KAKO UMiiiiiRITI FATMIRA : Poučna priča iz stvarnosti – novinar, književnik i publicista Fatimir Alispahić autor gledane tv emisije ‘Defter hefte’ na meti države, mogao bi završiti kao službenik Opštinskog Suda u Vel. Kladuši davno umrli upisničar Hase Pajazetović
– Ovih mjeseci Fatmir Alispahić, književnik, novinar i publicista iz Tuzle, autor gledane emisije ‘Defter hefte’ na Youtube kanalu i autor na desetine knjiga, hiljade tv emisija i nekoliko pozorišnih predstava, doživljava pravu životnu dramu. Presreću ga na ulici, prate, prijete i njemu i porodici.
Imao je on sličnih dramskih susreta i ranije (optuženje za govore mržnje sa njegove web stranice antimigrant.ba gdje pravosnažno oslobođen odgovornosti, tužbe za klevetu, zabrana upisa i odbrane doktorske disertacije odlukom Univerziteta Sarajevo, kalemljenje i proganjanje svih vrsta od strane Islamske Zajednice BiH i njihovih i SDA botova…), međutim zadnja dešavanja ukazuju da mu je je zbog odluke Kantonalnog tužilaštva Tuzla kojim je odbačena njegova prijava protiv napadača na njega i njegovu ličnost, na grbači i sama država, iako Alispahić krivce vidi u ‘dubokoj državi’ SDA i Reisata.
– Najkraće što se može. Nakon što su ga ‘odranije poznati’ narkodileri braća Jašići presreli autom na cesti, kroz prozor ga polili tečnošću a zatim kako se vidi na snimku kojeg je pustio htjeli i izbatinati, Alispahić je podnio krivičnu prijavu za pokušaj ubistva a nakon više mjeseci i urgencija tužilac je istu odbacio tvrdnjom da takvo krvično djelo ne postoji i da za to nema dokaza. Alispahić je potom kroz svoju emisiju nastavio prozivku tužilaca tvrdnjom da, ako nema tog, da ima obilježja drugog krivičnog djela, i iz emisije u emisiju je uz puštanje snimka analizirao ovu opasnu i bezobraznu radnju ovih ‘nestašnih’ SDA dječaka tvrdnjom da uredujući tužilac laže i da je sistem zatrovan ovakvim tužiocima. Nakon toga se oglasio Glavni tužilac pa ispisao nešto zaista neprimjereno tužilačkom organu. Vedran Alidžanović, tako se zove glavni tužilac, stao je u odbranu kolege koji je prvobitnu prijavu odbacio pa u pismu tužilaštva napisao kako ‘Alispahić ima drzak i neprimjeren narativ’ i da tužiocima crta metu na čelo, iz čega proizilazi da je sam skrivio napad braće Jašića svojim tekstovima i komentarima.
– Paralelno, obzirom na tekstove i priloge u kojima je nekad ozbiljno a nekad satirično prenosio događaje iz domena vjere i politike uz oštre kritike i prozivke odgovornih na zaista originalan, oštar, hrabar i nadasve rijedak način izvještavanja zbog čega je emisija popularna i rado gledana, ovaj novinar intelektualac je obasut prijetnjama po socijalnim mrežama i u svakodnevnom životu kojima se javno traži njegov premlaćivanje, batinanje, dženaza, bodenje šiljcima i još mnogo maštovitih načina za skidanje njegove glave, zbog čega Alispahić optužuje ‘duboku SDA državu i Islamsku Zajednicu’ koji su mu ‘ucrtali metu na čelo’. Podsjećamo, zbog sličnih prijetnji ova emisija se sedmično umjesto iz prirode, sa ulice ili parkova, već duže zbog ugrožene njegove bezbjednosti i familije, emituje iz podruma njegove kuće.
– U odbranu Alispahića nije stalo ni udruženje novinara, ni udruženje pisaca i intelektualaca niti ijedan bh mediji, posebna tema su mu Reis i IZBiH te SDA mafija, zbog čega su kako kaže njihovi ‘kerberi s lanca pušteni na njega’, da zaštite vjeru i ‘našu stvar’. Ušutkavanjem Alispahića vjernika i patriote.
Ovakva vrsta novinarstva je opasna ali trebala bi biti u domenu zaštite mišljenja i slobode govora, tim prije jer su se mnoge od njegovih priča pokazale tačnima, neke su doživjele nakon dužeg vremena i krivično pravni postupak protiv glavnih aktera, međutim u BiH toga nema. Ovim zadnjim pismom zaštitu su mu odbili dati i oni najpozvaniji.. Naime, iz snimka se jasno vidi da je Alispahić presretnut i poliven nekom tečnošću te da mu se lica iz auta obraćaju kad je pokušao da ih zaobiđe, što je dovoljan dokaz da se počinioci kazne. Ako ne za pokušaj ubistva a ono sigurno za ugrožavanje njegove sigurnosti i uvrede. Tim prije jer se zna ko su ti tipovi. Koji se slikaju sa pištoljima i koji su na skupovima SDA u zagrljaju sa Bakirom Izetbegovićem. Umjesto zaštite, Alispahić je od tužioca dobio savjet kao novinar Nedžad Latić vlasnik portala ‘The Bosnia Times’ kad je zatražio zaštitu države nakon što su ga davno isprebijale vehabije isprovocirane njegovi pisanjem o ‘našoj stvari’. O vjeri i državi. Tada je Latiću rečeno da ‘pripazi šta i kako piše’, što je svakom dovoljan dokaz kakvu zaštitu imaju građani ove države i o kakvoj demokratiji se radi, posebno kako se tretira novinarski rad i sloboda mišljenja. I nikad napadač na Latića nije procesuiran.
– Alispahić najavljuje prijave protiv tužioca i pisma VSTV (Visokom sudijskom i tužilačkom vijeću) koje bira i imenuje sudije i tužioce i nema, kako veli, namjeru mijenjati svoj način novinarstva i riječi, makar u tome izgubio i život.
Prijetnje i prljavštine dolaze od botova SDA i IZBIH, znaju se i imena i mjesto boravka, ali tužioci ništa ne poduzimaju, budući da su njegove teme uglavnom u domenu ove ‘braće po državi i vjeri’. Alispahić ih je detektovao i razgolio, međutim kako upire prstom na kriminal i korupciju i u državnim organima, ima nesreću što živi u državi u kojoj su takve barabe i kriminalci više zaštićeni od demokratskog svijeta. Kako je sam u svojoj odbrani i kako se ne vidi rješenje njegove slobode, postaje nervozan i nestrpljiv, uvrijeđen jeste svakako, i postoji velika mogućnost da mu zvanična država postane veći problem od vjerskih botova, vehabija, šejhova i ostalog kvazi vjerskog šljama, koji umjesto njega uživa državnu zaštitu. Evo kako je to moguće, pojasniću na jednom stvarnom primjeru koji se desio u vrijeme ‘onog’ komunističkog sistema u Opštinskom sudu u Vel.Kladuši. Iz kojeg se vidi da su sve države slične jedna drugoj, ‘duboka’ je malo sličnija. Bez namjere da branim Alispahića ‘bošnjačkog Assangea’ (Jullian Assange, Wiki Leaks), jer nisam njegov advokat, već čisto da prenesem iskustvo koje sam imao mogućnost doživjeti i vidjeti tih 80-tih godina
– Priča ide ovako, izvinjavam se na opširnosti, ne mogu kraće.
Bilo u to Sudu, stari upisničar pred penzijom, davno je umro a zvao se Hase Pajazetović, vodio je krivične upisnike. Redovan na poslu, volio malo više popiti ali nije kasnio i nije na poslu pio. Nije puno ni s kim komunicirao ali je ‘uvijek imao primjedbi’. Na način kako se vode upisnici, na način kako se lažiraju izvještaji o završenim predmetima, kako se dodjeljuju predmeti u rad, kako se uzimaju samo novi a stari zapostavljaju, kako se ulažu dokazi u spise, kako se mimo propisa vrši zapošljavanje u Sudu, posebno je imao zamjerke na rad tadašnjeg predsjednika Suda. Čim su počele njegove pismene kritike Radnoj Zajednici, predsjednik Suda ga premješta iz zajedničke pisarnice u malu kao zatvor prostoriju i ostavlja mu iste upisnike – samo neće da ga gleda svaki dan u glavnoj kancelariji, kažnjava ga i smanjenjem plate. Hase iz svog kaveza-pisarnice piše najvišem organu Radnoj Zajednici Suda kako je primjetio da predsjednik Suda (Borislav Rakinić koji se nakon pada Autonomije nalazi u Vojvodini gdje je i dobi penziju) šuruje sa tadašnjim tužiocem za opštine Cazin i Vel. Kladušu Jovom Pilipovićem na način da uzima samo krivične predmete ‘saobraćajke’ sa manjim posljedicama a onda njih dvojica petljaju sa osuđenim uz naknadu, u tim predmetima se izriču samo male i blage novčane kazne bez obzira na težinu krivičnog djela. Ne oduzimaju se vozačke dozvole, sve se završava dogovorom i osuđeni se odriče prava na žalbu. Svašta je primjetio, na jednom od sudskih kolegija i tadašnji sudija Bunčić Mirko koj je odselio u Karlovac, tvrdi kao i Hase da tu nisu ‘čista posla’, da je zatekao tužioca u sudskom WCu sa osuđenim koji mu daje ‘nešto’, međutim predsjednik je ovog sudiju nazvao posprdno ‘Bundžijom’ umjesto Bunčićem, a Hasina dodatna pisma pisma u Bihać i u opštinu su bačena u koš. Kad je počeo stavljati zabilješke na omot spisa, predsjednik ga ponovo kažnjava na plati a Hase počinje pisati pisma i tražiti zaštitu od države. Prvo predsjedniku Opštine koji mu odgovara da se mora pridržavati Poslovnika o radu Suda i da ne može klevetati predsjednika. Onda on napiše Okružnom Sudu na ruke predsjednika sve što ima i pošalje poštom, i otuda mu javiše skoro isto. Ne može se pomiriti sa tim, Hase napiše pismo predsjedniku Opštinskog Komiteta ali otuda ga pismeno poravnaše i utjeraše u laž. Nakon što je iz Vrhovnog Suda u Sarajevu ‘dobio odbijenicu’, nije mu ostalo ništa već da se još obrati Ministarstvu pravosuđa.
I napisao je. ‘Jebem ovakav Sud i ovakvu državu kad neće da me zaštiti’.
– Država je poslije zadnjeg pisma konačno reagovala na pravi način. U njegovu sobicu su upali iznenada za vrijeme rada mladići sa crnim odijelima i značkama agenata, ispreturali mu ladice. Pa mu ‘našli slike Staljina iz novina’ iako ih nikad tamo nije držao, pa mu ‘našli neka pisma upućena stranim organizacijama’ iako se Hase kleo i njima i kasnije na Sudu da nije to nikom slao vani niti se bavio politikom i Staljinom, džaba. Odveli su ga u pritvor u Bihać sa pogledom u pod i u svoje prste, sa lisicama, a zaposlenici Suda su samo nijemo posmatrali. Ubrzo su ga izveli na Sud i optužili za ‘antidržavno djelovanje’ i strpali u Zenicu. Nije se htio ni žaliti, kažu, samo je šutio i gledao preda se, nije ni s kim razgovarao. Čak je i advokata odbio.
Dobio je 3 godine zatvora, ostao je bez posla prije penzije a kad je izišao iz zatvora mogli smo ga viđati kako sam šeta ulicom jer niko neće sa ‘neprijateljem države’ da šeta ili da se pozdravi. Gledao je u asfalt i pušio svoju poznatu muštiklu, izgledao je blijedo i izgubljeno, izbjegavao je svačije poglede. Čak nije stajao mirno ni na sirenu u znak sjećanja na smrt Josipa Broza, što je bio dodatni motiv da mu svi jebemo majku.
– Epilog 1 : država zna kako se treba zaštititi.
Epilog 2 : Nije Hase ni odslužio izrečenu kaznu a u Opštinskom Sudu je usred bijela dana uhapšen Javni tužilac Jovo Pilipović zbog mita i uzimanja love u krivičnim predmetima zvanim ‘saobraćajke’, koje je vodio predsjednik kojeg je Hase Pajazetović prijavljivao. Predsjedniku ništa, tužilac pompezno uhapšen pa osuđen, Hase dobio satisfakciju u KPD Zenica. Umro je u tišini i tajanstvenosti kao ‘neprijatelj države’, u Sudu se nije njegova smrt komemorisala kao što se činilo ranije za sve umrle zaposlenike.
photo ; Fatmir Alispahić, detalj iz emisije ‘Defter hefte’, arhiv
