Vam 1991!
Nema ništa ljepše od praznika, među njima najdraža je nova Godina. Zato, jer se na kraju stare godine sumiraju rezultati. Podnose izvještaji, analiziraju revizije i rezultati, donose novi programi. Pravimo sliku i ‘presliku’, utvrđujemo dijagnoze i prognoze. Stanje nacije, kojeg neki nazivaju i ovako : sranje nacije. Pa nek’ kaže onako kako ko hoće.
A ono kaže : nacija nam je zdrava, ne može zdravije. Samo se ne zna ‘kad će dženaza’.
Penzioneri se samokokaju, ratni veterani i borci ispod prozora vlade ušli u zimu u kontejnerima, otvaraju se sirotinjske kuhinje i za djecu pored onih za odrasle, iz bolnica kao psihički slučajevi bježe ljekari i specijalisti svih fela i boja, iz zemlje glavom sa obzirom bježi i staro i mlado. Tužioci kradu pare i predmete iz spisa, lopovi pale auta i pljačkaju banke, uz pomoć donacija se otvaraju nove zgrade za pravnu državu koja je odavno ćoravija od Božice Pravde, kamenuju se tramvaji i šinobusi, tenderi rastu geometrijskom progresijom i shodno neimarskim uspjesima vlasti koja po tri puta otvara neprobijene tunele i neasfaltirane kilometre puteva, ratne zločince iz Haaga slave ratni zločinci u vlasti, parlamentarci se ‘siluju’ u parlamentarnim klupama, veličaju se neodlasci na strana ratišta Syrije i Iraqa a tamo rat stao, međunarodna zajednica i strani ambasadori u BiH radosniji nego ikada zbog ovakvog uspjeha u državi (čak joj u znak zahvalnosti plaćaju i savjetnike), jedino i najviše zabrinuti Niski BH Predstavnik drug Valentin Inzcko i Reis Kavazović, prvi zbog mogućnosti prestanka mandata a drugi zbog braće na Bliskom Istoku.
I pored već oprobane floskule za one koji ne dijele svoj patriotizam prema ovakvoj državi na ispravan način ‘pazi da te ne provozaju u gepeku’, dobili smo još jednu, novu, i poznatu do sada samo u filmovima. ‘Pazi da ti ne oslabe šrafovi na točku automobila’.!
Nacijo, nema druge nego udri na veselje. Imamo svoju vjeru i tuđu zemlju, imamo agendu, imamo 700 polupraznih džamija ‘vrijednih kao 700 fabrika’, pa i crkava i katedrala dovoljno za uporediti, imamo na kraju svih krajeva akcize, zaptravo tri vrste akciza prema usvojenom zakonu : jedne za Milorada Dodika, druge za Bakira a treće za Herceg-Bosnu, konačno predstavnik EU drug Wigemark može zadovoljno otputovati kući na novogodišnji počinak, do slijedećeg zadatka. Imamo čak i vode dovoljno, i snijega, i Hvala Dragom Bogu, nema čega nemamo “zahvaljujući samo Bogu”. Čak smo pred vratima Evrope, hej !
Jedan vrli novinar je stanje u bh državi okarakterisao ovako. ‘U svakoj normalnoj državi vlast bježi od naroda, u Bosni obrnuto : narod bježi od vlasti.
‘Preko 150.000 stanovnika je navrat-nanos isparilo iz zemlje u nekoliko godina, u potrazi za boljim životom. Jedan drugi, također ‘nepatriota’ novinar je zabilježio ‘kako svaka država ima svoju mafiju a samo u Bosni mafija ima svoju državu’. I jedna i druga sintagma, iako istinita i tačna, nije vrijedna više ni pomena.
Jer, kao i prethodnih 22, proćerdali smo i ovu 23.g od okončanja bh rata. Na isti način će mo sahraniti i slijedeću 2018. godinu.
Sve uz Dayton kojeg nema nigdje u originalu i koji nikad nije ni usvojen u BH Parlamentu a od njega sve počinje i u njemu se sve završava, uz ‘zabrinutu međunarodnu zajednicu’ koja sve ove godine vodi BiH u samo njoj poznatom smjeru, koja veliča uspjehe koje običan čovjek ne vidi uvlačeći Bosnu u dužničko ropstvo sa smrtnom posljedicom sve dok nam po bagateli ne otkupi teritoriju (ostalo je već ili kupila ili okupirala) i koja na vlasti održava tri fašizoidna nacionalistička predstavnika srasla kao napukla kost. Naravno, i uz referendume, ratne zločine i žrtve, herojske pobjede izgubljenih vojski još izgubljenijih bitaka, opljačkane i rasprodate tvornice, bolnice, vjerski zadojeno obrazovanje, borbu za jedan isti jezik, bitke za povratnike od kojih se samo mrtvi vraćaju i uz vječite izbore koji kao naša sudbina vise nad našim glavama svuda osim tamo gdje ih nema već devet godina, u Mostaru.
Vrijeme nacionalnih fašizoidnih i vjerskih pljačkaša i lopina preobučenih u patriotske skupe odore je pred nama. Istih onih što su se 1991. godine borili protiv ‘jednostranačkog jednoumlja’ a već su četvrt vijeka na vlasti, sa namjerom da u svojoj autokratiji sjebu čak i Josipa Broza po ‘dužini trajanja’, bezdušnih megalomana koji su iz opanaka i seoskih straćara uletili u Gucci odijela i tamne naočari kroz koje ne vide ništa osim miliona tuđeg teško stečenog novca, ne vide nikog osim svojih lobista i svjetskih naredbodavaca, i svojih prljavih ruku u našim džepovima.
Ako ni zbog čega drugog, zbog tih baraba i lažova koji danas kažu jedno, sutra urade treće a prekosutra tvrde da sve to nije tačno, treba da slavimo. I slavimo. I slavićemo. Neka košta šta košta, ali ima ‘naš’ a ne tamo neki ‘njihov’ da nas vodi. Njemu će mo vjerovati. Njihovim izvještajima će mo se klanjati, njihovim lažima će mo robovati.
Jer, mi smo nacijo dobili što smo tražili. Svi koji misle drugačije, a slučajno imaju kakav normalan auto tipa Golf 2, neka provjere šrafove na točku svoga auta.
Sretna Vam 1991. godina!
photo : ilustracija, arhiv
